Vjesnik: 16. 06. 2006.
Ulazimo u završnicu pregovora o konačnom statusu Kosova koji
bi se trebali dovršiti najkasnije do kraja ove godine
MARKO BARIŠIĆ
Ako je suditi
prema diplomatskim porukama koje se ovih dana iz međunarodne zajednice šalju u
vezi s Kosovom, ulazimo u finale, završnicu pregovora o konačnom statusu te
pokrajine koji bi se trebali dovršiti najkasnije do kraja ove godine.
Čini se da te
činjenice postaju svjesni i u Beogradu. Tako je i tamošnje ministarstvo
vanjskih poslova povodom odluke šefa Unmika (snaga UN-a na Kosovu) Sorena
Jessen-Petersena da do kraja lipnja napusti tu funkciju ocijenilo »jasnom
porukom da određivanje novog statusa Kosova ulazi u završnu i ubrzanu fazu«.
Nema puno
nejasnoća ni u vezi s konačnim statusom tog područja. Nakon prethodnih
očitovanja američkih te kasnije britanskih dužnosnika, u kojima su jasno
govorili o uvjetnoj neovisnosti Kosova, ovih dana im se priključio i
koordinator Europske unije za Balkan Erhard Busek. U intervjuu za »Berliner
Zeitung« Busek je, nimalo ne okolišajući, ustvrdio da će nakon crnogorskog
referenduma i odluke te republike o izlasku iz državne zajednice, Srbija
izgubiti i Kosovo.
Ista poruka
gotovo u isto vrijeme Srbiji je upućena i preko utjecajnog »New York Timesa«
koji ide i korak dalje navodeći vremenski okvir i način kako će se to dogoditi.
Spomenuti list tvrdi da su zemlje članice Vijeća sigurnosti UN-a sve sklonije
tome da se Kosovu dopusti da ide svojim putem. »Očekuje se da će Vijeće
glasovati o sudbini Kosova do kraja ove godine, ukoliko Srbi i kosovski
Albanci, koji mjesecima neuspješno pregovaraju, ne postignu rješenje«, tvrdi
»New York Times«.
Ta varijanta
raspleta pretpostavlja da bi i Rusija, koja se donedavno tome protivila, mogla
glasovati za taj prijedlog, s obzirom da se sve odluke Vijeća sigurnosti moraju
donijeti jednoglasno. Doduše, ruski predsjednik Putin još je ranije najavio da
bi neovisnost Kosova značila presedan u međunarodnim odnosima. Najavio je da bi
u slučaju takvog raspleta kosovskog pitanja službena Moskva mogla »uvažiti«
zahtjeve proruskih pokrajina, Južne Osetije i Abhazije za neovisnošću od
Gruzije.
Kako bi se
izbjeglo da neovisnost Kosova postane pravni presedan za, kako navodi »New York
Times«, separatističke pokrete i grupe koje traže neovisnost, taj list tvrdi da
će se pokušati donijeti rezolucija koja će biti »toliko specifična« za tu
pokrajinu da se drugi na nju neće moći pozivati. Takva rezolucija bila bi i
poruka za BiH, u kojoj su predstavnici srpskog entiteta, nakon crnogorskog
referenduma, aktualizirali ideju da na taj način provedu svoje izdvajanje iz te
države.
Mora se
primijetiti da Rusija puno ne tuguje za, kako to tumače u Beogradu,
teritorijalnim smanjenjem Srbije. Službena Moskva se relativno brzo i lako
prilagodila novim okolnostima, što potvrđuje i njeno priznanje Crne Gore nešto
ranije nego je to učinila EU, a čini se da je i pitanje Kosova podredila svojim
interesima. Kada je pak riječ o Kavkazu, Rusija prijeti pripajanjem proruskih
pokrajina, međutim, primarni joj je cilj, preko tih područja zadržati Gruziju
(i Azerbejdžan) u svojoj interesnoj sferi zbog naftnih puteva. Kada je pak
riječ o Kosovu, ako uslijedi završnica kakvu zagovaraju EU i SAD a s time se,
čini se, slaže i Rusija, moći će se zaključiti kako se bivša Jugoslavija
raspala na čak sedam međunarodno priznatih država.