Glas
Istre: 24. 05. 2006.
SPRIJEČAVANJE
PROTOKA INFORMACIJA BOLJKA JE SVIH RAZINA DRŽAVNE UPRAVE, LOKALNIH JEDINICA,
ZAVODA I JAVNIH PODUZEĆA
Mnoštvo
važnih Vladinih odluka donosi se na zatvorenim sjednicama. Na nižim razinama
stanje je mnogo gore, u nekim upravama ne žele ni razgovarati o mogućnosti da
pojasne svoje poteze ili odluke
ZAGREB
- Želeći pokazati da ništa ne želi skrivati, riječko je Gradsko poglavarstvo
prošlog tjedna odlučilo prestati s praksom zatvorenih sjednica. No za politiku
otvorenosti Poglavarstvo se odlučilo tek nakon što su novinari otkrili da je
gradska vlast mjesecima šutjela o odluci o otpisu dugova tvrtkama čiji su
vlasnici rodbinski povezani s članovima Poglavarstva. Negdje u isto vrijeme
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti na zatvorenoj je izbornoj skupštini
odlučivala o novim članovima, a čelništvo te učene institucije čudilo se danima
zašto ih novinari stalno ispituju o tome kako su i zašto donijeli pojedine
odluke.
Samo ta dva
najsvježija primjera pokazala su da u Hrvatskoj tijela javne vlasti i
institucije koje žive na proračunskom novcu nemaju potrebu same od sebe
objasniti poreznim obveznicima na što troše njihov novac, nego to čine tek kada
ih netko »stisne«. Takva je situacija na svim razinama vlasti, od Vlade, preko
ministarstava, pa do pojedinih uprava, zavoda, ali i lokalnih vlasti.
Kopanje po »Narodnim novinama«
Vlada zasad
sastanči na otvorenim i zatvorenim sjednicama, a nisu rijetke ni one
telefonske, izvanredne, na kojima se često donose odluke koje se javnosti
najviše i tiču. U tom slučaju iz Vlade stignu tek štura priopćenja. O onom što
se događa na zatvorenim sjednicama Sanaderova tima javnost se informira iz
»Narodnih novina«, ali samo ako se radi o pravilnicima i uredbama koji i moraju
biti objavljeni i ako novinari imaju dovoljno strpljenja svaki dan kopati po
izdanjima toga glasila. Ostale su odluke uglavnom tehničke, tvrde iz Vlade,
naravno, dok se ne pojavi neki transkript, kao što je slučaj s dugom Vlade Zeca
i Kamen Ingrada. Još na početku svog mandata Vlada je razmišljala o tome da u
potpunosti zatvori svoje sjednice, jer tako je u većini zemalja Europske unije,
no srećom da se od toga odustalo jer su otvorene sjednice jedino mjesto gdje se
barem nešto može saznati o radu Vlade. No one nisu jamstvo
da će javnost saznati sve što Vlada radi.
Što se tiče
ministarstava, tu je situacija različita, od one pozitivne s Ministarstvom
poljoprivrede, gdje se može dobiti odgovor na svako pitanje u istom danu, do
one u Ministarstvu zdravstva, odakle odgovori stižu nakon mjesec dana i to
poštom. Takav se apsurd može izbjeći jedino izravnim kontaktom s ministrom
Ljubičićem, ali to nije moguće baš u svakom trenutku.
Moguće
spekulacije
Na nižim razinama
situacija je još gora, tako primjerice u pojedinim upravama ne žele ni
razgovarati o mogućnosti da bi možda javnosti morali objasniti neki svoj potez
ili odluku. Što se događa u zavodima, primjerice mirovinskom i zdravstvenom,
prava je enigma jer se najobičniji podaci iz tih institucija tretiraju kao
vrući CIA-ini materijali i čekaju se tjednima.
Ništa bolja nisu
ni sveučilišta. Sjednice senata su zatvorene, doduše nakon njih se može dobiti
zapisnik, ali u njemu po običaju nema najinteresantnijih detalja o tome da
netko, primjerice, drukčije misli i predlaže drukčije rješenje. Javna poduzeća,
od kojih su mnoga na grbači države, također ne smatraju važnim objasniti
javnosti što oni to rade, ali to ne čudi jer neka od njih prijašnjih godina
(ACI) nisu vodila računa ni o tome da svom vlasniku, Vladi, dostave izvješća o
poslovanju.
- Tijela javne
vlasti nerado daju informacije, čine to samo kada moraju. Nerijetko se događa
da su tijela javne vlasti na nižoj razini zatvorenija od državnih jer su pod
manjim pritiskom javnosti i medija, kaže Zorislav Petrović, predsjednik
Transparency Internationala. Napominje da je šteta što se ne osigura protok
informacija od tijela javne vlasti do birača, jer se tako povećava mogućnost za
spekulacije da je riječ o korupciji.
J. MARIĆ
Otvoreno – ali u Bruxellesu
Sjednice Europske
komisije također su zatvorene, no teško bi ih bilo drukčije održavati s obzirom
na broj novinara koji je akreditiran u Bruxellesu. No za svaku odluku
novinari saznaju, i to putem nekoliko glasnogovornika. Uz to, novinarima su na
brifinzima i konferencijama dostupni povjerenici i direktori pojedinih uprava i
odgovaraju na svako njihovo pitanje. Kolege posebno dragocjenima smatraju
tehničke brifinge da bi što bolje bili upoznati s bilo kojom temom ili
problemom. Ako sami rade neku temu i pokušavaju doći do informacija, odgovore
dobivaju u pravilu istog dana. Možda je najbolja ilustracija atmosfere u
Bruxellesu iskustvo jedne kolegice kojoj nikada nijedan političar nije zatražio
autorizaciju intervjua. S druge strane, u Hrvatskoj, autorizaciju onoga što su
rekli neće zatražiti jedino dva bivša potpredsjednika Vlade – Slavko Linić i
Andrija Hebrang.