Večernji list: 06. 05. 2006.

Jaki slavonski dvojac ostaje neraskidivo povezan i u neprijateljstvu

Šeks i Glavaš: Put od ljubavi do mržnje

Piše: Mladenka Šarić

Najžešće ratuju oni koji se najbolje poznaju. Već deset mjeseci to se pravilo potvrđuje u priči o Branimiru Glavašu i Vladimiru Šeksu, dugogodišnjim prijateljima i političkim suradnicima. Taj je slavonski dvojac odavno prešao tanku liniju između ljubavi i mržnje, koristeći se pritom riječima kao teškim topništvom, udarajući jedan drugoga gdje znaju da boli. Njihovo je dugo prijateljstvo palo kao kolateralna žrtva sraza Glavaša i HDZ-a. Ljudi koji su godinama bili jedan uz drugoga preko noći su postali nepomirljivi neprijatelji. No, i u neprijateljstvu veze među njima ostale su neraskidive.

Zajedno po putovnice

Suočen s ozbiljnom prijetnjom da bi se kao optuženik za ratne zločine počinjene u Osijeku 1991. mogao naći na sudskoj klupi, Glavaš je u fokus ubacio i svog bivšeg prijatelja Šeksa, promptno istaknuvši kako mu je te kaotične 91. upravo on bio nadređeni. Kao šef Kriznog stožera za Slavoniju i Baranju bio je udaljen od njega desetak metara i znao je sve što se u Osijeku događa, rekao je Glavaš. Premda je Šeks odmah demantirao umiješanost u zločine, ističući kako je u Osijeku bio kratko i otišao prije nego što su počela ubojstva, Glavaš je već uspješno posijao sjeme sumnje.

I u priči o ratnim zločinima za javnost njih su dvojica, tako, ostali povezani. Prijateljstvo Glavaša i Šeksa počelo je potkraj osamdesetih godina, s pupanjem višestranačja. Prvu su političku akciju odradili zajedno, još 1988., kad su s tridesetak ljudi protestirali pred Saborom. Tražili su da im se vrate građanska prava i putovnice koje im je režim oduzeo. Glavaš i Šeks dovezli su se iz Osijeka u Zagreb Glavaševim automobilom... Šeks, koji je poznat kao zatvorena osoba, pustio je Glavaša u svoj krug. Glavaš je postao dio njegova života. I, naravno, obratno. Zajedno su prošli kroz ratna i poratna zbivanja, preživjeli mnoge političke nevolje. Glavaš je bio HDZ-ova uzdanica u Slavoniji, a Šeks slavonski zagovornik u Zagrebu.

Ljeta u Glavaševoj kući

Sudjelovali su i u osnivanju HDZ-a, što je obojici osiguravalo poseban status u stranci. Upravo zato je prošlog proljeća zvučala nevjerojatno vijest da HDZ izbacuje Glavaša i da mu je još k tome i Šeks okrenuo leđa. Pa ipak, upravo to se dogodilo. Šeks je rekao da je prijateljstvo prijateljstvo, ali da u politici ponekad za njega nema mjesta jer su u pitanju viši interesi. Njih su dvojica godinama bili toliko povezani da su na sve događaje u Slavoniji odlazili zajedno. Šeks je godinama ljetovao u Glavaševoj kući u Lukoranu na otoku Ugljanu.

Znali su jedan o drugome mnogo, vidjeli su jedan drugoga u stotinama neugodnih situacija i kao prijatelji čuvali se međusobno. Šeks nije okrenuo leđa Glavašu ni u jednoj situaciji u kojoj se našao na meti, bilo da su ga prozivali kao lošeg gospodara Slavonije ili optuživali da se miješa u privatizaciju ili da zapošljava svoje ljude po županiji... Nije mu okrenuo leđa ni kad je u medijima bio optuživan zbog ratnih zločina zbog kojih bi se sad mogao naći u sudnici.

Kad je bilo najteže

Njihova je bliskost bila tolika da je upravo Glavaš bio Šeksov pouzdanik kad mu je bilo najteže. U boli s kojom se nosio zbog tragične smrti sina Domagoja Šeks se mogao potpuno osloniti na Glavaša. On je organizirao pokop, obavještavao rodbinu, prijatelje, ponudio svoju grobnicu... U tom trenutku nitko nije mogao slutiti da će samo koji mjesec poslije to prijateljstvo biti prošlost.

No, Glavaševim zaokretom prema regionalizaciji i osnivanjem udruge, koja će se danas pretvoriti u političku stranku, Šeks se našao pred velikom kušnjom. Znao je da će u javnosti ostati obilježen kao negativac koji je prijatelju zabio nož u leđa, ali je isto tako znao da bi njegova šutnja bila protumačena kao potpora Glavašu i iščitana kao okretanje leđa Sanaderu. Da se Šeks tada suzdržao od komentara, gotovo je sigurno da bi se u tome tražilo sjeme razdora u HDZ-u.

Što znači kad se stranka kida iznutra, znali su obojica. Šeks i Glavaš su, naime, među najzaslužnijima što je Ivo Sanader postao šef HDZ-a. Pritom je Glavaš odradio najteži, neki će reći najprljaviji, dio posla. Ne prepuštajući ništa slučaju, upregnuo je sve snage, domišljatost i zaštitare Alena Borbaša da spriječi Ivića Pašalića u nakani da postane predsjednik HDZ-a.

HDZ je bio svjestan njegove vrijednosti i političke snage koju ima u Slavoniji. Možda mu je i zato bilo dopušteno govoriti i raditi što mnogima nije. No, očito je, sve ima vijek trajanja.

Branimir Glavaš kao vizionar

Glavaševu poziciju u HDZ-u ilustriraju sličice stare pet godina. Tadašnja vlast, predvođena premijerom Račanom, pokušala je otvoriti istragu o osječkim ubojstvima, no Glavaš se nije odazvao na obavijesni razgovor. Potporu je dobio od svih stranačkih prijatelja. Ivo Sanader, kao šef HDZ-a, svoju je potporu Glavašu iskazao riječima: “Udar na Glavaša udar je na HDZ!” Tih je godina Sanader Glavaša nazivao vizionarom. Iako je spretan i sposoban političar, Glavaš u sebi ima više otvorenosti nego što je danas poželjno. Među ostalim i to je razlog zbog kojeg mu na kraju nije bilo oprosta. Britak je prema drugima, ali i prema svojima.