Večernji list: 01. 07. 2006.
ANALIZA Je li BiH spremna za
ukidanje OHR-a te što će takva odluka značiti za Hrvate u BiH
Odlazak OHR-a
Autor: MIROSLAV VASILJ
Dayonska BiH će se u lipnju
iduće godine suočiti s jednom od najvećih kušnji - gašenjem institucije
visokoga predstavnika. Vijest o gašenju OHR-a među Hrvatima je naišla na mlake
reakcije. Tek pokoja manja stranka s hrvatskim predznakom oglasila se šturim
priopćenjem u kojima se navodi da BiH još nije spremna za samostalno
funkcioniranje. S druge stran,e bošnjački političari jednoglasno poručuju kako
je odlazak OHR preuranjen te kako BiH bez međunarodne pomoći ne može
funkcionirati.
Jedino su srpski političari
gotovo s oduševljenjem pozdravili odluku Vijeća za provedbu mira. Pod geslom
"možemo i sami" srpska politika odlaskom OHR-a nada se kako će RS
ostati neupitnom činjenicom. Gašenje OHR-a za BiH i bh Hrvate donosi i dobre i
loše strane. Dobre strane su što se ukida
kolonijalni odnos prema BiH. No, zasada je puno više
negativnih posljedica. Poglavito se to odnosi na neriješeno ustavno-pravno
uređenje BiH.
Potpuno je promašen i tajming za
donošenje takve odluke, prije svega zbog sve glasnijih separatističkih
prijetnji iz RS-a. U određenim krugovima, gašenje OHR-a čak se tretira kao
kaznom međunarodne zajednice zbog neprihvaćanja ponuđenih ustavnih rješenja.
Iako iz MZ stižu poruke da BiH neće biti ostavljena, odluka o ukidanju OHR-a
otvara dosta pitanja. Prije svega, kakve će biti ovlasti Ureda Europske unije
koji će naslijediti OHR. Večernjak iz pouzdanog izvora doznaje kako bi dio
bonnskih ovlasti trebao ostati te da bi ured EU-a u BiH trebao voditi sadašnji
visoki predstavnik Christian Schwarz-Schilling. Ipak najveći strah odlaskom
OHR-a, bez obzira na određene katastrofalne odluke bivših visokih predstavnika,
javlja se kod Hrvata. Hrvatski političari jednoglasno se slažu da je OHR
kakav-takav jamac da BiH i na papiru neće biti podijeljena na bošnjački i
srpski dio.
Ne smije se zaboraviti da su svi
visoki predstavnici poručivali kako BiH nema bez sva tri konstitutivna naroda.
Iako su neke od tih izjava, primjerice iz usta Wolfganga Petritscha djelovale
licemjerno, kada to kaže Schilling takva poruka poprima posve drugu dimenziju.
Ipak, ako MZ želi mir u BiH u predstojećem jednogodišnjem mandatu moralo bi se
žurno iznaći kvalitetno i pravedno rješenje za ustroj BiH.
Ako do toga ne dođe, propast će
i pozitivne stvari za koje je OHR zaslužan. U tom slučaju BiH prijeti
nestabilno razdoblje koje bi moglo završiti njezinim nestankom s europskog
političkog zemljovida.