Očekivali smo ratnika, ali dvometraš X došao je snužden i pokunjen, nesličan samome sebi. Njegova žena nam je spremila vrlo posebnu večeru. Jako smo bliski i nismo razumjeli zašto se drži tako rezervirano. Djeca su se vrpoljila jer oca takvoga nisu poznavala. Na koncu je čep ipak izletio. Rekao nam je da je njegova postrojba smještena u jednom gotovo pustom selu, čije ime mi je poznato, ali ga zadržavam za sebe. HV čuva selo, rat je malo dalje i zapravo se nema što činiti. Ali čim se smrači, nastaje metež, jedna skupina kreće na redoviti noćni zadatak i to u sve unosi adrenalin različitih predznaka. Naprosto dižu u zrak prazne kuće. Drugi se drže po strani i šute. X ispočetka nije razumio što se to radi i zašto. Onda je postao nervozan i pitao je koji je to vrag. Zapovjednik mu je rekao “da se smiri”. Ostao je u HV-u tri mjeseca. Toliko mu je trebalo da od liječnika uspije dobiti uvjerenje da je nervno rastrojen i da ne može podnijeti ratovanje. To nije bila istina, svatko je više nervno rastrojen nego naš X. On je mogao ratovati, ali nije mogao sudjelovati u besmislenom manihejskom razaranju. Skinuo je, dakle, uniformu i tako se spasio da ne postane suučesnik.

Ovih dana Sabor će skinuti imunitet Branimiru Glavašu jer Državno odvjetništvo podiže kaznenu prijavu protiv njega za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Zahtjev će sigurno proći jer i vlast i opozicija kažu da žele da se konačno razriješe ubojstva skoro 30 civila srpske nacionalnosti u Osijeku 1991. godine i “da pravna država nesmetano obavi svoj posao”. Dakle, za skidanje zastupničkog imuniteta glasat će HDZ i njegovi koalicijski partneri, kao i opozicijski SDP, HNS, HSS i IDS. Uz Glavaša je ostao jedino lažni magistar Ante Đapić, svi drugi su čvrsti i odlučni u uvjerenju da Državnom odvjetništvu i sudu treba raskrčiti put da ocijene valjanost optužbi svjedoka i da se konačno stavi točka na sumnje javnosti. Da se, prema tome, razjasni je li istina da je Glavaš ne samo znao, nego i naređivao isključivo etnički motivirana uhićenja i likvidacije osječkih Srba u zloglasnim garažama županije, kao što je lani svjedočio Krunoslav Fehir, nekad najmlađi pripadnik Glavaševe bojne.

To je izvrstan, korektan i civiliziran pristup. No, ima oko toga jedan mali problem. A to je da je takav stav u hrvatskom političkom predstavništvu formiran tek sada, 15 godina nakon što su se zločini dogodili. Punih petnaest godina nakon što su neki obični ljudi odvedeni iz svojih kuća ili pokupljeni s ulice pod neistinitom optužbom da su četnici, da su naoružani i da rade za neprijatelja. I zato, premda se takvom stavu načelno priključujem od svega srca, mislim da je ovaj postupak protiv Glavaša zapravo jedna bijedna i krajnje zakašnjela stvar s kojom se hrvatska država i mi, hrvatski građani, nemamo što ponositi. Jer danas optužiti i eventualno osuditi Glavaša, više nije ni stvar pravednosti, ni moralnog osjećaja, ni ispravnog puta, ni časti ovog društva, nego je to obična čemerna politikantska burleska. Glavaš, čovjek kojeg je Sanader nedavno nazvao vizionarom, saborski zastupnik, župan, slavonski ban i svemoćnik izdao je HDZ i odjednom se cijeli sistem pokrenuo protiv njega. Eto, to je naprosto degutantno.

Svih ovih 15 godina ležali su na cesti svi ti dokazi na osnovi kojih će Glavaš biti optužen, i nitko ih do sada nije vidio. Ma nemoj. Svatko u Hrvatskoj čuo je da su leševi poznatih Srba 1991. plutali Dravom. Za tim su ljudima žalile njihove obitelji. S njihovom djecom su nečija djeca išla u školu, a s njihovim ženama su neki radili i pili kavu u susjedstvu. Ali toga su se organi sjetili tek sada kada manični i osorni Glavaš pije krv svojoj bivšoj stranci i prijeti im da će u Slavoniji od HDZ-a napraviti krpu za brisanje cipela. Sada odjednom policija može naći dovoljno dokaza protiv Glavaša, sada ima najmanje osam svjedoka koji su spremni govoriti i sada je Državno odvjetništvo opskrbljeno svime što mu je potrebno da poduzme odlučne korake u zaštiti građana protiv nezakonite silničke samovolje i zločina u Osijeku 1991. godine.

Na stranu to što šutnja oko ubojstava u Osijeku, na pojedinačnim ljudskim razinama, razotkriva da u ovom neizgrađenom društvu prevladava kukavičluk, moralna mizerija i kalkulantstvo, no činjenično stanje još je daleko sramnije na razini politike i institucija. Mogu mi ravnatelj policije, kako li se ono zove, i Mladen Bajić osobno moliti krunicu pod prozorom, ne vjerujem im ni riječi da HDZ-ova vlast nije potaknula ovu policijsko-pravosudnu kapitalnu investiciju s Glavašem.

No, ni opozicija se također nema što prsiti u svojoj moralnoj pozi. Sada ističu da su oni uvijek govorili da treba vidjeti što je to s Glavašem, ali nitko nije ništa poduzimao. Veliki cinizam, nema što. Kao da su tada živjeli na Marsu. Jer, u Osijeku je 1991., osim Tuđmanova HDZ-a i Glavaša, bilo, koliko se sjećamo, i drugih stranaka. Karl Gorinšek je u rujnu 1991. od Šeksa preuzeo funkciju šefa kriznog štaba za Slavoniju i Baranju, a Zlatko Kramarić je bio prvi čovjek Osijeka. Oni nisu bili u HDZ-u, ni Glavaševi. Pa je li nekome od njih netko došao moliti pomoć i zaštitu? Jesu li oni ikad šetali pored Drave?