Kočenje cijena goriva ruši vrijednost Ine

ILI JEDNO ILI DRUGO Vladina politika utjecaja na cijene naftnih derivata u suprotnosti je s njezinom namjerom da od prodaje Ininih dionica dobije što više novca. Zadržavanje regulativne uloge države u formiranju cijena goriva sasvim sigurno će umanjiti cijenu dionica

Piše: Frenki LAUŠIĆ

Premijer Ivo Sanader je na svečanosti dodjele Zlatne dionice još jednom potvrdio kako će u rujnu ove godine Ina izlistati svoje dionice na Zagrebačkoj burzi i na taj način još ojačati domaće tržište kapitala. No, paralelno sa pričom o privatizaciji Ine Vlada "bije bitku" i s energetskom problematikom, posebno s reguliranjem cijene Ininih goriva.

U tom je značajno što je aktualna i buduća Vladina politika utjecaja na cijene Ininih naftnih derivata dobrim dijelom u suprotnosti s namjerom Vlade da od prodaje Ininih dionica dobije što više novca. Naime, bilo koji investitor koji dobije informaciju da država namjerava zadržati regulativnu ulogu u formiranju cijena goriva na Ininim crpkama, sasvim sigurno će umanjiti iznos za Inine dionice.

"Tihi rat"

Vlada, međutim, ne odustaje od privatizacije Ine u ovoj godini, ali zato traje "tihi rat" na relaciji Ina - Ministarstvo gospodarstva - Vlada glede Pravilnika o izračunu cijena goriva. U Ini, naravno, inzistiraju na što "mekšoj" državnoj regulativi, a za taj pristup imaju neke zagovornike u Vladi, dok je Branko Vukelić, ministar gospodarstva, "tvrdi" zagovornik jake državne regulacije. Podsjetimo, Vukelić je niz puta govorio kako zbog socijalne osjetljivosti ova Vlada neće dopustiti nekontrolirani rast cijena naftnih derivata kao ni rast cijene plina. Ministar zamjera Ini i nedovoljnu transparentnost u iskazivanju strukture cijene. Zbog toga su u medijima osvanuli proturječni tekstovi o cjenovnoj politici Ine.

Bez popuštanja

Neki su prenijeli informacije kako će se najvjerojatnije postići dogovor da Vlada više neće kontrolirati cijenu eurosupera 95, nego da će "čuvati" cijenu visokosumpornog supera 95. Posljedica toga bi bila da bi razlika u cijeni litre supera 95 i eurosupera 95 iznosila oko jedne kune, što bi vozačima bio dobar "poticaj" da kupuju super 95. Pri tome je Ina naručila studiju o utjecaju niskosumpornog benzina na motore koja bi trebala pokazati koji ga automobili mogu koristiti bez straha od kvarova.

Međutim, iz Ministarstva gospodarstva opovrgavaju da su odlučili popustiti Ini u zahtjevima da se uvozni eurosuper 95 oslobodi regulatorne ruke Vlade.

Bit će, stoga, zanimljivo vidjeti hoće li u "tihom ratu" za cjenovnu politiku Ine pobijediti "socijalna" ili "tržišna" politika, ili će se, pak, što bi bilo optimalno, pronaći neki kompromis između ta dva, vječno suprotstavljena "društvena nagona".

Socijalna politika i tržišna logika

Dok se ministar gospodarstva rukovodi socijalnim načelima, čelnici Ine tvrde da je Ina prije 2000. i bila gubitaš jer se preko njezinih "leđa" prelamala socijalna politika. Ina je, promjenom cjenovne politike, od tada postala vrlo profitabilna tvrtka, a sada je u situaciji da joj visoke cijene nafte na svjetskom tržištu umnogome ograničavaju cjenovnu politiku. To se prvenstveno odnosi na niskosumporni eurosuper 95, koji će Ina do 2009., odnosno do završetka modernizacije rafinerija u Sisku i Rijeci, morati uglavnom uvoziti, pa bi svaki jači pritisak na Inu da ne korigira cijene tog derivata loše utjecao na njezino poslovanje.

Racionalnost i potrošnja

Jedino Europska unija radi na usporavanju rasta potrošnje nafte, a u Europi je maloprodajna cijena nafte visoka u odnosu na SAD, čije neracionalno trošenje nafte zbog niskih cijena predstavlja glavni uzrok aktualnim šokovima na svjetskom tržištu nafte. Tomislav Dragičević, predsjednik Uprave Ine, u pravu je kada kaže kako u toj priči Hrvatska ipak spada u europsko okružje, koje se mnogo racionalnije ponaša kada je u pitanju energetska problematika.