Vjesnik: 04. 07. 2006.

Sukob na ljevici

HNS je već priopćio da mu SDP krade ideje i prostor na političkom tržištu, te će i on u borbu za birače ljevice

DUBRAVKO GRAKALIĆ

Socijaldemokrati Ivice Račana objavili su, na stranačkom skupu na rekreacijskom centru Bundeku u Zagrebu, da se vraćaju radnicima i njihovim problemima. »Želimo kapitalizam koji izgleda kao socijalizam«, grmili su, otprilike, lideri SDP-a, od vječnog političara Račana do privatnog poduzetnika Ljube Jurčića, podsjećajući na svoju ulogu »avangarde radničke klase«, koju su glumili od "45. naovamo. Zalaganje za radnike, kao manje-više apstraktnu kategoriju birača, konstanta je političkog djelovanja većine u partijskom vrhu, pa ne možemo reći da su nas iznenadili.

Veće su iznenađenje priredili 2000. kad su, došavši na vlast, objavili kako je pojam radništva potrošen. Tada su glavni ljudi koalicijske vlade, predvođeni Račanom i ministrom rada Davorkom Vidovićem, promijenili brojne zakonske odredbe ne bi li kapitalizam u Hrvata poprimio brutalnije oblike, a država smanjila svoje socijalne programe. SDP je, zajedno sa svojim koalicijskim partnerima, u četiri godine napravio sve da udovolji zahtjevima liberalnoga kapitalizma. Skratili su otkazne rokove, smanjili radnička prava i rodiljne naknade.

Danas Račan, pecajući birače na Bundeku, govori da su u SDP-u oduvijek bili za »liberalni socijalizam« i »socijalni kapitalizam«. Obje su sintagme »drveno željezo«, no ni ljudi s najduljim pamćenjem ne sjećaju se liberalnog Račana iz socijalizma, a o djelovanju »u kapitalizmu« da se i ne govori. U Račanovo doba u socijalizmu se zatvaralo zbog pjevanja »Vile Velebita«, dok je njegov premijerski mandat ostao upamćen po nizu »nesocijalnih« gafova, od zapošljavanja supruge do neviđenog pogodovanja partijskom kolegi Damiru Vrhovniku na čijoj se jahti odmarao baš uoči preuzimanja vlasti. Jasno je da je današnji »povratak SDP-a radnicima« traženje crvene niti koja bi ih opet trebala dovesti na vlast.

Riječ o početku kampanje za parlamentarne izbore 2007. na kojima bi se stranka trebala pojaviti kao zaštitnik dijela populacije koji je već jednom obmanula. Umjesto da SDP 2000. ponudi socijalne programe i pomogne, primjerice, umirovljenicima, dočekali smo 2006. da bi Račan dopustio prosvjednicima iz TDZ-a da sjede u zadnjem redu na konvenciji, ali bez prava glasa. Ad hoc pogled na političku scenu - na kojoj rejting HDZ-a raste zbog pomoći umirovljenicima, europeizacije zemlje i sve boljih gospodarskih rezultata - pokazuje da SDP mora ponuditi nešto biračima koje je zaboravio, jer će inače slabo proći. Ipak, strategija povratka u tvornice, čiji su vlasnici i SDP-ovi tajkuni, izgleda prilično neuvjerljivo, a Račanovo podsjećanje na socijalizam - i groteskno. Na skupu SDP-a nije se čula ni jedna konkretna poruka, primjerice o tome kako će uvesti veću razinu participacije radnika u upravljanje tvrtkama, ali njihovi stratezi spremno raspredaju o globalizmu i problemima Južne Amerike.

Na lanjskoj konvenciji bilo je kritičara koji su govorili da je partija zaboravila radnike. Račan ih je tada odbio, ali sada je s njima. Problem su sada eventualni koalicijski partneri. U HNS-u su već priopćili da im SDP krade ideje i prostor na političkom tržištu. Sad će i oni morati u borbu za birače ljevice, pa je moguće da nam predstoji novi sukob. SDP i HNS borit će se do posljednjeg radnika. Naravno, za njihova prava i svoju korist.