Frizirana bavarska pohvala Sanadera

Od Fiće se nikada ne može napraviti BMW, međutim, upravo to pokušavaju Sanaderovi lobbysti u Bavarskoj (Stoiber) i Austriji (Schüssel) napraviti od Hrvatske. Voljeli bismo da Hrvatska ima «makroekonomsku stabilnost, a osobito stopu gospodarskog rasta na kojoj nam zavidi Njemačka», kako je voditelj izaslanstva Kršćansko-socijalne unije (CSU) iz Slobodne Države Bavarske, Peter Ramsauer, naglasio na tiskovnoj konferenciji na koncu službena posjeta Banskim dvorima i Hrvatskom saboru odnosno vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici, međutim, frizirane pohvale takve vrste više smrde na korupciju nego na utemeljene političke ocjene predstavnika jedne od gospodarski najrazvijenije pokrajine na svijetu (Vjesnik, 14.7.2006. «Hrvatska bi mogla ući u EU do 2009.»)

Deset najsnažnijih njemačkih dioničkih društava, koja se vode na njemačkoj burzi dionica DAX u Frankfurtu na Maini, bilježe na dan 3. kolovoza 2006. godine, nakon najnovijeg izvješća Njemačkog indeksa dionica (DAX), objavljen u središnjoj informativno-političkoj emisiji vijesti na njemačkoj javnoj televiziji «ZDF», uspješnu i kontinuiranu polugodišnju dobit kakva godinama nije u Njemačkoj zabilježena. Jedno od najuspješnijih njemačkih poduzeća iz Bavarske, BMW AG, zabilježilo je najveću polugodišnju dobit u povijesti tog bavarskog proizvođača motora i automobila. Hrvatska sličnih uspješnih poduzeća skoro da i nema, a one uspješne ili profitabilne tvrtke koje je imala, Tuđmanove su vlade i vlade Ivice Račana i Sanadera, odnosno vlade bivših komunista, rasprodale strancima, često ispod tržišne cijene. Hrvatska danas nema vlastito bankarstvo, Njemačka ima svoju Deutsche Bank AG, Bayerische Landesbank, Dresdner Bank, Raiffeisenbank i druge novčarske institute, a da ne govorimo o njemačkoj industriji, dok hrvatska industrija danas praktički ne postoji, osim industrije turizma i uslužnih djelatnosti, a i ta industrijska grana trpi dječje bolesti poput običnog nedostatka vodovoda po turističkim gradovima hrvatskog Jadrana, kao što su pokazale nedavne redukcije vode na otoku Pagu, u Trogiru, na makarskoj rivijeri i drugdje. Apsurd je da Hrvatska ima treće po veličini zalihe pitke vode u Europi, a nema vodovodnu infratrukturu, što svjedoči o nesposobnosti vladavine bivših komunista, koji će, uvjereni smo, rasprodati i sve strateške izvore pitke vode u Republici Hrvatskoj. Vodovodi postoje kao aquadukti od vremena starog Rima, pa i u Hrvatskoj danas još djelomično rade neki starorimski vodovodi, dok su vlade Republike Hrvatske pod Račanom i Sanaderom zadužile RH za preko 20 milijardi Euroa, ali izgradnju vodovodne infrastrukture, i sustav natapanja poljoprivrednih površina, nisu inicirale, (u RH samo je 1% poljoprivrednih površina pokriven sustavom natapanja), te se hrvatski porezni obveznik pita u što su to silni krediti «upucani», dok je standard na balkanskom nivou? Možda u nove «Obrovce» tipa autoput Zagreb-Split koji je stajao milijarde kuna, a ipak nije riješio osnovni cilj zbog kojega je izgrađen – brži dolazak putnika do ciljne destinacije, jer, bivši komunisti nisu izgradili dvostruke tunelske cijevi kroz Velebit i Malu Kapelu, zbog čega u špici turističke sezone dolazi do nepotrebnih kilometarskih zastoja, taman da strani turisti dođu, vide, i zbrišu - zauvijek. Usput rečeno, «veliki graditelj» Radomir Čačić (HNS-LD), dok je bio ministar graditeljstva obećao je gradnju autoputa Zagreb – Split iz državnog proračuna, da bi poslije u ime RH digao silne kredite kod stranih banaka, uz masnu kamatu, koja će i našim unucima još dolaziti na naplatu. Čačićev šef u bivšoj koalicijskoj vladi Ivica Račan se poput purana šepurio odnosno hvalio u vezi gradnje navedenog autoputa, dok je sedamdesetih i osamdesetih godina 20. st. bio komunistički ideolog koji je spadao u grupu jugoslavenskih boljševika koji su zabranili gradnju autoputa ZG –ST, pod izgovorom da se radi o «nacionalističkom projektu» njegovih prethodnika Savke Dabčević-Kučar i Mike Tripala.

Makro-ekonomska stabilnost u RH, koju je pohvalio šef bavarskog izaslanstva, temelji se na precjenjenoj kuni zbog čega trpi hrvatski izvoz Made in Croatia, koji polako izumire. Zato cvjeta uvoz, i to zabrinjavajuće visoki uvoz svega i svačega, čak i mlijeka, što bi za svaku vladu RH trebalo predstavljati sramotu da poljoprivredna Hrvatska uvozi i mlijeko. Uvoz daleko nadmašuje izvoz u RH, i to s trendom rasta iz godine u godinu. Zato vanjska i unutarnja zaduženost zemlje vrtoglavo raste. Visoko zadužena zemlja isto je kao i rob – narod nije gazda u vlastitoj zemlji nego je to strani zajmodavac, a kamatnom politikom može od hrvatskog dužnika učiniti čovjeka s gaćama na štapu ili čovjeka bez gaća na štapu. Hrvatski dužnik treba ili mora znati da ga je u nekontrolirano potrošačko zaduženje, zajedno s državom, naveo bivši komunist kojemu se fućka hoće li hrvatska država sutra u stečaj i na bubanj ili ne, jer funkcionarima iz Hrvatske demokratkse zajednice i Socijaldemokratske partije se i inače fućka za sve, uz astronomske plaće saborskih zastupnika, naknade iz upravnih odbora i provizije koje ubiru u fenomenalno cvjetajućem sustavu korupcije u Hrvatskoj, koju vlada još i potiče primjerom vlastitih dužnosnika, dok se pred EU glumi kampanja borbe protiv korupcije. To je u stvarnosti borba bez poraženih, jer državno odvjetništvo ne smije optužiti dužnosnike vladajuće stranke, čak niti dužnosnike saborske opozicije, u tolikoj mjeri su svi umreženi u pljački i prevari ovog naroda.

Izaslanik Kršćansko-socijalne unije, vodeće i vladajuće stranke u Bavarskoj, i članice vladajuće njemačke koalicije, «zaboravio» je u hrvatskoj javnosti naglasiti da je Bayerische Landesbank (Bavarska zemaljska banka) morala prije koju godinu, za vrijeme premijera Račana, navrat-nanos pobjeći iz Hrvatske, zbog korupcije i otvorene pljačke u velikom stilu kojoj je bila izložena. Naravno, kako to biva s banana-republikom kakva je Republika Hrvatska, štetu Bayerische Landesbank u visini od cca. 100 milijuna Euroa nadoknadio je hrvatski porezni obveznik-dužnički rob, koji je sanirao i sve druge opljačkane banke, na čelu s Dubrovačkom bankom, koje su onda bivši komunisti prodali strancima. Gore hrvatski narod nije opljačkao ni režim Khuena Hedervaryja.

Bavarsko izaslanstvo je u navedenom posjetu Sanaderu izjavilo da je stanje demokracije u Hrvatskoj ocijenilo kao «čvrstu demokraciju» ili drugim riječima da je demokracija stabilna, dobra u toj mjeri da nema zamjerke. To je isto kao da je Peter Ramsauer pokušao uvjeriti javnost da je Fićo kvalitetan kao BMW. Stoiberovi dečki (premijer Bavarske i predsjednik CSU) «zaboravili» su da u hrvatskoj demokraciji vladaju bivši jugoslavenski komunisti, koji im, međutim, odgovaraju jer su podložni korupciji i rasprodaji zemlje – u zamjenu za aboliciju od međunarodnog suda za zločine komunista. Bavarci i te kako dobro znaju da je višestranački sustav u RH razbijen 1993. godine otimanjem Hrvatske stranke prava od strane Tuđmanovog «demokratskog» režima i da su oporbeni i izvorni demokratski političari poput Ante Paradžika ubijeni od «demokratskih vlasti» kao psi, te da Sanaderova «demokratska» vlada nije inicirala rješavanje niti jednog jedinog političkog ubojstva iz devedetih godina 20. stoljeća. To, međutim, možda spada u «deficit u usvajanju zajedničke europske pravne stečevine» i u «probleme u državnoj upravi i pravosuđu», koje je uočio i kao takve naveo gospodin Ramsauer na oproštajnoj tiskovnoj konferenciji u Zagrebu 13. srpnja ove godine. Po aktualnom izbornom zakonu vlast će se i sljedećih godina rotirati između bivših komunista iz «Socijaldemokratske partije» Ivice Račana i «Hrvatske demokratske zajednice» Ive Sanadera. Sloboda medija je na najnižim granama od autoritarnih vremena Franje Tuđmana. Protuustavna cenzura prati neslobodu medija poput sjene. Navodno javna Hrvatska radio-televizija i Hina služe za serviranje velikih laži i za prešućivanje obične istine.

Sanader i Ramsauer nisu spomenuli najveći aktualni problem na relaciji München – Zagreb: neizručenje Josipa Perkovića kojega je njemački generalni državni odvjetnik i njemačka kriminalistička policija (BKA) osumnjičila za organizaciju političkog ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Wolfratshausenu kraj Münchena. Perkovićevo ime se nalazi na tjeralici Interpola, međutim, Sanader je odbio izručiti osumnjičenog bivšeg šefa Tuđmanove vojne obaveštajne službe SIS, «brigadira» Hrvatske vojske Perković Josipa. Sanader odbija, međutim, i Perkovićevo procesuiranje od strane hrvatskog pravosuđa, i šalje poruku hrvatskoj javnosti: isplati se činiti zločine više nego živjeti po jednoj od Deset Božjih zapovjedi, da se ne smije ubijati!

Ne sumnjamo da su bavarski parlamentarci dobili «cjelovitu sliku o hrvatskim naporima na putu prema EU», kako je Herr Ramsauer naglasio, ali pitanje je, da li će Herr Stoiber gledati kroz prste svom «prijatelju Ivi», kao i do sad, što je fatalno, kako za demokraciju i pravnu državu u Hrvatskoj, tako i za hrvatske građane, ali i bavarske ulagače kapitala, kao što mogu posvjedočiti vlasnici Bayerische Landesbank koji su se opekli na vrućem Balkanu, nažalost Balkanu, jer drugačije se ne može opisati podneblje koje su bivši komunisti svojim raskalašenim i pokvarenim ponašanjem i nepoštenom politikom stvorili u Republici Hrvatskoj.

Trule (hrvatske) jabuke brzo će u EU zaraziti zdrave (bavarske i njemačke) jabuke, ako će se i dalje iz inozemstva frizirati stanje demokracije u Hrvatskoj, poput Potemkinovih sela. Inače, Sanaderov brzi hod prema EU motiviran je i, za hrvatske prilike, super-astronomskim plaćama u Europskom parlamentu i u Europskoj komisiji, pa zašto ne umjesto 20 tisuća HRKn kao član vlade RH ili saborski zastupnik zaraditi 10 tisuća Euroa kao eurozastupnik? Do tada će, po bavarskoj ocjeni, Hrvatska vjerojatno svojom makro-ekonomskom stabilnošću «nadmašiti» i Japan i Sjedinjene Amerike Države. Sve dok nisu došli Bavarci nismo znali da se od Fiće može napraviti BMW. «Danke Deutschland!»