Slobodna
Dalmacija: 06. 06. 2006.
S Crnom Gorom - europski!
Šenol
SELIMOVIĆ
Odlukom crnogorskog
parlamenta kojom je proglašena neovisnost te države, odnosno raskinute sve
njezine državnopravne sveze sa Srbijom, i formalno je okončan raspad bivše
zajedničke države SFRJ. Od referendumskog "da" osamostaljenju Crne
Gore pa do svečanog proglašenja neovisnosti u petak, u Hrvatskoj su se izredale
brojne reakcije - od onih euforičnih kako novog susjeda treba bez oklijevanja
odmah priznati (Račan) pa do onih stručnih i neutralnih kako će Hrvatska
zasigurno s oprezom pričekati očitovanje EU-a te se prikloniti njezinu
stajalištu (dr. Lapaš).
Dio političke
javnosti u Hrvatskoj doživio je, treba to priznati, samostalnost Crne Gore kao
vrhunac moralne i političke zadovoljštine, ne toliko zbog same Crne Gore koliko
zbog činjenice da je ispadanje "drugog oka u glavi" konačna povijesna
lekcija Srbiji čiji su politički lideri iz 90-ih, zaneseni suludom idejom po
kojoj je "Srbija tamo gdje živi ijedan Srbin", bili najodgovorniji za
tragičnu krvavu dramu koja je zahvatila prostore bivše Jugoslavije.
No, realisti su
ipak bili u pravu: Hrvatska nije žurila s priznanjem novog susjeda, čekajući
Bruxelles koji je u petak "primio na znanje" proglašenje crnogorske
neovisnosti te najavio da će o daljnjim koracima odlučiti 12. lipnja u
Luxembourgu, na sastanku ministara vanjskih poslova. Nema dvojbe da će Sanader
i Mesić i dalje slijediti tu liniju.
Hrvatska, dakako,
nije imala stvarnih razloga za euforijom niti potrebu da stoji prva u redu za
priznanje samostalne Crne Gore, kao što nema razloga da s Crnom Gorom potencira
samo ona pitanja iz nedavne prošlosti kada se Hrvatsku razaralo upravo s
teritorija ove susjedne države. Otvorena pitanja će se, dakako, i dalje morati
rješavati (ratna šteta, žrtve, razgraničenje i dr.), ali sada o tome
razgovaramo s državom koja sebe istinski vidi kao članicu Europske unije, a ne
sa satelitom Miloševićeve Jugoslavije. Upravo to - kakva će biti Crna Gora koja
zauvijek ostaje naš susjed - jedino je ključno pitanje za Hrvatsku. Neusporedivo
važnije od toga hoćemo li tu državu priznati tjedan dana prije ili poslije.