NOBELOVAC ANDRIĆ I PJESNIK NAZOR ZAGOVARALI VELIKOSRBIJANSKI I TITOV GENOCID!

Svojedobno se je dopisnik Jutarnjeg lista iz Rima kolumnist Inoslav Bešker pod naslovom "Gdje su argumetni za Nazora i Andrića?" iščuđavao  u Dnevnom osvrtu “Jutarnjeg lista” od 30.08.2004. što je glavni urednik tjednika “Glasa Koncila”  u svom komentaru od 22. kolovoza 2004., navodno relativizirao krivnju političara i književnika Mile Budaka, zalažući se da se po istim kriterijima podvrgnu prosuđivanju Vladimir Nazor, koji je nakon rata kao predsjednik takozvanog Prezidija Narodne Republike Hrvatske (Hrvatskog sabora) potpisao više zakona koji su imali katastrofalne posljedice za mnoge posve nevine ljude i nobelovac Ivo Andrić, koji je za vladu Kraljevine Jugoslavije sastavio genocidne upute kako istrijebiti Albance s Kosova.

Nečuveno, ali kolumnist Bešker doslovce je napisao "ne znam ni za jedno ni za drugo".

Ugledni hrvatski književnik Vladimir Nazor stavio se je pod kraj svoga života potpuno u službu osvetničkog boljševizma Titovih komunista pa je napisao ne samo stih "Uz Tita i Staljina dva junačka sina, nas neće ni pakao smest", već je u svojem članku od 18. svibnja 1944. godine uputio jasnu prijetnju smrtnom kaznom i konfiskacijom imovine svojim kolegama piscima i umjetnicima:"Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju ili propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine".

Dakle, čemu su se mogli nadati svi oni umjetnici, novinari, intelektualci i književnici koji se nisu odlučili otići u partizane pod vodstvom Titovih boljševika, kada im književnik Vladimir Nazor, star gotovo 80 godina prijeti smrtnom kaznom, etiketom neprijatelja naroda i konfiskacijom imovine, i to sve godinu dana prije završetka Drugog svjetskog rata?! Nažalost, Nazor je godinu dana kasnije kao predsjednik Prezidija Narodne Republike Hrvatske davao legalni okvir za primjenu masovnih pogubljenja i osvećivanja koja je najavljivao u citiranom članku!

Zanimljivo, da inače dobro obaviješteni novinar Bešker pojma nema o genocidnim tekstovima nobelovca Ive Andrića koji se po svojim dometima nimalo ne razlikuje i ne zaostaje za istrebljivačkim napucima Jovana Cvijića i Vase Čubrilovića, koji su obojica kao velikosrbi zagovarali istrebljenje albanskog naroda sa Kosova i iz Albanije.

Andrić u svojem elaboratu o Albaniji za potrebe beogradske dvorske kamarile iz 1939. godine, izričito zagovara podjelu Albanije između Srbije, Grčke i Italije sa ciljem da Srbija izađe na Jadran."Podelom Albanije nestalo bi privlačnog centra za albansku manjinu na Kosovu, koja bi se lakše asimilovala...Pitanje iseljavanja Albanaca muslimana u Tursku takođe bi se izvelo pod novim oklonostima, jer ne bi bilo nikakve jače akcije da to sprečava".

Dakle, asimilacija i genocidno raseljavanje albanskog naroda sa Kosova i Albanije bila je opcija koju je zagovarao budući nobelovac i proslavljeni diplomat dinastije Karađorđević, književnik Ivo Andrić.

Neki su tumačili ponašanje i djelovanje Vladimira Nazora staračkim ludilom i senilnošću(umro je na zahodu), ali bi bilo zanimljivo saznati tko je “prevario” švedski Nobelov odbor za dodjelu Nobelove nagrade Ivi Andriću(nekoliko godina pred smrt, pomračenog uma, skidao se do gola i mokrio po velikom beogradskom stanu u kojem je živio), s čijim je protučovječnim i čudovišnim djelovanjem u politici morao biti upoznat, za razliku od novinara Beškera, pa bi mu gotovo sigurno uskratio uvrštenje među besmrtnike, kao što je to učinio, kada se je kao kandidat za Nobelovu nagradu za mir pojavio ni više ni manje nego genocidni J.B. Tito.