U Hrvatskoj je laganje i pljačka najunosniji biznis na koji su pretplaćeni političari podjednako iz vladajuće kao i iz oporbenih stranaka. Laž je, nažalost u Hrvatskoj prijelazna i nasljedna osobina, pa su pritajeni titoisti,  njihova djeca i unuci u današnjoj Hrvatskoj političkoj nomenklaturi zaželjeli da uz već postojeći trg maršala Tita, što je samo po sebi uvreda slobodi, demokraciji i zdravoj pameti, instaliraju još i spomenik i trg njegovom krvavom sljedbeniku, diktatoru i osumnjičenom za ratne zločine predsjedniku SRH-RH Franji Tuđmanu. U ovim orgijama protiv istine, poštivanja ljudskih prava i slobode pojedinaca i cijelih naroda prednjače ovih dana dva politička i moralna brata blizanca Bandić i Mesić, oba dugogodišnji  komunistički partijski komitetlije najdražeg vođe svih naroda i narodnosti, druga Tita.

Nedopustivo je 2006. godine zabiti poput noja glavu u pijesak i pristati ponavljati lažnu komunističku propagandu o tome kako je Tito bio zaslužan za razlaz sa Staljinom 1948., pokret nesvrstanih i samoupravljanje(fraze iz neoboljševičkog Račanovog i dr Jakovine arsenala), a ne kazati ljudima istinu kako je Tito bio super-zločinac koji je svojoj političkoj policiji KNOJ-u i OZNI naredio likvidaciju nekoliko stotina tisuća zarobljenih hrvatskih, slovenskih i srpskih civila i vojnika nakon službenog završetka Drugog svjetskog rata, te se na jedan perfidan i grozan način riješio potencijalne opozicije. Tko je naredio osnivanje desetaka zatvoreničkih konc-logora smrti uključujući onaj na Golom otoku, ako ne Staljinov agent koji je utemeljio odmetničku državu pod kodnim imenom “YU” koju danas EU i NATO s pravom brišu iz registra država. Zar budućnost za Hrvatsku predstavlja Titovo političko nasljeđe, dakle,  politički i pravni zločini poput medijske cenzure, jednopartijske diktature i vjerske diskriminacije te diskriminacije po klasnoj osnovi? Slaviti Tita isto je što i slaviti Hitlera i Staljina ili Slobodana Miloševića. Nije pošteno ni umjesno hrvatsku javnost opterećivati najtežim povijesnim falsifikatima, Hrvatsku predstavljati kao zemlju velike laži i k tome još glorificirati komunizam koji je u XX. stoljeću poslao u nasilnu smrt 100 milijuna nevinih ljudi. 

Bandić i Mesić razotkrivaju svoju vučju i grabežljivu ćud jer im cilj očuvanja i osvajanja vlasti opravdava upotrebu bilo kojeg sredstva. Mesić, dojučerašnji haški svjedok za Tuđmanove ratne zločine, sada  tom istom Tuđmanu ne samo pali ritualno i besramno  svijeće na Mirogoju već bi mu, ubanđen sa Bandićem, zidao spomenike i otvarao trgove u Zagrebu. Oni koji su jednom davno povjerovali u preobrazbu Mesića i otklon od Tuđmanove autokracije i terora sada su se napokon mogli uvjeriti da su bili prevareni i obmanuti. U ovom trenutku daleko je dosljedniji i pošteniji Tuđmanov sin Miroslav koji proglašava Mesića presonom non grata na grobu svojeg oca, nego li Mesić i Bandić, kojima je ne slučajno simbol hrvatske slobode i demokracije krajem 20. stoljeća Tuđman, osumnjičenik i siguran haški optuženik za ratne zločine, čovjek koji je bio ne samo siguran pouzdanik Tita i Miloševića, već i pokretač pljačkaške pretvorbe i privatizacije, ratne agresije radi podjele BIH sa Srbijom, gušitelj demokracije i naredbodavatelj serije političkih ubojstava(Paradžik, Kraljević, logori smrti u Hercegovini, itd).

Velikoj preobrazbi Mesića i Bandića(pretrpljeni moždani udar ne može mu za ovakav salto mortale biti nikakav alibi kao ni njegovim biračima), u serijske velike lažove i obmanjivače, pošteni i demokratski dio hrvatske javnosti treba poručiti: Lažovi, nećete proći!