Jutarnji list: 26. 05. 2006.

'Merčep zna gdje je grob naše Marine'

Piše: Alen Kurbanović

Merčep nam je 1993. i 1994. rekao da nešto može učiniti. Više nam se nije javio, kažu roditelji

RIJEKA - Sve ove godine nitko ništa nije učinio. Ne vjerujem više nikome, ni Bogu, ni Haagu - izjavila je danas Janja Nuić na vijest da je Haaško tužiteljstvo, vođeno nerazriješenim ubojstvom njezine kćeri Marine, sakupilo dokaze i pokrenulo istragu protiv Tomislava Merčepa zbog zločina u Pakračkoj poljani.

Marina Nuić, 1991. je odvedena sa Velesajma u Zagrebu na, pretpostavlja se, Pakračku poljanu gdje je likvidirana, no tijelo nikada nije nađeno. - Ne zanimaju nas kazne za zločince jer nema zatvora koji nam može pružiti utjehu. Isto tako nas ne zanima ni progon Merčepa - kaže Marinin otac Pero koji samo želi doznati gdje je pokopana njegova kćer.

Mogući progon Merčepa ne zanima ih zbog njegova kažnjavanja nego samo zbog mogućnosti da se otkrije gdje je pokopana njihova Marina. - Ne znam koliko je Merčep kriv. Niti me to zanima. On je sigurno nije ubio jer je u to vrijeme ležao u bolnici, ali isto tako znam da su to učinili ljudi kojima je on zapovijedao - kaže Janja i prisjeća se kako su 1993. i 1994. bili kod Merčepa.

Kaže kako im je rekao da je Marina išla gdje nije trebala, ali i obećao da će sve učiniti te rekao da on zna gdje je zakopana i da on jedini nešto može učiniti. Ostavio im je broj svog telefona, ali se više nije javio. - Rekao je: ‘Riješit ćemo do Nove godine’. Ne znam koje - kaže Pero.Kažu da nisu dobili ni kunu za Marinu iako je iza nje ostao tada 9-godišnji sin.

Kada su posljednji put poslali upit u Ministarstvo branitelja, u dopisu koji je potpisala ministrica Jadranka Kosor odgovoreno im je da to nije u njihovoj nadležnosti, već u nadležnosti MUP-a, u čijim je postrojbama i bila Marina.

- Što meni sada znači da oni nekoga osude i na sto godina zatvora. Oni koji su ubijali, osuđeni su, ali ionako slobodno šeću - kaže Pero. Na neki način ih boli što se o zbivanjima u Pakračkoj poljani govori samo u kontekstu zločina prema Srbima. - Nikoga nije zanimala naša kći što se dobrovoljno uključila u obranu domovine koja sada ne želi čuti za nju. Državu neću tužiti jer sam se za nju borio - dodaje Pero.

HDZ-ovci obećavali pomoć pa zaboravljali

Pero Nuić u početku se ponajviše obraćao policiji, odnosnu MUP-u te Crvenom križu. Vladimir Šeks mu je, primjerice, osobno rekao da zna za njegov slučaj i da se na njemu radi. Svi koji su mu obećali pomoć ubrzo su odustali ili se više nikada nisu javili. Jednostavno se nije smjelo riješiti. Nuić kaže da je odlazio na sve skupove HDZ-a, rukovao se i s premijerom Sanaderom, molio je za pomoć Ljerku Mintas Hodak, Jadranku Kosor, no svi su mu samo govorili da se na predmetu radi.