Vjesnik: 30. 05. 2006.

Pusta obećanja

SDP je ponudio recikliranu predizbornu promidžbu, nazivajući je ekonomskom strategijom

DUBRAVKO GRAKALIĆ

Socijaldemokratska partija ponovno je priznala radništvo. Nakon godina uvjeravanja javnosti da klasičnih radnika više nema, Ivica Račan i drugi čelnici SDP-a shvatili su kako se stvarnost nije promijenila, da su radnici ključni birači te da bi ih trebalo imati na svojoj strani uoči parlamentarnih izbora.

Stoga je najavljena partijska konvencija posvećena »radnim ljudima«. Na svaki se način nastoji zaboraviti da je baš Račanova vlada donijela Zakon o radu koji je brojna radnička prava smanjio, dokinuo i zaboravio. »Zaboravljaju« se oštre riječi Slavka Linića, Račanove »željezne šake« za gospodarstvo, koji je rodiljama poručivao da nema tko platiti njihov dopust, dok je, istodobno, poučavao medije kako u liberalnom kapitalizmu nema samoupravljanja i dugoga otkaznog roka.

Osim na radnike, SDP se namjerio i na druge slojeve stanovništva, kojima će, čim dobije vlast, nešto dati, a nekima i oduzeti. Ponovno se najavljuje revizija privatizacije gospodarstva te porez na imovinu. Dr. Ljubo Jurčić napisao je »strateški dokument« o planu 4x4, koji bi, poput traktora s četverostrukim pogonom, trebao povući gospodarstvo. Prvi dojam o svemu tome je – već viđeno. Izjave koje smo od predsjednika SDP-a ovih dana čuli o reviziji pretvorbe slušamo barem peti put. Čuli smo ih prije svakih parlamentarnih izbora u devedesetim godinama.

Naravno, i u prvim mjesecima koalicijske vlade 2000. godine. Sada ih slušamo ponovno, iako je jasno da je riječ o pustim obećanjima. Da je htio, Račan je imao mandat za reviziju pretvorbe. No, to je tema koja se koristi samo za politički marketing. Pravno gledajući, sada je reviziju pretvorbe teško moguće provesti. Danas s onima koji su »jamili« Račan i SDP dobro surađuju, što dokazuje koalicija sa Stipom Gabrićem Jambom.

Četverostruka ekonomska ofenziva dr. Ljube Jurčića brekće kao stari traktor. Općenito se obećava, u četiri regije, sto tisuća novih radnih mjesta. Radimir Čačić i dr. Vesna Pusić obećavali su i više, 250 tisuća novih radnih mjesta, da bi u posljednjoj godini koalicijske vlasti Hrvatska imala rekordnih 380 tisuća nezaposlenih. SDP-ov ekonomski guru ne obećava samo nova radna mjesta, nego i porast BDP-a na 15 tisuća dolara godišnje, rast proizvodnje i razvitak proizvodnih djelatnosti u cijeloj zemlji. Na papiru, plan izgleda odlično, baš kao brojni predizborni dokumenti.

SDP je svoju »novu« politiku, očito, odabrao iz dva razloga. Prvi je unutarstranački: sve su češće i žešće primjedbe unutar socijaldemokratskih redova da su lideri stranke oko Račana zaboravili na radnike. Neki od Račanovih glavnih suparnika u SDP-u, od Ivana Ninića do Borisa Šprema, nisu sretni takvim ponašanjem i traže povratak izvornim načelima stranke. Stoga je Račanova briga za radništvo ujedno borba s oporbom u vlastitim redovima. Drugi razlog korekcije političkog kursa je pozicioniranje na stranačkoj sceni. S obzirom na središnju poziciju HDZ-a i HSS-a, jasno je da lijevi otklon od sredine daje više prostora. Tu je briga za radnike, spojena s Jurčićevim »traktorom«, privlačna strategija. Osim toga, dobar marketing može im pomoći u pronalaženju koalicijskih partnera, s kojima SDP u ovom trenutku oskudijeva.

Ukratko, možemo reći da je SDP ponudio recikliranu predizbornu promidžbu, nazivajući je ekonomskom strategijom.