“Ne živite s laži”(A. Solženjicin)

SOTONSKE LAŽI JOSIPA MANOLIĆA

Premda je od razgovora sa Josipom Manolićem proteklo gotovo pune četiri, ne prestaje sablazan i ogorčenost da je na prvi dan kršćanskog Došašća 2002. godine, gost Hrvatske televizije bio čovjek koji je pravdao sudski proces i progon kardinala Stepinca! Aleksandar Stanković kao veliku zvijezdu hrvatskog političkog neba i budućnosti poziva ponovno u emisiju ni više ni manje nego okorjelog 86- godišnjeg udbaša Josipa Manolića, koje je prije dva tjedna imao skandalozno svjedočenje i pravu amneziju (čitaj: prikrivanje vlastitih nedjela I zlodjela) o događajima iz ranih devedesetih godina na suđenju optuženoj šestorici predvođenoj bivšim predsjednikom tzv. vlade Hrvatske Republike Hercegbosne Jadrankom Prlićem. Podsjećamo čitateljstvo “Hrvatskog prava” da je Manolić pred nepune četiri godine kod istog novinara Stankovića demonstrirao nevjerojatnu količinu beskrupuloznosti i bezosjećajnosti, da mu nije palo na pamet pokazati ni mrvu poniznosti ili kajanja, da je najžešće branio Tita i njegovo doba, itd. Pored ostalog, skandalozan je bio Manolićev odgovor na pitanje urednika emisije, novinara Aleksandra Stankovića: "Spava li mirno?":"Da, nisam nikog ubio" odgovorio je Manolić bez premišljanja. Prava istina ipak je bitno drukčija i daleko poraznija za Manolića od one koju on izgovara ili prešućuje. Pred kraj rata pa do 1946. godine Manolić je na dužnosti načelnika OZN-e za okrug Bjelovar. U to vrijeme oficiri OZN-e podređeni Manoliću vrše najdrastičnije represalije nad civilnim i vojnim zarobljenicima, izriču i izvršavaju 1945. godine 600 smrtnih kazni pred ad hoc od Udbe formiranim Vojnim sudom u Bjelovaru.Tijekom 1945-1946 godine Udbin stroj smrti u Bjelovaru osudio je ukupno 1661 osobu bilo na kaznu smrti bilo na kaznu dugotrajnog zatvora. Posjedujemo preslike 295 imena i prezimena muškaraca i žena, mahom seljaka i seljanki, pogubljenih u srpnju i kolovozu 1945. godine po kratkom postupku temeljem Udbinih optužbi, bez prava na obranu, dokaze ili svjedoke, bez prava na branitelje, žalbu itd. Uz imena 295 pogubljenih i datum izvršenja smrtne kazne, nema nikavkih drugih podataka o razlozima optužbi niti dokaza o krivici pogubljenih(dokumenti se nalaze u HDA u Zagrebu). Dan uoči Manolićevog svjedočenja pre Haškim sudom od 03-07.07.2006., kosti 295 ubijenih u Crnom lugu kod Bjelovara sahranjene su gotovo u tajnosti, a javnost je bila o tom činu obavještena nakon što je već bio obavljen crkveni ukop. Manolić zbog "odlično" obavljenog posla u Bjelovaru ubrzo tijekom 1946. godine, biva unaprijeđen u svoju najvišu životnu i profesionalnu dužnost načelnika UDB-e za Hrvatsku u vrijeme masovnih represalija,izvansudskih justifikacija, namještenih suicida političih protivnika komunističke strahovlade, stravičnih obračuna sa tzv. klerofašistima, pristalicama Rezolucije IB-a,Kavranovom grupom, zatvaranja stotina svećenika, redovnika, časnih sestara na čelu sa kardinalom Alojzijem Stepincem.UDBA je u tim krvavim represalijama odigrala glavnu riječ a svim operacijama rukovodio je Josip Manolić, najbliži adlatus Ivana Krajačića Steve, povjerenika Kominterne za Balkan. Vatikanska kongregacija za kauze svetaca utvrdila je u točki 4. izjave o beatifikaciji kardinala Stepinca iz 1998. godine, da je tijekom izdržavanja zatvorske kazne bio sustavno trovan u zatvoru, što je imalo za posljedicu njegovu preranu smrt. Manolić verbalno negira Stepinčevo trovanje u zatvoru(premda za to postoje znanstveno potvrđeni dokazi),ali nekoliko godina ranije izjavljuje da je on imao glavnu odgovornost za cjelokupan tretman Stepinca u zatvoru, ukključujući njegovo uhićenje, suđenje i tamnovanje.Poznato je da je HSP-1861 podnio kaznenu prijavu protiv Manolića smatrajući da se radi o zločinu protiv čovječnosti, ali Državno odvjetništvo prijavu je odbacilo pod izlikom apsolutne zastare. Kasnije Manolić dolazi za načelnika odjela za izvršenje kaznenih sankcija Ministarstva pravosuđa komunističke Hrvatske,gdje sam puno kasnije imao uvid u brojne njegove odbijenice političkim zatvorenicima da ih se ranije pusti iz kaznionica. Poznat je iz 1967. godine napad tadašnjeg socijalističkog zastupnika Manolića u Saboru na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, kada je za njezine potpisnike zahtijevao hapšenja i suđenja. Kao jedan od pokretača HDZ-a, prvi predsjednik vlade RH i prvi ravantelj SZUP-a, Manolić, izravan je sudionik razaranja neovisnosti hrvastskog pravosuđa, umješan u izvansudsko oslobađanje ratnog zločinca Arkana, Gorana Hadžića i grupe kosovaca pod skupnim nazivom Labrador. Izravno je ucjenjivao predsjednika Vrhovnog suda Hrvatska V. Vidovića da pogazi ustav i zakon te da ne ukine pritvor Dedakoviću i Paragi, koje je monstruozno optužio u svojstvu predsjednika Državne komisije o pripremi i vođenju obrane Vukovara, da su u sprezi sa KOS-om odgovorni za pad Vukovara a Paraga da je odgovoran i za pokolj Srba u Gospiću.U vrijeme okrutnog krvoprolića u zapadnoj Hercegovini, Manolić u svojstvu ravanatelja SZUP-a opravdava ovo Tutino krvoproliće javnim izjavama da je HOS išao rušiti HVO, što se je pokazalo kao najgrublja dezinformacija. Ubijeni Milan Levar osobno je dokumentirao da je nakon posjeta k Manoliću u ured SZUP-a u prosincu 1991. godine u Zagrebu, na njega i njegovog prijatelja izvršen atentat rafalnim pucanjem u njegov automobil u vožnji slično kao ubojstvo Ante Paradžika, te da su iskakanjem iz auta u vožnji spasili živote. U Saveznoj Republici Njemačkoj, jednoj od najdemokratskijih i najrazvijenijih zemalja svijeta, već deset godina tisuće ljudi profesionalno istražuju u okviru Gauckovog instituta životopise svih učitelja, političara, policajaca, svećenika, javnih djelatnika, državnih službenika, novinara, svećenika itd.,radi provjere njihove možebitne povezanosti sa zloglasnom komunističkom tajnom službom Stasi-istočnonjemačkoom inačicom hrvatske Udbe. Svi oni koji su bili suradnici Stasija snosili su posljedice, od gubitka državne službe, suđenja i zatvaranja pa do objavljivanja njihovog tajnog dosijea. Nakon svega, dobro bi bilo da se priupita cjelokupna demokratska hrvatska javnost zašto Manolić može još uvijek mirno spavati i zašto se Hrvatska ne miče iz slijepe ulice u kojoj se nalazi sve od pada Berlinskog zida ali i puno ranije. O lažnom i sramotnom Manolićevom svjedočenju pred Haškim sudom čitajte u “Hrvatskom pravu” uskoro!