Slobodna Dalmacija: 10. 05. 2006.

NAGODBA HAAŠKOG POKAJNIKA JOŠ ČEKA SVJEDOČENJE U PREDMETU PROTIV ŠESTORICE BH-HRVATA

Rajić će ’utopiti’ Petkovića i Praljka, a spasiti - Stojića

RASPODJELA KRIVNJE Prema Rajićevoj raspodjeli krivnje za etničko čišćenje muslimanskih civila u srednjoj Bosni Herceg-Bosne, Bruno Stojić je figurirao tek kao političar koji je samo usvajao i potpisivao odluke Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka i ostalih vojnih šefova HVO-a

Piše: Jasna BABIĆ

Kako je u Haagu 8. svibnja pravomoćno osuđen na 12 godina zatvora, Ivicu Rajića čeka još svjedočenje u predmetu protiv šestorice hercegbosanskih Hrvata, kao najvažnija obveza iz njegove "pokajničke" nagodbe s haaškim tužiteljstvom. Prema informacijama iz kruga haaških branitelja, očekuje se da će Rajić u tom predmetu teretiti sve bivše hercegbosanske čelnike, uza samo jednu iznimku: Brunu Stojića, nekadašnjeg ministra obrane Herceg-Bosne.

Svjedok i u postupku protiv Blaškića

Na drugoj strani, Rajić je također svjedok na kojim haaško tužiteljstvo temelji zahtjev za reviziju postupka protiv Tihomira Blaškića, koji je prvo osuđen na 45 godina zatvora, a zatim mu je kazna drastično smanjena na devet godina. U tajnom "pokajničkom" iskazu — od stotinjak kartica stenograma — koji čini uvod u njegovu nagodbu s tužiteljstvom, Rajić tvrdi kako je Blaškić 1993. godine, iako stacioniran u Vitezu, bio upoznat s većinom akcija HVO-a u Kiseljaku.

Prema Rajićevoj raspodjeli krivnje za etničko čišćenje muslimanskih civila u srednjobosanskoj zoni Herceg-Bosne, Bruno Stojić je figurirao tek kao političar koji je samo usvajao i potpisivao odluke Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka i ostalih vojnih šefova HVO-a. Rajićevo viđenje stvari, navodno, bitno je vezano uz činjenicu da je 1993., nakon pokolja u Stupnom Dolu, vojno-politički vrh Herceg-Bosne pokušao prevariti međunarodne promatrače.

Lažni identitet

Dok se jamčilo da je Rajić, zbog istrage o zločinima, smijenjen sa zapovjedne funkcije u Kiseljaku, on je u potaji nastavio obavljati istu dužnost sve do 1994., ali pod lažnim imenom Viktor Andrić. O prijevarama s Rajićevim identitetom, u jednoj povjerljivoj depeši, obaviješten je Milivoj Petković, a istu je laž i manipulaciju odobrio Bruno Stojić, no samo formalno, kao tuđu ideju.