Na obilježavanju 60. godišnjice proboja logoraša iz ustaškog logora Jasenovac 24. travnja 2005. godine, predsjednik Savjeta Spomen područja Jasenovac Slavko Goldstein posve opravdano je osudio aktualna velikosrpska preuveličavanja broja žrtava na nedavnoj komemoraciji u Donjoj Gradini, u Bosni i Hercegovini. Goldstein je upozorio da je teza o 700.000 ubijenih u Jasenovcu bila 1991. godine povod za nova ubijanja. Međutim, gospodin Goldstein i sam je upao u zamku poigravanja sa brojkama ubijenih u Jasenovcu ustvrdiviši da se broj kreće između osamdeset i sto tisuća.

Zločin Jasenovca, čiji je logor sam nadbiskup zagrebački kardinal i blaženik Alojzije Stepinac nazvao “sramotnom ljagom za NDH” u pismu Paveliću od 24.02.1943. godine, sam po sebi je dovoljno težak i za svaku osudu, no svako preuveličavanje tog zločina povećavanjem broja jasenovačkih žrtava, može samo značiti poticanje na nove zločine i mržnju, odnosno, podržavati tezu o jasenovačkom mitu koji je u službi lažne optužbe o genocidnosti hrvatskog naroda.

Nikakvi dosadašnji nalazi, ekshumacije ubijenih niti vjerodostojne znanstvene statistike i pokazatelji nisu mogli potvrditi hipotezu da je samo u Jasenovcu ubijeno između 80 i 100 tisuća logoraša.

Istina u pogledu jasenovačkih žrtava govori da su pobornici velikosrpskih hegemonista na čelu sa Aleksandrom Rankovićem planirali iskoristiti 25. obljetnicu podizanja ustanka u Jugoslaviji 1966. godine, otvaranjem spomen obilježja u Jasenovcu sa natpisom da je tamo ubijeno 700 tisuća ljudi. Protiv toga je ustao čak i Titov dugogodišnji suradnik i jedan od glavnih ljudi jugoslavenske Udbe, Ivan Krajačić Stevo, te je odbio tu Rankovićevu namjeru s ogorčenjem a ujedno dobio i Titovo odobrenje za rušenje Rankovića 01.07.1966. godine.

Republički zavod za statistiku SRH izradio je potkraj 1964. godine statistički “Popis žrtava rata 1941-1945”, čiji rezultati izvršenog popisa u cijelosti osporavaju i ruše jasenovački mit i brojke između osamdeset i sedamsto tisuća ubijenih u Jasenovcu. Prema službenim statističkim podacima Republičkog zavoda za statistiku - sveukupne žrtve “ubijeni, poginuli, umrli i nestali” u SRH iznose 185.327 žrtava a od toga u logorima interniraca 51.534(Jasenovac, Stara Gradiška, Srijemska Mitrovica, Banjica,Dachau, Mauthausen, Auschwitz, Buchenwald), u zatvorima 5.654, u deportaciji 1.785, na prinudnom radu 671, u direktnom teroru 50.806, u NOB i savezničim vojnim formacijama 51.749 stradalih.

Iz ovog popisa su isključeni svi oni koji su život izgubili od strane partizana ili koji su smaknuti po odredbama jugoslavenskih vlasti. Glasilo CK KPH “Naprijed” objavilo je u broju od 06.04.1944. da je iz pretežitog dijela Hrvatske ukupan broj odvedenih u logore bio 21.147 ljudi. Prema procjeni uglednog publiciste Mirka Peršena, preživjelog logoraša iz Jasenovca i autora knjige “Ustaški logori” broj žrtava u Jasenovcu ne prelazi ni trideset tisuća. Jure Paršić, župnik iz Jasenovca i portivnik ustaških zlodjela, koji je i sam pomagao u spašavanju žrtava objavio je 1985. godine da je u jasenovačkom logoru moglo izgubiti živote od početka do kraja 1941-1945 između 30 i 40 tisuća ljudi.”

Dakle, prema Republičkom zavodu za statistiku SRH broj svih žrtava u svim ustaškim logorima i zatvorima na području tadašnje SRH iznosio je 59.635 ljudi a nema govora o brojci od 80-100 tisuća samo za logor Jasenovac, koju spominje g. Goldstein ili astronomske i izmišljene brojke od 700 tisuća ubijenih u Jasenovcu koje koristi velikosrpska propagandana mašinerija. “Popis žrtava rata iz Hrvatske” sa brojkom od 59.635 žrtava u svim ustaškim logorima i zatvorima bio je čuvan kao državna tajna u Beogradu, sve do 1992. godine, kada je popis objelodanio u Zurichu Bošnjački institut a kasnije je , 1997. godine, po prvi puta publiciran i u Republici Hrvatskoj.

Prema istraživanjima pokojnih Brune Bušića, Franje Tuđmana, Vladimira Žerjavića i drugih, u cijeloj bivšoj Jugoslaviji na svim stranama i u svim okolnostima u Drugom svjetskom ratu poginulo je oko 800.000 ljudi a ne 1,7 milijuna kako je to jugoslavenska vlada uporno varala i obmanjivla domaću i svjetsku javnost radi ratnih reparacija i držanja hrvatskog naroda na optuženičkoj klupi za genocidnost. Kolika je apsurdnost brojke od 700 tisuća žrtava samo za Jasenovac pokazao je i izračun da bi to značilo da je svakog dana od 1941-1945. godine u Jasenovcu ubijano i pokapano 600 ljudi ili 25 ljudi na sat.

Jedini, do danas egzaktni popis za sve ustaške logore i zatvore jest gore citirani popis Republičkog zavoda za statistiku, koji je izrađen po nalogu iz Beograda, nakon što je Jugoslavija uspostavila diplomatske odnose sa Bonnom, a taj popis govori o brojci od 59.635 ljudi u kojeg su uključene i sve žrtve iz logora Jasenovac.

Ukoliko se i kada bude posegnulo za najsigurnijom metodom utvrđivanja točnog broja ubijenih i radi njihove identifikacije - putem eksuhmacije svih grobišta na Spomen području Jasenovac , neće se smjeti zaobići činjenicu da je taj prostor Jasenovac- Gradiška poslužio nakon ustaških vlasti i jedinicama Jugoslavenske armije za egzekucije sudionika Križnog puta i Bleiburga 1945. godine a zatim i civilinm vlastima ondašnje Narodne Republike Hrvatske. U Ljubljani je u proljeće 2005. godine, pod pokroviteljstvom slovenske vlade i EU-a otvorena izložba “Pod kukastim križem i Titovom petokrakom” o fašističkim i komunističkim zločinima u Sloveniji. Koliko je Hrvatska još daleko do otvorenja takve izložbe ili još bolje, Spomen područja?!