U uvodnom izlaganju, koje je potrajalo cijelu srijedu, Scott je iznio brojne citate iz govora predsjednika Tuđmana, vjerojatno dobivene i iz Ureda predsjednika RH, jer je riječ o razgovorima s njegovim najbližim suradnicima.

"Hrvatska država ne može preživjeti takva kakva je... Kako smo zgrabili priliku da u ovom povijesnom trenutku stvorimo državu, mislim da je trenutak i da okupimo hrvatski narod u njegovim najširim mogućim granicama", citirao je Scott Tuđmanove riječi. Kako bi približio brutalnost sukoba, tužitelj je opisao i slučaj jedne žrtve takve politike, koju je nazvao Samirom. "Do 4. 8. 1993. njezin je muž već bio uhićen, odveli su ga pripadnici HVO-a. Spaljeno je i nekoliko džamija i prema Muslimankama se loše postupalo. Opljačkali su ih i otjerali iz Stoca. Do rujna 1993. svi Muslimani bili su protjerani iz općine Stolac."

Scott je optužio mnoge hrvatske i bosansko-hrvatske dužnosnike za sudjelovanje u "udruženom zločinačkom pothvatu kako bi se stvorila Velika Hrvatska zločinima protiv bosanskih Muslimana s ciljem stvaranja granica Banovine Hrvatske kojom bi dominirali Hrvati, kako politički tako i demografski".

Usto, spomenuo je kako su u pothvatu sudjelovali pripadnici vlada, vođe HDZ-a Hrvatske i BiH, pripadnici i časnici HVO-a, policije, obavještajne službe te ostale poznate ili nepoznate osobe. Tužitelj je opisao cijelu povijest zbivanja koja su dovela do sukoba bosanskih Muslimana i bosanskih Hrvata. Kako bi potkrijepio svoju tezu o Tuđmanovoj želji za proširivanjem granica Hrvatske, tužitelj je spomenuo i da je 1981. Tuđman opisao BiH i Hrvatsku kao nedjeljiv dio.

Kao dokaz da je Tuđman želio podjelu Bosne i Hercegovine tužitelj je spomenuo jedan od brojnih sastanaka Tuđmana i Miloševića u Karađorđevu 1991. Iz brojnih stenograma kojima raspolaže, Scott je naveo kako Tuđman nije bio za ostvarivanje granica NDH, iako je i to bilo zastupano, "to mu nije bilo zanimljivo jer bi ona obuhvaćala previše nehrvata".

U optužnici se navodi da su u sklopu i tijekom opisanih radnji, koje su obuhvatile etničko čišćenje na širokoj i sustavnoj osnovi te u provođenju udruženog zločinačkog pothvata, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić, zajedno s drugim čelnicima i pripadnicima organa vlasti i snaga Herceg Bosne i HVO-a, poticali i raspirivali politički, etnički ili vjerski razdor, podjele i mržnju primjenjujući silu, zastrašivanje i teror. Navodi se da je kampanja napada i etničkog čišćenja provođena u općinama Prozor, Gornji Vakuf, Jablanica, Mostar, Ljubuški, Stolac, Čapljina i Vareš.