Sumnja da se pod okriljem države namještaju javni natječaji za kupnju obimnih i basnoslovno skupih tranši radiološke opreme za javno zdravstvo, reaktivirana novim ciklusom stare i nikad razjašnjene afere Shimadzu, poprimila je ovoga puta vrlo opasne razmjere.

Na aktualnim natječajima za radiološke aparate, koje je raspisalo Ministarstvo zdravstva, nisu kadra ni sudjelovati tri vodeća svjetska proizvođača tih roba koji su godinama prisutni na hrvatskom tržištu, Phillips, Siemens i General Electric. Naime, uvjeti natječaja, odnosno kombinacije traženih karakteristika, takvi su da ih može zadovoljiti samo jedan jedini takmac, a to je japanska tvrtka Shimadzu. Premda su poslovni ljudi u pravilu diskretni i ne vole javne ispade, izgleda da im je sada već potpuno prekipjelo pa su se, krajnje nekarakteristično, počeli boriti otvorenim istupanjem u medijima. Najžešću strategiju odabrao je zastupnik američkog General Electrica. Osim što je neuvijeno izjavio kako je upravo očigledno da je natječaj namješten za Shimadzu jer su krajnje neobični uvjeti koje postavlja Ministarstvo naprosto unaprijed diskvalificirali sve ostale konkurente, zastupnik tvrtke iz SAD-a ušao je u otvoreni rat s Andrijom Hebrangom, koji je faktični predsjednik svega u hrvatskom zdravstvu i uz to odlučujući faktor povjerenstva za nabavu radiološke opreme.

Optužbe su, dakle, teške i iz tog klinča više nema časnog povlačenja. Predstavnik General Electrica nedvosmisleno upućuje na korupciju jer tvrdi da hrvatska država, uz Hebrangov zagovor, protežira Shimadzuove aparate, za koje ponekad plaća 30, 50, a ponekad i 100 posto skuplje nego što su cijene drugih proizvođača, i čovjek za to pokazuje validnu dokumentaciju. Vlasnik ispostave Shimadzua pritom je bliski prijatelj ministra (da, ministra) Hebranga, a čitatelji nam javljaju da su Hebrang i još jedan poznati liječnik, čije ime ćemo zasad prešutjeti, sa ženama putovali u Japan gdje su bili Shimadzuovi gosti.

Hrvatska vlada stoga je napokon dužna ne samo objasniti javnosti kako se troši krajnje deficitarni zdravstveni novac za radiološko opremanje bolnica i drugih zdravstvenih ustanova, nego i jasno i nedvosmisleno utvrditi izabiru li se ponude po protekciji, je li protekcija motivirana samo filantropskim simpatijama, ili i koristoljubljem, tko je za to odgovoran, kome ide “pinka”, ako ide, tko laže, a tko govori istinu. Ako se to ne napravi, Hrvatska će ostati na zlu glasu među inozemnim partnerima, a zao glas nikome nije donio ništa dobra, pa neće ni nama.

Korupcija je jedan od najtežih prigovora koje je Europska komisija nedavno uputila hrvatskoj vladi, a Sanader je odmah dao da se napiše antikorupcijski program, još jedan papir koji, kako je dobro poznato, bez političke volje da se uđe u bolna raščišćavanja, neće riješiti ništa. Po percepciji korupcije, Hrvatska je u zadnjem izvještaju Transparency Internationala pala s 50. na 70. mjesto globalne liste i tako se gotovo vratila na neslavnu poziciju s kraja Tuđmanove ere, dakle u notornu 1999. godinu. Istraživanja konstantno pokazuju da hrvatski građani smatraju zdravstvo jednom od najkorumpiranijih sektora u društvu.

Iz Ambasade SAD-a ovih je dana vlastima stiglo upozorenje o konstantno problematičnom, zamagljenom i stoga krajnje suspektnom sustavu javnog natjecanja koji država primjenjuje kad kupuje robe, a na što su, kako sada doznajemo, već lani, prijateljski i bez medija, upozorili Sanaderovu vladu.

Američko priopćenje uvrijedilo bi svaku poštenu vlast jer se Vladu savjetuje najjednostavnijim i najbanalnijim analogijama, kao da ministri idu u osnovnu školu. Naime, veleposlanstvo SAD-a primjerom objašnjava Vladi kako se u natječajima specificiraju zahtjevi. Pa kažu - citat doslovan - da je za kupnju dizalice bitno koliki teret želimo da ta dizalica podiže, a ne kakve je boje dizalica. Isto tako, nastavlja se u priopćenju - kada se raspisuje natječaj za medicinsku opremu, treba navesti koje rezultate želimo od skenera, a ne propisivati kojim se tehnikama skener služi.

No, što god da jest, a o tome nije tako teško nagađati, stvari su svakako otišle predaleko. Nema nikakve bojazni da i na ovaj tekst, sa svojom punom elokvencijom, neće već danas odgovoriti dr. Andrija Hebrang kako bi medije optužio za laganje, pristranost i manipulaciju, najjače strane tvrtke da, kako je već jednom rekao o Generel Electricu, “s lošim proizvodima žele postići uspjeh na hrvatskom tržištu”, jedne i druge za neke tajne političke komplote i bilo koga za bilo što. Hebrang će se, kao što to čini danima, sigurno pozvati i na izvještaj Državne revizije, no podsjećamo g. Hebranga da Državna revizija ne ide u meritum stvari na javnim natječajima, nego pazi jesu li sudjelovala barem dva ponuđača i jesu li prekršene druge zakonske procedure.

No, Vlada sada Hebrangu sve ovo mora uzeti iz ruku, jer on, koji je osobno prozvan i koga se osobno povezuje s nepravilnostima, ovu sumnjivu stvar više ne može privesti kraju na način koji bi zadovoljio domaću i međunarodnu javnost. Potreban je za to netko drugi. Jer, neće biti druge nego da se afera Shimadzu do kraja raščisti. Osim toga, Hrvatska mora promijeniti zakon jer ovaj odstupa od prototipa EU te osigurati da kompletna dokumentacija svih javnih natječaj ide na web stranice nadležnih ministarstava kako bi, s obzirom na to da se radi o novcu poreznih obveznika, bila dostupna apsolutno svima koji je žele preispitivati i uspoređivati.