Slobodna Dalmacija: 27. 04. 2006.

ROMANTIČARI I REALNOST POTPISIVANJE SPORAZUMA SA SJEDINJENIM AMERIČKIM DRŽAVAMA ODOBROVOLJILO BI VELIKU BRITANIJU, A ONA IMA UTJECAJ NA BRUXELLES

Mesićevo ’ne’ Americi skupo će nas koštati

SAMO APLAUZ Sasvim sigurno, sto posto, Hrvatska neće biti zaustavljena na putu za EU ako potpiše ovaj Sporazum. Ako se Sporazum ne potpiše, Europski parlament će aplaudirati, ali oni koji odlučuju, oni će se mrgoditi

Iz Bruxellesa: Ines SABALIĆ

Ponovno odbijanje potpisivanja Sporazuma o neizručivanju američkih građana Međunarodnom kaznenom sudu (MKS) vrlo je nerazuman potez. Ova odluka Stjepana Mesića stvorit će nepotrebne i nove prepreke na putu Hrvatske u Europsku uniju. Mesićevo "ne" Americi pokazuje principijelnost, ali, na žalost, ta je odlučnost temeljena na strahovitoj ignoranciji političkih odnosa u Uniji i jako pogrešnoj procjeni koja će nas skupo koštati.

Nema kazne

Europska unija protivi se načelno i politički potpisivanju bilateralnog Sporazuma s Washingtonom o neizručivanju američkih građana nedavno osnovanom Međunarodnom kaznenom sudu. Njene cclanice nisu potpisale ovaj dokument, i EU je izrazila nezadovoljstvo svaki put kad bi to neka zemlja koja je s njom u ugovornom odnosu, ili namjerava postati njena članica, učinila.

Ali u EU-u se znaju dvije stvari. Prva je notorna činjenica da EU nema ingerencija nad pitanjima obrane i nacionalne sigurnosti. Sporazum koji traži SAD od Hrvatske je iz te domene. To znači da Unija može davati mišljenja i preporuke, ali nikako ne može kazniti zemlju jer donese vlastitu odluku u pitanju nacionalne sigurnosti.

Drugo, EU zna da je realnost - realnost. Odnosi snaga su takvi da se mala, slaba Hrvatska, koja nije članica ni EU-a niti NATO-a, ne može kočiti pred Amerikom u političko-sigurnosnom pitanju do kojeg je Washingtonu jako stalo. Sasvim sigurno, sto posto, Hrvatska neće biti zaustavljena na putu za EU ako potpiše ovaj Sporazum. Ne sjede u Bruxellesu romantični zanesenjaci, nego iskusni, zreli političari.

Rumunjska i Bugarska potpisale su s Amerikom Sporazum o neizručivanju i, iako je bilo prijekornih tonova iz EU-parlamenta, baš ništa im to nije štetilo. Zašto? To je trebao analizirati Mesićev trust mozgova.

Bez podrške nigdje

Pravilo prvo i jedino: za ulazak u EU važna je suglasnost velikih i jakih članica. Velika članica je Velika Britanija, a njezin je najvažniji partner Amerika. Da li nam to nessto govori? Prisjetimo se samo da ni slučaj Gotovina nije imao toliku važnost za početak pristupnih pregovora s EU-om, dok ga Britanija nije progurala u prvi plan. To je bila neposredna reakcija na inat oko potpisivanja Sporazuma o neizručivanju Amerikanaca Međunarodnom kaznenom sudu. Amerika realizira svoje interese u Europi preko svog strateškog partnera, Britanije. Za ulazak, jasno, treba napraviti reforme, o tome nema govora, ali u prvome redu treba osigurati suglasnost Britanije, Njemačke i Francuske i odvagati kome se treba koliko udovoljiti. Bez te podrške, nigdje se ne stiže. Potpis na Sporazum značio bi odobrovoljavanje Amerike i Britanije.

Previsoka cijena

Ako se Sporazum ne potpiše, Europski parlament će aplaudirati, ali oni koji odlučuju, oni će se mrgoditi. Hrvatska, bez obzira na Vladu, ima cilj. To je ulazak u EU. Treba znati misliti dalje od svog nosa.

Nezamislivo je da konkretno dođe do toga da se Hrvatska pita da isporuči američkoga građanina Međunarodnom kaznenom sudu. To su hipotetske situacije. Mesićev tim, nedorastao i neinformiran, postavlja nam previsoku cijenu svoje nazovikreativne vanjske politike, a zapravo bizarne taktike.