«HRVATSKO
PRAVO»
PRVE
STRANAČKE ONLINE NOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ
www.hrvatsko-pravo.hr
17. kolovoz 2006.
PREDSJEDNIKOVA RAZMJENA
VATRE S «GOSPODINOM MAGISTROM»
(slika lijevo:Đapić
fašistički salutira sa svojim pristalicama!)
Lažni magistar ANTO ĐAPIĆ je 16. kolovoza
2006. kritizirao vanjsku politiku Republike Hrvatske, pri čemu je u svojoj
kritici u cijelosti zaobišao ministricu vanjskih poslova i europskih
integracija Kolindu Grabar Kitarović, nego je napao predsjednika Republike
Hrvatske Stjepana Mesića, koji po hrvatskom ustavu ima pravo sukreirati vanjsku
politiku naše Republike.
Razlog zašto je LAŽNI MAGISTAR u svojoj
kritici vanjske politike naše Republike, koju niti jednim argumentom nije
potkrijepo, zaobišao ministricu Grabar-Kitarović, više je nego proziran – LAŽNI
MAGISTAR SANJA o vlastitom ulasku u članstvo vlade RH, a to kritikom, a kamoli
ozbiljnom kritikom Sanadera (HDZ) ne može niti pod razno ostvariti, s obzirom
da u tom slučaju oteta Hrvatska stranka prava ne može postati potencijalni
koalicijski «partner» (čitaj: potrčkalo) Hrvatskoj demokratskoj zajednici nakon
sljedećih izbora za Hrvatski sabor. Zato se LAŽNI MAGISTAR u svojoj kritici
usmjerio prema kritici Mesića, jer kritika Mesića ga ništa ne stoji, a može
dobiti koji pozitivni bod, kako ga je najvjerojatnije savjetovao njegov
vanjskopolitički savjetnik MATE GRANIĆ, bivši ministar vanjskih poslova RH, i
bivši osumnjićenik u korupcionaškoj aferi primanja mita na zagrebačkom
središnjem groblju Mirogoj.
Prisjećamo se, nakon što je USKOK
osumnjičio Granića Matu da je primio mito (na osnovi prislušnog audio-video
zapisa), Granić je poput kriminalca uhićen i zadržan u pritvoru. Bilo je to u
jedan petak, pred vikend u proljeće 2004. godine. Kada je u ponedjeljak trebao
biti saslušan pred istražnim sucem, istražni sudac od petka zamjenjen je novim
istražnim sucem – u ponedjeljak, koji je odbacio sve sumnje Uskoka, tako da je
na kraju ravnatelj Uskoka Žganjer morao dati ostavku i otići posramljen iz
službe kao da je on primio mito, a ne tada osumnjičeni Granić Mate. Poslije se
bivši osumnjićenik Granić Mate naglo «razbolio», što mu je potvrdio jedan
liječnik tako da Mate Granić, da je kojim slučajem i optužen od državnog
odvjetništva, ne bi zbog srčanih tegoba mogao biti procesuiran. Da je korupcija
u bijelim mantilima u Republici Hrvatskoj stvarnost svjedoči ponovno nedavno
uhićenje šefa kardiokirurgije KBC Rijeka,
koji je primio mito u iznosu od pet tisuća
EUR-a za operaciju jednog umirovljenika, preko reda. Ne radi se samo o mitu,
nego i o užasnoj ucjeni, jer priopćiti bolesnom čovjeku, a pogotovo starijem
bolesnom čovjeku, da će biti operiran za šest mjeseci ako ne plati mito, znači
čovjeku u takvom nezavidnom položaju ispisati smrtni list.
Udba
vs. KOS 1 : 0
Što se tiče LAŽNOG MAGISTRA i njegove
kritike Predsjednika Mesića, on nije ostao dužan bivšem doušniku
«Kontraobavještajne službe JNA». Predsjednik Mesić u razgovoru za Hrvatski
radio od 17. kolovoza 2006. u cijelosti je odbacio Đapićevu kritiku, jer da ON,
zajedno s vladom vodi vanjsku politiku u nacionalnom interesu Republike
Hrvatske, te je poručio «gospodinu magistru» da njegova vanjska politika od
početka mandata nije doživjela kritiku, te da kritike takve vrste dolaze samo s
radikalne desnice – u koju da spada i «gospodin magistar», naglasio je
Predsjednik Mesić.
Daleko od toga da Predsjednik Mesić nije
zavrijedio kritiku za svoju vanjsku, ali i unutarnju politiku, međutim, niti
jedan niti drugi nisu u pravu, a k tome se vidi ranjivost nekog «političara»
poput Đapića koji je kompromitiran u tolikoj mjeri da ga se uvijek i u svakom
trenutku može zaustaviti navođenjem bilo kojega od niza u paleti Đapićevih
moralnih posrtaja, uključujući njegovo notorno i provokativno crnokošuljašenje.
Nije u pravu Predsjednik Mesić, ali nije u pravu niti LAŽNI MAGISTAR, koji
sablažnjava javnost i gradonačelničkom odlukom o postavljanju trometarskog
spomenika Ocu domovine Anti Starčeviću na središnjem osječkom trgu, nakon što
je odbacio stručno mišljenje. U kolikoj mjeri Đapić nikada nije ni bio
starčevićanac, svjedoči njegovo elementarno nepoznavanje Starčevićeve politike,
a nepoštivati nečiju posljednju želju, kao Starčevićevu posljednju želju pred
smrt, da se, naime, NE PODIŽU SPOMENICI njemu u čast, govori o Đapiću, jer samo
pokvarenjaci neće poštivati nečiju posljednju želju, a posebno ako se radi o
Starčevićevoj posljednjoj želji koju je naveo u svojoj oporuci. Kad bi Đapić
znao čitati, ili kad ne bi bio lijen čitati, onda ne bi tražio spomenik za Oca
domovine dra. Antu Starčevića. Političar od formata Ante Starčević najviše je u
svojoj politici žigosao tipove poput Đapića koje su hrvatski narod u njegovo
vrijeme odveli u ponor nacionalne i političke katastrofe.
State
Department 2006. optužio ĐAPIĆA za kršenje ljudskih prava
Ovom prilikom osvježit ćemo pamćenje i
Predsjedniku Mesiću i podsjetiti ga na njegovu nedosljednost. Đapić zasigurno i
bez dvojbe jest DESNIČAR s političkog spektra RADIKALNE DESNICE, i Mesićevo
žigosanje Đapića kao takvoga nije promašeno, dapače(vidi sliku uz ovaj članak),
ali zašto je gospodin Predsjednik onda 2000. godine na tajni zadatak u tadašnji
Hrvatski državni sabor poslao šefa tajne službe Tomislava Karamarka da od šefa
radikalne desnice i «gospodina magistra» izmoljaka njegove glasove u hrvatskom
parlamentu protiv radikalnog prijedloga šefa bivših komunista Ivice Račana da
se predsjedniku Republike ukine najveći dio njegovih ustavnih ovlasti u sferi
izvršne vlasti? Đapić je i tada bio radikalni desničar, politički ekstremist i
antisemit, koji je mjerio visinu kukuruza, a ne samo danas, nakon Granićeva
bezuspješnog pranja Đapića od njegove doušničke i crnokošuljaške prošlosti.
Podsjećamo javnost i čitateljstvo «Hrvatskog prava» da nema ni godinu dana
otkad je ugledni izraelski dnevnik «Haaretz» prozvao Đapića pronacističkim
predsjednikom HSP-a, a direktor «Simon Wiesenthal Centra» u Jeruzalemu, označio
je Đapića u emisiji na HTV antisemitom. Američki State Department je ove godine u godišnjem izvješću o stanju
ljudskih prava u Republici Hrvatskoj za 2005. godinu naveo činjenicu da je
Đapić na tiskovnoj konferenciji u Osijeku izdao zaštićene svjedoke u postupku
istrage navodnog ratnog zločina. Državno odvjetništvo u Osijeku do danas nije
podiglo OPTUŽNICU PROTIV ĐAPIĆA, iako su sve istražne radnje završene. Razlog:
Đapić se nalazi pod izravnom zaštitom predsjednika vlade Ive Sanadera, jer, u
slučaju da Đapić odgovara na sudu u bilo kojem predmetu koji se bavi njegovim
silnim aferama, ne može više biti oktrorirani «predsjednik» Hrvatske stranke prava. S obzirom da Račan i Sanader ne vole tzv. «oporbenu situaciju»,
isto kao što Franjo Tuđman nije volio pravu oporbu, iako demoracija upravo
zahtijeva pravu oporbu vladi, Sanader odugovlači s pravnim rješenjem predmeta
«HSP» na sudu i u ministarstvu prvosuđa dokle god ide – do posljednjeg daha.
Pokojni predsjednik Tuđman je jednom na sjednici VONS-a 1998. godine rekao da
će radije dopustiti da Republika Hrvatska dobije sankcije nego da Paragi natrag
vrati Hrvatsku stranku prava. To je, inače, jedan od razloga zašto Republika
Hrvatska danas i propada. Uglavnom, Mesić bi mogao biti konzekventniji kad
kritizira Đapića – od kojega je prije šest godina tražio uslugu (usluga za
uslugu – Đapić je zauzvrat zadržao otetu Hrvatsku stranku prava), iako je
Stjepan Mesić uoči i na početku svog prvog predsjedničkog mandata obećao Dobroslavu Paragi vraćanje pravnim
putem otete Hrvatsku stranku prava,
odnosno, da će se, moralno založiti kao Predsjednik RH da se to dogodi.
Karamarko
slabo obavlja tajne zadatke
I na kraju, s obzirom da je T. KARAMARKO
sudjelovao 2000. godine u nepoštenoj trgovini oko otete Hrvatske stranke prava,
bilo bi politički moralno da ne postane novi šef tajne službe SOE. Ako ništa
drugo onda bi Karamarko trebao dati ostavku zato što ga je Mesić 2000. godine
poslao na tajni zadatak u Sabor koji su novinari razotkrili. Logični zaključak:
Karamarko slabo čuva tajne odnosno nije sposoban obaviti tajni zadatak, pa kako
će ga obavljati kao novi šef tajne službe SOE?