Samo nekoliko dana nakon “Latinice”, ispao je još jedan Bajićev "kostur iz ormara" u tekstu urednika Feral Tribunea Drage Hedla od 28. travnja 2006. godine, pod eksplicitnim naslovom "Novac od provizije na računima Tuđmana, Šarinića i Mateše", u kojem se razotkriva, na koji je kriminalni način, kao zajednički zločinački pothvat najvišeg državnog vrha pod Franjom Tuđmanom, rasprodavan u bescjenje zemni plin iz Jadrana Talijanima od 1996. godine naovamo, uz točno neutvrđenu proviziju za spomenutu trojku plus Andriju Kojakovića, kao četvrtog člana družine i to u rasponu od nekoliko desetaka milijuna do četiri milijarde US dolara.

Uz ove informacije, što ih objavljuje zadnji broj Feral Tribunea na osnovu pisma pok. ing. Krunoslav Vitanovića (osobno sam ga poznavao i s njim razgovarao), koje je ovaj proslijedio austrijskom Veleposlanstvu u Zagrebu iz 2003. godine, u sklopu istrage protiv Hrvoja Šarinića pred sudom u Klagenfurtu zbog zlodjela prijevare a zbog stjecanja zarade i učešća u kriminalnoj organizaciji, hrvatsku javnost treba podsjetiti i obavijestiti da je Bajićevo Državno odvjetništvo kao i istražni odjel Županijskog suda u Zagrebu raspolagalo sa još puno više indicija, informacija i dokaza o golemoj pljački hrvatskog državnog i iseljeničkog novca putem cijelog niza međusobno povezanih institucija, bankovnih računa i dobro poznatih pojedinaca pod kontrolom HDZ-a, ali ništa konkretno nisu poduzeli niti bilo koga procesuirali.

Na primjer, najpoznatiji račun u Villachu u Bank fur Karnten und Steiermark imao je kao ovlaštene osobe za potpis Hrvoja Šarinića, Gojka Šuška, Dunju Zloić Gotovinu i Jozu Martinovića. Iz Hrvatske je na taj račun uplaćeno oko 160 milijuna DEM a novac je donesen po identificiranim osobama u kovčezima iz Zagreba, prethodno podignut iz Privredne banke Zagreb. Računi za pranje isisanog i doniranog novca (novac iseljeništva bio je kap u moru opranog novca, premda je ostala fama da je iseljeništvo najviše prevareno i pokradeno, što nije uopće istina), nalazili su se kod Volksbank u Feldkirchenu, Creditanstalt banci u Beču, Hypo Alpe Adria Bank u Klagenfurtu a prosljeđivanje tog novca vršeno je na različite račune otvorene u Münchenu, Londonu, Bruxellesu, Amsterdamu, Zürichu ili kod švicarske banke UBS iz Ženeve.

Do sredine 2003. godine ustanovljeno je da su samo u novčanim čekovima iz Republike Hrvatske u austrijskim bankama 1992-1993. godine, unovčene 2 milijarde DEM preko HDZ-ovih računa kao i 830 milijuna US dolara dobivenih od Irana i Saudijske Arabije tijekom 1993. godine, čiji su režimi doslovce plaćali dnevni boravak za svakog od 232 tisuće bosanskih izbjeglica privremeno stacioniranih u Republici Hrvatskoj. I putem ovih računa, propadaju svi dokazi obrane Slobodana Praljka i družine pred Haškim sudom o tobožnjoj humanosti Tuđmanovog režima, koji je prihvaćao i zbrinjavao izbjeglice iz BiH (nije ih prihvaćao već je na njima dobro zarađivao, sve do njihovog trajnog odlaska u zapadnoeuropske i prekomorske zemlje).

Državnom odvjetništvu pod vodstvom Mladena Bajića svi su ovi i mnogi drugi neizneseni podaci jako dobro poznati već niz godina, ali njemu ne pada na pamet razotkriti i oduzeti protupravno stečenu ogromnu imovinsku korist i kazniti sve one koji su golema novčana sredstva pod izgovorom naoružavanja Hrvatske najgrublje zlorabili i nezakonito se basnoslovno obogatili pljačkom tuđe državne i privatne imovine.

Dobroslav Paraga, predsjednik HSP 1861.