“HRVATSKO PRAVO”

PRVE STRANAČAKE ONLINE NOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ

www.hrvatsko-pravo.com

ZBOG POVIJESNE ISTINE I DOSTOJANSTVA HRVATSKOG NARODA POTREBNO JE DEIDEOLOGIZIRATI I DETUĐMANIZIRATI SADAŠNJU PREAMBULU USTAVA REPUBLIKE HRVATSKE!

 U više navrata kroz tiskane i elektronske medije predsjednik Mesić, premijer Sanader ili predsjednik Sabora Šeks, izravno ili putem svoljih najbližih suradanika, iznose neprihvatljive ocjene i stjališta o Zavnohu i Avnoju, ponavljajući reciklirane jugoboljševičke stavove"da nije bilo odluka Zavnoha, hrvatska sudbina  bila bi povratak kralja i Draže Mihailovića"  kao i"da su odluke Zavnoha izravno u temeljima današnje samostalne i demokratske Hrvatske i ugrađene su u premabulu Ustava RH."

Današnja samostalna i demokratska Hrvatska pravno i povijesno nema ama baš nikakve veze niti sa zavnohovskom Hrvatskom a niti sa kasnijim komunističkim ustavima. Zavnoh nije označavao nikakvu hrvatsku državnu samostalnost, jer je bio predstavničko tijelo bez legitimiteta, koje su sačinjavali i njime upravljali sami komunisti, kojima je jedini cilj bio stvaranje komunističke Jugoslavije i uspostava komunističke diktature u Hrvatskoj( pa ne može ni u kojem slučaju biti temelj demokratskoj Hrvatskoj kako pogrešno zaključuju predsjednik ili premijer), kao jednoj od republika po uzoru na, od Tita, prepisani Ustav Staljinovog Sovjetskog Saveza.

Prema članku umirovljenog suca Ustavnog suda RH g. Zdravka Bartovčaka iz 2003. godine," Zavnoh je bio tijelo bez legitimiteta i vješt uvod u komunističku diktaturu koju su Tito i njegovi komunisti provodili nad Hrvatskom više od 50 godina."

U svibnju 2003. godine je i ugledni sudac Ustavnog suda Republike Francuske Robert Badinter, koji je predsjedao Komisijom EU-a 1991. godine, koja je odlučivala o sukcesiji i raspadu bivše Jugoslavije, izjavio za HTV “da Republika Hrvatska nije priznata na temelju nikakvog Ustava iz 1974. godine i ranijih jugoslavenskih ustava”, kako je često volio neistinito govoriti Tuđman, njegova HDZ-ovska sljedba i titoisti različitih provenijencija, “već na temelju Ustava iz 1990. godine koji je deklarativno, premda ne i u praksi priznao vrijednosti parlamentarne demokracije, kao i na temelju činjenice da se je bivša država Jugoslavija, jednostavno, u ratu raspala”. 

Nije Zavnoh jedina točka radi koje bi trebalo preambulu sadašnjeg Ustava Republike Hrvatske podvrgnuti temeljitoj političkoj i povijesnoj reviziji.  

Neovisnost i samostalnost hrvatskog naroda ugrožavana je kroz povijest vrlo često. Tuđinska tutorstva nametana su Hrvatskoj od raznih nenarodnih režima kao što je bila na primjer stoljećima Habsburška pa zatim Austro-Ugarska monarhija a posebice se je to u prošlosti ogledalo kroz pravni akt  Hrvatsko-ugarska nagodbe, koja zato nema baš nikakve povijesne utemeljenosti da u sadašnjem Ustavu RH predstavlja izraz povijesnog prava hrvatskog naroda na punu državnu suverenost i da se nalazi u izvorišnim osnovama Ustava.

Uz pravedno vrednovanje povijesne istine, Hrvatsko-ugarskoj nagodbi 1868. nije uopće mjesto u izvorišnim osnovama Ustava RH, jer je bila nametnuta nasilnim putem od nelegitimnog unionističkog Sabora bana Levina Raucha, oduzela je ondašnjoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji grad Rijeku i  označila je ponovno potčinjavanje Hrvatske od strane Austro-Ugarske, pa bi je zbog povijesne istine i dostojanstva hrvatskog naroda trebalo izbrisati kao točku 8.  izvorišnih osnova Ustava RH.

Kao što smo i na početku ovog osvrta spomenuli, još jedan, dalekosežniji promašaj  u novije vrijeme učinjen je od Tuđmanove plejade kvazihistoričara kakav je i sam bio,  22.prosinca 1990. godine, kada je u povijesne izvorišne osnove Ustava RH upisano pod točkom 12. da se pravo hrvatskog naroda na punu državnu suverenost očitovalo i “ u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske ( 1963-1990).”

Ova izvorišna osnova suprotna je temeljnim pravima hrvatskog naroda na samoodređenje i istinskom povijesnom zbivanju. Ne prihvaćajući u Ustavu Republike Hrvatske NDH i njezin totalitarni poredak  tijekom Drugog svjetskog rata sa osloncem na nacifašizam, nedopustivo je isto tako u ime povijesne istine, temeljnih ljudskih prava i demokracije prihvatiti da su odluke ZAVNOH-a i donošenje Ustava NR Hrvatske i SR Hrvatske bili izraz temelja hrvatske državne suverenosti, jer su te odluke značile ne samo novo porobljavanje i okupaciju Hrvatske od Beograda pod izgovorom pobjede antifašističke koalicije, nego se je uz pomoć istih pokrivao holokaust nad hrvatskim narodom izvršen 1945. godine i kasnije krvave represalije i progoni.

Partizanski pokret pokrenut je i organiziran od strane komunističke partije Jugoslavije, bratski povezane s komunističkom partijom boljševika Sovjetskog Saveza pod parolom “proleteri svih zemalja ujedinite se” i isključivao je u praksi bilo kakvu ravnopravnost nacija i pravo na samoodređenje nacionalnih država, a uključivao unitarizam i okupaciju manjinskih naroda.

Činjenica je da je Komunistička partija Jugoslavije stvorila bivšu socijalističku Jugoslaviju, sa sjedištem u Beogradu, kojemu su bile dužne podrediti se sve republike pa i Hrvatska. Komunistička partija Hrvatske vodila je tijekom Drugog svjetskog rata ne samo borbu protiv okupatorskih sila Osovine, već je počinila nebrojene terorističke i zločinačke akcije po čitavoj Hrvatskoj, paljenjem objekata, naselja, rušenjem pruga, ubijanjem Hrvata, antifašista i svih onih koji nisu bili pristalice komunističke partije, pa čak i likvidacijom istaknutih slobodoumnih komunista(najveći intelektualni bard jugoslavenske I hrvatske komunističke ljevice Miroslav Krleža čitavo je razdoblje NDH proživio pod vlašću Ante Pavelića u Zagrebu, jer je smatrao da bi ga jugokomunisti u partizanima ubili. Sam je izjavljivao da je gori Đido(Milovan Đilas) nego Dido(Eugen Dido Kvaternik) .

Stotine tisuća Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti proglašeni su neprijateljima i ubijeni su ili zatvarani u logore nakon završetka Drugog svjetskog rata, golema privatna imovina je nacionalizirana ili konfiscirana. Posebno se mora istaknuti zločinački čin komunističke partije Jugoslavije i Tita vezan za Bleiburšku tragediju, kada je ubijeno na stotine tisuća djece, žena, staraca i ratnih zarobljenika.

Nije moguće ukratko opisati strahovladu  Komunističke partije Hrvatske i Jugoslavije od 1945. do 1990. godine, koje su kao jedinstvena Partija organizirale i provodile državno- političke zločine i represiju putem vojske, policije i zloglasne Udbe, zavele najteži oblik diktature i nacionalizacije privatnog vlasništva, ukinule temeljna ljudska prava i slobode zajamčene Poveljom OUN o pravima čovjeka iz 1948. godine, a čije se posljedice i danas osjećaju na tlu Hrvatske.

Zato nema opravdanja da odluke ZAVNOH-a tijekom Drugog svjetskog rata, kao i navođenje niza Ustava NRH i SRH koji su označavali ne samo nesuverenost Hrvatske i potčinjenost Beogradu već su označavali najtežu komunističku diktaturu, budu upisani u izvorišnim osnovama Ustava RH., pa bi ih od tamo, trebalo čim prije izbrisati. 

U pogledu demagoške tvrdnje u stilu "da nije bilo odluka Zavnoha Hrvatskoj bi se dogodili kralj i Draža Mihailović", treba reći da je ondašnja kraljevska vlada u Londonu davno prije smijenila Dražu Mihailovića kao ministra rata, da su Churchill i Zapad, pa čak i Staljin zahtjevali od Tita da se u poslijeratnoj Jugoslaviji treba uspostaviti višestranačka, parlamentarna demokracija, a dobro je poznato da je Banovina Hrvatska, koju je u kraljevskoj vladi u Londonu, predstavljao dr. Juraj Krnjević, postigla 1939. godine već širok stupanj autonomije te da je Vlatko Maček bio već i potpredsjednik jugoslavenske vlade. U svakom slučaju, gotovo je sigurno da bi manje krvav rasplet bio povratak višestranačja i monarhije 1945. godine, nego li uspostava krvavog Titovog staljinističkog poretka  i okupacija Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji.

 Budući da je Tito prevario ne samo zapadne saveznike već i sve one koji su povjerovali da im ne donosi kamu i smrt, ukoliko nisu klali i ubijali, vrlo je loše za Hrvatsku, da  daleki odjek tih Titovih i komunističkih obmana i dan danšanji odjekuje    iz nekadašnje Titove rezidencije na Pantovčaku ili Banskih dvora na Trgu Svetoga Marka.