Skidanje imuniteta i pokretanje kaznenog postupka protiv Branimira Glavaša zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva sigurno će naići na odobravanje svih onih koji su već odavno ukazivali na njegov primitivizam, bešćutnost i oholost neprimjerenu civilizacijskom ponašanju. O onome drugome što mu se stavlja na teret svoje će reći sud.

No, procedura i eventualni proces pokrenut protiv Glavaša neće biti dokazom da je u Hrvatskoj konačno profunkcionirala pravna država ili pak da je pravda spora, ali dostižna. Dapače. Bez obzira na njegov mogući krimen dok je bio ratni gospodar Osijeka, bez obzira na vulgarni verbalni terorizam kojim je tlačio svoje mirnodopske žrtve dok su mu sudovi dodjeljivali desetine i stotine tisuća kuna zbog navodno pretrpljenih duševnih boli kad god bi se netko drznuo javno propitati njegov lik i djelo, gorčinu u ustima ostavlja činjenica da se pravosuđe Glavašem ozbiljnije pozabavilo tek kad je postao otpadnikom HDZ-a.

Možda će neko televizijsko referendumsko pitanje dati egzaktniji odgovor, no siguran sam da 90 posto građana Hrvatske ne bi dvojilo da Branimiru Glavašu ni nakon 15 godina ne bi pala vlas s glave da se nije kopitnuo i pobunio protiv svoje stranke, opasno joj preotimajući vlast diljem Slavonije. Neobuzdani je slavonski gubernator svojedobno dolazio u sukobe i s Tuđmanom, no nakon kratkotrajnog hlađenja i obostranog popuštanja sve se nastavilo po starom, kao da se ništa nije dogodilo. I »reformirani« Ivo Sanader štitio je Glavaša, ostajući gluh i slijep na njegove morbidne eskapade, pogotovo kad je u pitanju bila udovica ubijenog šefa osječke policije Josipa Reihl-Kira, svjestan da je upravo on bio prevaga na jezičcu njegove unutarstranačke pobjede nad Ivićem Pašalićem, zaogrnute mišicama osječkog »Borbaš Securitya«. Štoviše, Glavaša je po stvarnoj moći u stranci i državi inaugurirao odmah iza sebe i Vladimira Šeksa, a jednom prigodom nazvao ga je vizionarom!

Smrtna vura počela je Glavašu otkucavati onog trena kada je svoje ultraško nezadovoljstvo Sanaderom i »mekanim« vođenjem stranke pokazao tražeći da Slavonija i Baranja postanu samostalne regije kojima bi, nema sumnje, upravo on i njegovi istomišljenici upravljali. Kada mu je i dugogodišnji pajdaš i »lega« Šeks okrenuo leđa, bilo je jasno da se radi o putu bez povratka. Upravo je predsjednik Sabora dobio mandat da se Glavaša riješi milom ili silom pa je nedavno čak i Račanovom SDP-u u Osijeku otvoreno nudio da ga zajednički svrgnu s vlasti. Nećemo dugo trebati čekati na odgovor Branimira Glavaša, koji je već najavio da o Šeksu zna sve »i kao čovjeku i kao političaru i kao predsjedniku Kriznog štaba za Slavoniju«. To je najbolji znak da će na površinu isplivati nova bujica prljavština, optužbi i leševa.