Đapić brani Hrvatsku od Koštunice?

Poštovano čitateljstvo «Hrvatskog prava», rado bismo vam čestitali današnji Dan pobjede i domovinske zahvalnosti kada nam naše veliko političko iskustvo ne bi govorilo da Hrvatsku i danas putem medija javno brane oni koji su sve u svojemu bijednome životu učinili da Hrvatske ne bude.

Čestitamo hrvatskim vojnicima, hrvatskim bojovnicima i dragovoljcima rata za nezavisnost Hrvatske na njihovoj velikoj i nesebičnoj žrtvi i danku u krvi (hrvatskog naroda) koji je za vrijeme velikosrbske agresije 1991. – 1995. proliven za slobodu hrvatskog političkog naroda i državnu nezavisnost i samostalnost Republike Hrvatske, te, u konačnici, velika zahvala hrvatskim braniteljima na oslobođenju starog povijesnog hrvatskog kraljevskog grada KNINA koji se nalazio pod VELIKOSRPSKOM okupacijom od 27. srpnja 1941. godine kada su srpski četnici digli oružanu pobunu protiv hrvatske države i hrvatskog naroda, nad kojim su u Drugom svjetskom ratu počinili stravične ratne zločine i zločin genocida.

Na kraju Drugog svjetskog rata su jugokomunisti pod vodstvom BANDITA JOSIPA BROZA TITA i njegovih partizanskih cvenih divljaka počinili u velikom zločinačkom finalu zločin genocida nad hrvatskim narodom, identičan genocidu koji je nad Hrvatima počinila velikosrpska banda, tako da veliku laž predstavlja propaganda bivših komunista, tako zvanih i samozvanih «antifašista» (u stvarnosti današnjih kriptokomunista, pritajenih u političkim strankama kao «lažni socijaldemokrati», «narodnjaci», «pravaši» i «demokršćani») da bi hrvatski narod bio istrebljen da partizani nisu odnjeli ratnu pobjedu. Partizani pod boljševičkim zločinačkim «rukovodstvom» istrijebili su 1945. četvrt milijuna pripadnika hrvatskog naroda katoličke i muslimanske vjere, a do pada Berlinskog zida je titoistički totalitarni režim likvidirao 682 tisuće nedužnih ljudi u bivšoj «socijalističkoj» Jugoslaviji. Nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća su titoisti ubili bezbroj nedužnih hrvatskih domoljuba, na politički motiviranim sudskim prcesima osudili bezbroj nedužnih ljudi i do posljednjeg daha Titove Jugoslavije vršili represiju nad hrvatskim narodom. Ti isti, koji su od 1971. do 1990. vršili represiju nad hrvatskim narodom, uključujući one koji su kao doušnici komunističkog režima uhodili svoje prijatelje, kolegice i kolege, svoje susjede, svoje studente, novinare, profesore, svećenike i biskupe, koji su špijunirali hrvatsku emigraciju i ubijali emigrante poput demokrata Brune Bušića, danas brane Hrvatsku od sveprisutne i stvarne velikosrpske ideologije i velikosrpskih presizanja hrvatskog teritorija.

Bivši politički tajnik samozvane tako zvane «vlade Republike Srpske Krajine» SAVO ŠTRBAC, koji je lažnim podatcima Haaškom sudu ICTY kazneno prijavio generala Hrvatske vojske i zapovjednika ANTU GOTOVINU, za kojim je bivši premijer IVICA RAČAN bio raspisao policijsku tjeralicu, a premijer SANADER (HDZ) ga dao locirati – uhititi i izručiti, tvrdi da je hrvatska oslobodilačka vojno-redarstvena akcija «Oluja» 1995. godine bila zločinačka, što i haaško tužiteljstvo tvrdi da postoji navodni «zločinački pothvat». Naravno da oslobađanje okupiranog teritorija ne može biti zločinački pothvat nego suprotno – visoki čin domoljublja, hrabrosti i humanizma, jer je «Oluja» donjela mir i sigurnost u Europu. «Oluja» je u Hrvatskoj prekinula velikosrpske derneke, klanja, granatiranje gradova i civlnih ciljeva, ubijanje i maltretiranje civila. «Oluja» je prekinula etničko čišćenje koje je kontinuirano provodio Miloševićev satelitski četnički režim na pobunjenom i okupiranom teritoriju Republike Hrvatske.

Koštuničino velikosrpsko lice i Đapićevo doušničko naličje

Premijer Republike Srbije VOJISLAV KOŠTUNICA, kojega se hrvatska javnost sjeća kada je kao Miloševićev čovjek pozirao fotografima na Kosovu s kalašnjikovim u ruci i jasnom porukom što misli o suživotu s kosovskim Albancima, optužio je hrvatski narod da je u «Oluji» počinio zločin odnosno da su Srbi doživjeli genocid i da su ih Hrvati etnički očistili iz Hrvatske. Povijesna je istina da je srpski «vožd» Slobodan Milošević izvršio autegenocid svojih sunarodnjaka u tzv. «Krajini» i da je njegova konjska podrepna muha MILE MARTIĆ izdao zapovjed za evakuacijom srpskih civila iz Knina i drugdje, a oni koji nisu htjeli «bežati», njih je potjerala Arkanova banda iz njihovih kuća i stanova, tako da mnogi od njih nisu ni dočekali Hrvatsku vojsku.

Žalosno je bilo gledati hrvatske novinare koji su u Banjaluci razgovarali sa SAVOM ŠTRBCEM koji je 4. kolovoza 2006. sijao šovinistički otrov i mržnju prema hrvatskom narodu – u kamere hrvatskih televizija, dok hrvatski novinari nisu imali petlje tom četniku sasuti u njegovo bezobrazno lice: lažljivče jedan pokvareni – sudjelovao si 1990. u oružanoj pobuni protiv svoje hrvatske domovine – marš nitkove jedan – nemaš pravo glasa išta reć, a kamoli da izmišljaš i širiš laži! Međutim, vani manji od crkvenog miša, u zemlji režimski urednici i novinari pokazuju svoje »mišiće» kada treba cenzurirati i prešućivati istinskog hrvatskog domoljuba i organizatora obrane Hrvatske i Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije, DOBROSLAVA PARAGU, dok besramno prenose sve što svojim dugim jezikom drekne ANTO ĐAPIĆ, bivši doušnik «Kontraobavještajne službe JNA» - hrvatskom narodu najneprijateljskije organizacije. Možemo si onda misliti kakvi su neprijatelji hrvatskom narodu doušnici koji su toj boljševičkoj zločinačkoj organizaciji bili poslušni «štakori» na lancu. Da čovjek ne povjeruje, ali LAŽNI MAGISTAR se ciljano stavio u «službu» verbalne obrane Hrvatske od Koštuničinih laži, kleveta i objeda na račun «Oluje», dok je ĐAPIĆ za vrijeme velikosrpske agresije bio dezerter u Osijeku, i intendant u zagrebačkoj logistici Hrvatskih obrambenih snaga gdje se dobro «nažderao». Takvom lažnom hrvatskom branitelju sa činom brigadira HV, kojega je Đapić od Tuđmana dobio u znak zahvale što je izdao predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Paragu i hrvatski narod, mediji u Republici Hrvatskoj prenose u udarnom terminu, da s osječke govornice 4. kolovoza 2006. trubi protiv Koštunice, s kojim se premijer Sanader tako super slaže, kojemu je Sanader izravno pomogao da njegova (Koštuničina) velikosrpska politička partija postane članica ugledne Europske pučke stranke-Europskih demokrata u Europskoj Uniji, iako ni Hrvatska demokratska zajednica nema što raditi među europskim demokratima. Razlog medijskoj obnovi navodnog Đapićevog hrvatskog domoljublja i pravaške ljute trave na ljutu ranu (dok Sanader čeka u prikrajku i pušta Đapića da laje protiv velikosrpstva) je da otetoj Hrvatskoj stranci prava trenutno nedostaju dobra dva posto glasova da na sljedećim izborima za Hrvatski sabor i odlazak u Banske dvore pređe izborni prag. Zato se na umjetan način misli napumpati ispuhalog Đapića, jer Sanader ostaje bez vlasti ako nema dovoljno koalicijskih partnera, pa makar i koalicijskog partnera u pričuvi – poput Đapića koji uvijek kad zatreba, diže ruke u Hrvatskom saboru za HDZ odnosno za vladajuće prijedloge, posebno kad zagusti.

Najnovijom medijskom spletkom – kada se Đapića u udarnom terminu televizija promovira da Hrvatsku brani od Koštunice, s kojim Sanader praktički doručkuje, ruča i večera, dok istovremeno Đapić sa Sanaderom dijeli predjela, opet bi se hrvatski birači trebali nalijepiti na lijepak velikih laži «bivših komunista» i doušnika. Ispravna je poruka Đapiću: nitkove jedan, ništa nisi bolji od Save Štrbca – isti ste – veleizdajice Republike Hrvatske, i kad bi bilo pravde u ovoj zemlji, zajedno biste dijelili zatvorsku ćeliju! (Ali, nikad se ne zna što život nosi? Stipe Mesić je nedavno, prilikom obilaska Lepoglave, posvjedočio da su zatvorski kapaciteti nedostatni, ali, naći će se mjesta za Savu Štrbca i Đapića!!!)