ZAGREB - U nedugoj sjeni gotovo trijumfalnoga hrvatskog puta u EU i NATO, na kojem Sanaderovoj Vladi izrazi potpore svakodnevno stižu sa svih strana svijeta, čini se da je vrag odnio šalu. Ne samo da bi se i Sanaderov mandat u Banskim dvorima mogao pamtiti kao četverogodište u kojem je (poput Račanova) vanjski dug zemlje povećan za čak deset milijardi eura, nego – prema najnovijoj procjeni Hrvatske narodne banke – već godinu-dvije kasnije Hrvatskoj prijeti opasna dužnička kriza.

Oslonimo li se na tu izvrsnu analizu HNB-a, taj završni korak iz novinarskog se kuta, sa žaljenjem, svodi na procjene: prvo, da visoka vanjska zaduženost i prijeteća dužnička kriza djelotvornije udaljavaju Hrvatsku od ulaska u Europsku uniju nego što je njoj pokušavaju primaknuti prepisivači EU-propisa i standarda u sklopu aktualnih završnih pregovora o pristupanju u punopravno članstvo Unije, i drugo, da kreditna omča, koju ista skupina pet-šest velikih EU-banaka (u partnerstvu s desetak vodećih EU-kompanija u telekomunikacijama, energetici, automobilskoj i vojnoj industriji, integralnom transportu, trgovini i medijima) na istovrsan način steže, ne samo oko Hrvatske, nego i oko BiH, Srbije, Crne Gore, Kosova i Albanije, sve te zemlje uspješno gura u balkansku uniju (ne samo kao zonu slobodne trgovine).

Da pojednostavimo kut promatranja toga dramatičnog rasta vanjske zaduženosti, zamislimo da je demokratski izabrana vlast na povijesnim izborima iz proljeća 1990. rekla biračima i najširoj javnosti: borit ćemo se za potpunu neovisnost zemlje, borit ćemo se i protiv višestruko jačeg agresora, a nakon pobjede i oslobođenja po povoljnim ćemo cijenama prodati strancima gotovo sav bankarski sustav, energetiku, farmaceutiku, telekomunikacije, većinu trgovačkog i medijskog prostora, tisuće najatraktivnijih nekretnina uzduž Jadrana, najplodnije ravnice u Slavoniji, brojne hotele i marine, a vojnike slati u Afganistan, na Haiti i u Irak, precijenjenim tečajem kune prepoloviti industrijsku i kronično oslabiti izvoznu ponudu te preostali dio gospodarskog potencijala ugušiti enormnim vanjskim dugom – ne bi li takvu vlast svi razumni, s galantnim osmijehom, proglasili u najmanju ruku sumanutom?

Utoliko je – zbog prijeteće dužničke krize, zbog još opasnijih inozemnih zahtjeva za predaju preostalih kvalitetnijih gospodarskih potencijala strancima i »europskim građanima« (brodogradnje, željeznice, nafte, turizma, poljoprivrede, jadranskih nekretnina), zbog prijetećeg umrežavanja Hrvatske u Balkansku uniju – krajnji čas da o svemu, i tajno i javno, porazgovaraju predsjednik Republike Stjepan Mesić, premijer Ivo Sanader i guverner HNB-a Željko Rohatinski, ne bi li se iz tog razgovora napokon rodila nova, za Hrvatsku iscjeljujuća koncepcija razvoja.

Svjetska banka i zagrebački Centar Globalne razvojno-obrazovne mreže jučer su predstavili izvješće pod naslovom »Hrvatska: ocjena upravljanja dugom središnje države i razvoj domaćeg tržišta dužničkih vrijednosnih papira«. Na prezentaciji je zaključeno da je potrebno razviti održivu strategiju upravljanja dugom. Izvješće su 2005. zajedno izradili Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond, a ono daje pregled sadašnjeg stanja i preporuke u području jačanja upravljanja dugom središnje države i razvoja tržišta dužničkih vrijednosnih papira u Hrvatskoj, u cilju prilagodbe praksi EU-a i utvrđivanju potreba za jačanjem kapaciteta u tom području. Projekt je pokrenut u suradnji s CARDS programom EU-a za Hrvatsku čija je provedba u tijeku. (H)