Nazorov životni politički put je put zločina

Šokantno je bilo, iako ne i iznenađujuće, saznanje iz članka «Nobelovac Andrić i pjesnik Nazor zagovarali velikosrbijanski i Titov genocid!», objavljen 2. kolovoza 2006. u on line izdanju «Hrvatskog prava». Sa svoje strane možemo potvrditi argumentiranu tvrdnju iz navedenog članka da je hvaljeni hrvatski i jugoslavenski knjiženik Vladimir Nazor 18. svibnja 1944. u partizanima napisao članak u kojemu je izrekao prijetnju smrću i konfiskacije imovine svojim kolegicama i kolegama hrvatskim književnicima i umjetnicima koji se nisu odazvali zovu zla odnosno koji nisu otišli u partizane i stavili se pod vodstvo Titovih jugoslavenskih balkanskih boljševika – taloga sa dna ondašnjeg društva.

Dana 31. svibnja 2006. je Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma uputio medijima u RH «Priopćenje za javnost» koje su glavni urednici medija i hrvatskih novinskih agencija u cijelosti cenzurirali. Razlog cenzure je što vrijedeći povijesni dokumenti iz arhiva bivšeg Saveza komunista Hrvatske i Hrvatskog državnog arhiva, u Zagrebu, potvrđuju da i jedan književnik poput Vladimira Nazora može biti zločinac – kojega je na 16. obljetnicu utemeljenja prvog višestranačkog Sabora Republike Hrvatske od 30. svibnja 1990. – 30. svibnja 2006. na sva zvona pohvalio, na središnjem zagrebačkom groblju Mirogoj, potpredsjednik Hrvatskog sabora i visoki dužnosnik liberalne Hrvatske demokratske zajednice Luka Bebić, prilikom polaganja vijenca na grob prvog predsjednika tako zvanog «Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske» (ZAVNOH). Bebić je tim povodom izrekao sljedeći cinizam vrijedan prezira: «Vladimir Nazor je put koji treba slijediti». Čuvari lika i djela premijera Sanadera (HDZ), odnosno glavni urednici većine medija i Hrvatske izvještajne novinske agencije točno su, iako nedemokratski i protuustavno, procijenili da priopćenje HR Centra IZK pod naslovom «Nazorov put je put zločina» treba cenzurirati kako bi se prikrila titoistička politika koju vodi aktualni nominalno demokratski premijer Republike Hrvatske koji priječi nacionalnu vladinu kampanju o osvješćivanju stanovništva Hrvatske o zločinima jugokomunizma, i procesuiranje nekih partizanskih i komunističkih zločinaca koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata, i 1945. počinili ratni zločin i zločin genocida nad hrvatskim narodom. Dokumentirano istaknuti zločin genocida pjesnika Vladimira Nazora, koji prikriva aktualna vlada RH i saborska opozicija, značilo bi sa Sanaderove politike skinuti krinku, te bi car ostao gol. Ovako, pod cenzurom, koja je Ustavom RH izričito zabranjena, nastavljaju se globalne laži o tako zvanom «Titovom antifašizmu» i tzv. «Narodnooslobodilačkoj borbi» KPJ i partizana u Drugom svjetskom ratu. Povijesna je istina da se partizani, pod vodstvom komunističke partije, nisu borili za slobodu hrvatskog naroda, niti za Hrvatsku, nego za zatiranje hrvatskog naroda za račun «jugoslovenstva» i obnavljanje Jugoslavije na ruševinama Hrvatske. Usput rečeno, na nadgrobnoj ploči Vladimira Nazora i dan danas stoji istaknuta crvena zvijezda petokraka, a, na pr. na nadgrobnoj ploči Titova generala «JNA» i «generala Hrvatske vojske» Marka Belinića, također na Mirogoju, ponosno stoji istaknuto Belinićevo sudjelovanje na komunističkim skupštinama ZAVNOH i AVNOJ. Generalski čin iz «JNA» je Beliniću u generalski čin Hrvatske vojske preveo prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, vjerojatno kao zaslugu za likvidacije zarobljenih hrvatskih vojnika NDH u Sošicama 1943. godine od strane tzv. XIII proleterske brigade «Rade Končar», čiji je «komandant» bio de facto ratni zločinac Rade Bulat, a Marko Belinić sudjelovao u revolucionarnom tribunalu koji je na smrt osudio i pogubio 218 hrvatskih vojnika, čija su tijela bačena u jamu Jazovku, na Žumberku. Tuđmanova vlast bojkotirala je procesuiranje Rade Bulata koji je kazneno prijavljen za ratni zločin, te je kaznena prijava otišla u Tuđmanova «bespuća povijesne zbiljnosti», s obzirom da je Bulat umro prirodnom smrću kao slobodan čovjek. Račan i Sanader nastavili su sa Tuđmanovom politikom bojkotiranja proscesuiranja partizanskih ratnih zločinaca.

Nazorov tako zvani sud «O zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj»

U prilog Nazora kao de facto zločinca ide Nazorova pismena odluka od 24. travnja 1945. godine u Šibeniku o utemeljenju tako zvanog suda «O zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj», jugokomunističkog «suda» koji ima svog brata blizanca u odredbama poglavnika Pavelića o čistoči hrvatskog naroda iz travnja 1941. godine. Vladimir Nazor je potpisom na Odluku o utemeljenju rasističkog suda komunističke Federalne Hrvatske 1945. izravno poticao represiju i zločine partizanskog i komunističkog režima protiv hrvatskog naroda.

U prilogu vidi tzv. «Odluku» predsjednika Zavnoha Vladimira Nazora br. 1057/45, Narodne novine. Službeni list Federalne Hrvatske, god. 1., br.2, Zagreb, 7. kolovoza 1945., str. 17.

Iz izvješća Ministarstva pravosuđa FD Hrvatske od 18.9.1945. godine (broj: Pov. 485/43), upućeno Javnom tužitelju Hrvatske, o radu sudova za «zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba», vidi se velika laž političke propagande o takozvanom «bratstvu i jedinstvu» kojom je komunistički režim održavao privid stvaranja ravnopravnog društva. Statistički podatci u vidu golih činjenica pokazuju istinu o represiji nad hrvatskim narodom:

U Zagrebu je pred Sudom za zaštitu nacionalne časti odgovaralo od 24.4.1945. do 18.9.1945. godine, ili u vremenskom razdoblju od približno pet mjeseci, 169 osoba, a sveukupno 1083 osobe u Hrvatskoj. Od toga je osuđeno 926 osoba ili 85,46%. Od optužbe je oslobođeno 157 osoba ili 14,48%, a od kazne je oslobođeno 20 osoba ili 1,84%. Od osoba koja su sudski odgovarale bilo je 1.039 Hrvata ili 95,93%, i 42 Srba ili 3,86%. Ovaj nepravni sud služio je jugokomunističkom režimu u prvom redu za kažnjavanje Hrvata. (Izvornik i kopija , strojopis, HDA, Zagreb, 421, 5/186)

Zbog gore navedenih dokaza, koji su dostupni i aktualnim članicama i članovima Predsjedništva Hrvatskog sabora (na pr. u knjizi «Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1945. Dokumenti») smatramo da je polaganje vijenca na Nazorov grob i uzdizanje prvog predsjednika komunističkog Zavnoha, kao preteče demokratskog Hrvatskog sabora, nespojivo sa civilizacijom i demokracijom, i protivno rezoluciji 1481 Parlamentarne skupštine vijeća Europe o Nužnoj međunarodnoj osudi totalitarnih režima komunističke partije u Istočnoj, Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, te zahtijevamo ispriku predsjednika Hrvatskog sabora Vladimira Šeksa (HDZ), potpredsjednice Sabora Vesne Pusić (HNS-LD) i potpredsjednika Luke Bebića (HDZ) hrvatskim građankama i građanima zbog veličanja de facto zločinca Vladimira Nazora. Ćinjenica je da je Nazor poticatelj represije i zločina Titovog beogradskog režima i Bakarićeva kvislinškog režima u Zagrebu protiv hrvatskog naroda. Goran Jurišić, voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, Zagreb.

Prilog:

Odluka o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj

Čl. 1

«Krivičnim djelom protiv nacionalne časti, u smislu ove Odluke, smatraju se sva djela, kojima se vrijeđalo i vrijeđa čast naroda, ili su uperena protiv osnovnih interesa naroda i tekovina, na kojima se izgrađuje Demokratska Federativna Jugoslavija. Takova djela predstavljaju zločine ili prestupe prema svojoj težini i posljedicama, koje su iz njih proizašle. Ova odluka ne odnosi se na djela ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja.

Čl. 2

Zločinom ili prijestupom u smislu ove Odluke smatrat će se naročito:

svaka suradnja s okupatorom ili njegovim pomagačima. Kao oblici takvih suradnji smatraju se: politička, propagandna, kulturna, umjetnička, privredna, administrativna i druga suradnja s okupatorom i domaćim izdajicama;
(...) odnosno osuđivanjem oslobodilačke borbe naroda;
(...)

5. krivice po položaju odgovornih lica iz državne uprave, koje se sastoje u propuštanju ulaganja dužnih

napora da ne dođe do sramnog poraza i kapitulacije Jugoslavije 1941. godine;

6. služenje u činovničkom aparatu na mjestu naročito važnom za okupatora ili njegove pomagače (...)

7. dobrovoljno privredno pomaganje okupatora i njegovih pomagača (...)

8. učešće u izdajničkim, političkim i vojničkim organizacijama ili pomaganjem takovih prije sloma Jugoslavije u cilju njezinog poraza ili poslije njega u svrhu oslabljenja otporne snage u oslobodilačkoj borbi;

(...)

Čl. 3

Djela iz ove Odluke kažnjavat će se:

a/ gubitkom nacionalne časti;

b/ prisilnim radom;

djelomičnim ili potpunim konfiskacijom imovine ili novčanom kaznom;

d/ izgonom;

Kazna gubitka nacionalne časti sastoji se u isključenju iz javnog života, gubitka prava na javne funkcije, kao i gubitku svih građanskih prava.

Okrivljenik može biti istovremeno kažnjen sa više kazni. Podstrekivanje i pomaganje također se kažnjava.

(...)

Čl. 6

Djela iz ove odluke prosuđivat će Sudovi za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj.

Čl. 7

Članove suda za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj postavlja Predsjedništvo Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (...)

(...)

Čl 13

Presude Sudova za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj su odmah izvršne. (...)»