«HRVATSKO PRAVO»

PRVE STRANAČKE ONLINE NOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ

 

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

 

22. kolovoz 2006.

 

 

 

KAKO JE I ZAŠTO  TUĐMAN UZ POTPORU TJEDNIKA «GLOBUS» I NOVINARA DAVORA BUTKOVIĆA SUSTAVNO PROGONIO DOBROSLAVA PARAGU?

 

Nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Vjekoslav Vidović pred Općinskim sudom u Zagrebu u predmetu Pn-1544/95  svjedočio je 1995. godine protiv nekadašnjeg predsjednik RH Franje Tuđmana, da je vršio na njega silan pritisak da Dobroslav Paraga, ne bude pušten iz pritvora, a kada predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske nije htio postupiti po tom traženju, koje mu je osobno prenio Josip Manolić, razriješen je s funkcije predsjednika Vrhovnog suda. 

 

RICHARD VON WEIZSACKER GERMAN PRESIDENT AND DOBROSLAV PARAGA IN BONNTjednik  «Globus» prenio je u studenom 1996. godine lažne i neistinite izjave predsjednika RH Tuđmana o Paragi «... Što se Manolića tiče evo vam jednog primjera, koji dovoljno govori do koje je mjere on ostao u tim sferama ili igrama obavještajnih službi. Već 1991. godine znao je za izvještaj (imam taj dokument), u kojemu piše da je Paraga vrbovan od strane KOS-a, te da ga je KOS slao najprije u Sloveniju, a zatim i u Ameriku. ON JE KAO MOJ NAJBLIŽI SURADNIK, ZATAJIO PA SAM ZA TO DOZNAO TEK NAKON GODINU ILI VIŠE DANA. Paraga je tada bio predsjednik HSP-a, najradikalnije hrvatske stranke, a ušao je i u Sabor, gdje je postao predsjednikom Odbora za ljudska prava. TREBALO GA JE, DAKLE SPRIJEČITI DA UĐE U SABOR I DA NE IGRA TU PROVOKATORSKU ULOGU, koju je od tad pa do današnjeg dana igrao sa HOS-om i s crnim košuljama i sa sveopćim kompromitiranjem Hrvatske kao tobožnje NDH. A MANOLIĆ TO NIJE UČINIO, IAKO JE ZA TO SVE ZNAO.»

 

Nasuprot ovoj gruboj laži pokojnog hrvatskog predsjednika Tuđmana, upravo iz sudskog predmeta Pn-1544/95(Vidović-Tuđman) nedvosmisleno proizlazi da je MANOLIĆ NE SAMO SLIJEDIO I SLUŠAO TUĐMANA, VEĆ JE VRŠIO PROTUZAKONITI I IZRAVNI PRITISAK NA PREDSTAVNIKE NAJVIŠE PRAVOSUDNE VLASTI U REPUBLICI HRVATSKOJ, DA POSTUPE PO TUĐMANOVOM NALOGU, DAKLE PROUZAKONITO, DA SE DOBROSLAV PARAGA NE PUSTI IZ PRITVORA, A KADA PREDSJEDNIK VRHOVNOG SUDA NIJE HTIO POSTUPITI PO TOM TRAŽENJU MANOLIĆA I TUĐMANA, RAZRIJEŠEN JE S FUNKCIJE PREDSJEDNIKA VRHOVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE.

 

Dakle, tjednik «Globus» znajući iz medija za sudski postupak bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske Vjekoslava Vidovića protiv bivšeg predsjednika RH Franje Tuđmana, kao i za izjave  Vidovića o ulozi Manolića i Tuđmana u Paraginom pritvaranju, prenio je punih 14 mjeseci kasnije ove grube laži o njemu.

 

Štoviše, tjednik «Globus» prenio je u kolovozu 1999. godine slijedeću izjavu suca Vidovića:»...Prilikom mojega posljednjeg razgovora s Tuđmanom, kad je Paraga već bio pušten iz pritvora, rekao mi je:»Nisam zadovoljan Vama. Kako je Paraga mogao biti pušten iz pritvora? PA ON JE AGENT CIA-E!» dok je istovremeno bivši predsjednik RH Franjo Tuđman od predsjednika Vrhovnog suda zahtjevao da bude OSLOBOĐENA ŠPIJUNSKA GRUPA KOS-A «LABRADOR».

 

Tjednik «Globus» i njegov glavni urednik Davor Butković su savršeno dobro znali da prenose najgrublje laži i neistine protiv Parage, čak što više, Butković i «Globus» su naknadnom provjerom i objavom intervjua sa bivšim predsjednikom Vrhovnog suda Hrvatske saznali da je upravo pokojni predsjednik Tuđman štitio agente KOS-a, zahtjevajući njihovo protuzakonito oslobađanje iz pritvora, dok je istovremeno i još dugo godina kasnije mnostrouozno i lažno optuživao Paragu i to uz pomoć «Globusa», da je agent KOS-a zahtijevajući čak i njegovu političku i fizičku likvidaciju. Usprkos tome, «Globus» i Davor Butković, sada zamjenik glavnog urednika «Jutarnjeg lista» su sve do danas, 2006. godine, na objavljenim klevetama ustrajali, te se nikada nisu ispričali niti opovrgli širenje i prenošenje laži o predsjedniku HSP 1861.

 

Tjednik «Globus» je u maniri najgoreg udbaškog i komunističkog glasila, svjesno i zlonamjerno, bez ikakve provjere, širio laži i neistine o Dobroslavu Paragi u spornom intervjuu sa F. Tuđmanom, što dokazuje i činjenica da su ti isti navodi  potpuno izostavljeni u kasnije objavljenoj knjizi Darka Hudelista, (koji je za potrebe te knjige, odnosno, u sklopu završnih istraživanja za opsežnu predsjednikovu biografiju i napravio sporni intervju sa Tuđmanom): «Tuđman- biografija» u izdanju Profil International iz Zagreba, 2004. godine. Darko Hudelist, zaposlenik i novinar «Globusa» savršeno dobro znao da prenosi najgrublje laži i klevete o Paragi, ali njima je,  Hudelistu, «Globusu» i Davoru Butkoviću to upravo i bio pravi cilj, osramotiti, izvrgnuti ruglu, nanijeti što snažnije duševne boli i oklevetati Paragu, usprkos tome što su znali i znaju da je pokojni predsjednik Tuđman štitio agente KOS-a i zahtjevao njihovo oslobađanje dok je Paragu javno klevetao da je agent KOS-a i zahtjevao njegovo daljnje pritvaranje.

 

Dobroslav Paraga tužio je tjednik «Globus» 1996. godine a sutkinji Vesni Kresak sa Općinskog suda u Zagrebu trebalo je više od osam godina da donese skandaloznu prvostupanjsku presudu, koju je 2006. godine ukinuo Županijski sud u Zagrebu, nakon 10 godina parničenja, što je još jedan pokazatelj dokle je dogurala reforma hrvatskog pravosuđa i ažurnost hrvatskih sudova.

Nasuprot neprihvatljivom stajalištu ukinute prvostupanjske presude da sa objavljenim  informacijama tuženika «Globusa» na štetu tužitelja, «nije povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast tužitelja i to stoga što je tužitelj političar», Paraga ističe nepobitnu činjenicu da su i političari također ljudi sa neotuđivim ljudskim, građanskim i političkim  pravima, uključujući i pravo na zaštitu svojeg dostojanstva, ugleda i časti. Štoviše, političarima je u demokratskim društvima zaštita dostojanstva, ugleda i časti od neprocjenjive važnosti, jer gubitak tih svojstva dovodi do smjenjivanja, gubitka izbora, ostavki i prestanka bavljenja javnim pozivom kao što je politka, pogotovo kada je u pitanju kontraobavještajni rad za vojnu i tajnu komunističku policiju. U nekim tranzicijskim zemljama u zadnjem desetljeću, takve osobe su javno prozvane i uklonjene sa svih javnih ili državnih dužnosti, uključujući i one najviše(Češka, Mađarska, Poljska) a Rezolucija Vijeća Europe broj 1481. od 25. siječnja 2006. godine poziva sve vlade u bivšim europskim komunističkim zemljama da provedu lustraciju i uklone sa političkih dužnosti sve suradnike i konfidente tajnih komunističkih policijskih i represivnih službi. Dakle, ovaj postupak mogao bi imati dalekosežne posljedice za ugled novinara i izdavača tjednika «Globus» ali i za ugled hrvatskog pravosuđa kao i posljedice za samog Paragu.

 

U lipnju ove 2006 godine u Poljskoj je zamjenica premijera i ministrica smijenjena, jer je bila doušnica tajne policije, dok je Paraga od strane bivšeg prvog predsjednika Republike Hrvatske uz pomoć tjednika «Globusa» de facto već deset godina javno proglašen agentom provokatorom i suradnikom KOS-a, dakle kontraobavještajne službe zločinačke Jugoslavenske narodne armije, službe koja je počinila, organizirala i naredila bezbrojne serije zločina, genocida i atentata u vrijeme postojanja komunističke Jugoslavije i u vrijeme ratne agresije protiv tužiteljeve domovine i  Republike Hrvatske. 

 

KOS je  kratica od Kontraobavještajne službe Jugoslavenske Narodne Armije, dakle KOS je vojna tajna policija bivše JNA, zapravo, politička policija unutar JNA, jer mu je temeljna politička uloga bila jedinstvo i očuvanje totalitarističkog i terorističkog poretka bivše komunističke Jugoslavije. KOS je sudjelovao u otkrivanju, uhićenjima i masovnim pogubljenjima bez suđenja zarobljenih civila i pripadnika poraženih snaga nakon završetka Drugog svjetskog rata, u razdoblju od 1945. do 1950. godine, dakle to je služba čiji su pripadnici i dužnosnici počinili masovne ratne zločine u mirnodopsko vrijeme. Kao tajna služba ustrojena po staljinističkom sovjetskom NKVD-u imala je na svome čelu zloglasnog Titovog zamjenika Aleksandra Rankovića. KOS je izlagao žestokim progonima pripadnike različitih religija, ponajviše pripadnike Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, radnike privremeno zaposlene u inozemstvu i političke emigrante. KOS je sredinom sedamdesetih godina bio izrazito ofenzivna zločinačka organizacija uključena u brutalno slamanje tzv. hrvatskog proljeća predvođenog ondašnjim republičkim vodstvom na čelu sa Mikom Tripalom i Savkom D. Kučar. KOS je organizirao masovne represalije i krvoproliće protiv mirnih prosvjeda albanskog stanovništva na Kosovu u razdoblju od 1981.-1999. godine sa više tisuća ubijenih, uhićenih i nestalih.

 

KOS je izravno organizirao uhićenje u Ljubljani, Republika Slovenija, u svibnju 1988. godine današnjeg slovenskog premijera Janeza Janše, sa kojim je Paraga u više navrata blisko surađivao i  osobno predvodio velike hrvatsko-slovenske demonstracije  Torontu, Kanada, 1989. godine za njegovo oslobođenje iz KOS-ovog zatvora , dok  «Globus» 1996. godine prenosi i ne opovrgava do danas 2006. godine, sulude i pogibeljne izjave bivšeg  predsjednika RH Tuđmana da je KOS zavrbovao i uputio Paragu u Sloveniju a zatim u Ameriku po zadatku.

 

Kada je riječ o pripremama, koje je KOS provodio za oružanu agresiju protiv Republike Hrvatske, KOS na sve načine sprečavao naoružavanje Hrvatske, njezinih policijskih i vojnih postrojbi i u tom pravcu ilegalno kamerama snimio aktivnosti ondašnjeg hrvatskog minista obrane Špegelja i ministra unutarnjih poslova Boljkovca, a ministra obrane Špegelj morao je emigrirati uoči rata u Sloveniju, Austriju i Njemačku da ga KOS ne bi uhitio ili likvidirao. KOS je ujesen 1991. godine preko svojih tajnih grupa kodnih imena «Opera» i «Labrador» podmetao eksplozivne naprave pred Generalni konzulat SAD-a na Zrnjevcu u Zagrebu, u zgradu Židovske općine u Zagrebu, minirao židovsko groblje na Mirogoju, planirao dići u zrak arhiv zagrebačkog MUP-a, izvršio serijal ratnih zločina i ubojstava na privremeno okupranim područjima RH itd. Prema zapisnicima i svjedočenju visokih i najviših dužnosnika KOS-a JNA(Vasiljević, Čondić, itd) pred Haškim sudom na suđenju Slobodanu Miloševiću, KOS je imao u vrhu HDZ-au RH 1990-1991. godine svoje najpouzdanije agente, uključujući i neke sadašnje najviše dužnosnike hrvatske države.

 

Nasuprot pisanju novinara «Globusa» Hudelista i Butkovića, koji bez opravdanja i bilo kakve prethodne provjere, ili  naknadne objave razgovora sa Paragom, zlonamjerno objavljuju monstruozne klevete tadašnjeg hrvatskog predsjednika o zavrbovanosti Parage od strane KOS-a, kao zločinačke organizacije bivše Jugoslavenske narodne armije,(PO TUĐMANU, PARAGU JE KOS POSLAO U SLOVENIJU I AMERIKU DA RUŠI JUGOSLAVIJU - DAKLE, KOS JE BILA KONTRAOBAVJEŠTAJNA SLUŽBA ZA RUŠENJE JUGOSLAVIJE I STVARANJE NDH), postoje  javna svjedočenja istaknutih ljudi  u pravosudnom,  diplomatskom i vojno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, kao i pisanje istaknutih književnika i novinskih kolumnista, koji su Paragu i njegovo djelovanje u stvaranju i obrani Republike Hrvatske prikazali slijedećim izjavama i svjedočenjima: 

-         Tomo Sedlo(povjerenik vlade RH za uspostavu diplomatskih odnosa sa Jeljcinovom Rusijom 1991.g.):» U toku rata posebno se istakla Hrvatska stranka prava dok su na njenom čelu bili Paraga i Paradžik. Sada se vlast bezobrazno ponaša prema Paragi i njegovim ljudima, a da nije bilo njih i HOS-a, Hrvatska bi bila skršena od JNA. Paraga i Paradžik su naoružali HOS, uz našu pomoć izvana, stvorivši snagu koja se oduprla agresiji. Stranka prava je praktički velikim dijelom zaslužna da je Hrvatska postala nezavisna. Tu bi stranku treebalo akceptirati baš zato što je bila u obrani hrvatskog suvereniteta. I ovo sve što je učinila vladajuća stranka protiv Paragine stranke nije bilo korektno, što će im se jednog dana osvetiti.»(Novi list, Rijeka, 19.11.1995.)

 

-    Vladimir Primorac, bivši sudac Vrhovnog suda Hrvatske:»...Ne bih rekao da je Paraga politički egzibicionist, ja bih rekao da je Paraga jedna vrlo zanimljiva pojava u našem političkom životu. Ono što je Paraga napravio od 1990. godine, pa do sada, je nevjerojatno. Ne smijete zaboraviti da je osnovao jednu paravojsku – HOS, da je to čovjek koji je stavio top ispred Starčevićevog doma, da su njegovi hosovci bili pravi heroji. Ja osobno nisam za paravojne jedinice, jer sam legalist. To mi se nije sviđalo, jer sam smatrao da je HV dovoljna za obranu Hrvatske.

 

Kasnije, nakon tog desničarskog i neoustaškog ponašanja, Paraga postaje žestoki kritičar režima i zagovornik ljudskih prava. On je zasigurno najžešći kritičar predsjednika Tuđmana. To može izgledati kao politički egzibicionizam, međutim, činjenica je da je Paraga uvjeren u ono što radi. On je sličan srednjovjekovnim propovjednicima, svecima koji su imali svoju misiju. Paraga će sigurno ostati zapisan u povijesti nove Hrvatske.»(Novi list, Rijeka, 26.08.1997.)

 

-         Željko Kekić, prvi načelnik SIS-a 137. brigade HV-a, bivši djelatnik Službe državne sigurnosti i SZUP-a:»...Oružje je mogao kupiti samo Dobroslav Paraga, jer je jedini on ponudio Janši svoje dobrovoljce za vrijeme slovenskog rata. Ja i Marin Vrnoga dobili smo zadatak od ministra da uđemo u taj kanal u Sloveniji i pratili smo te konvoje oružja, čak do Vukovara, ali i po cijeloj Hrvatskoj. Sve je to rađeno preko Parage. Tako su dovezene i prve puške u Karlovac...Ja ne bježim od toga što sam radio, 10 godina prije promjena bio sam u Odjelu za tajno praćenje i pratio ljude od današnjeg predsjednika (Tuđmana) do Parage, Gotovca, Veselice, Ante Kovačevića, Diane Redžepi, Dušana Bilandžića, Franje Kuharića i druge tada domaće neprijatelje, strane diplomate...Mi smo(Paraga i ja, op.tužitelja) u dobrim odnosima. Ja ga izuzetno cijenim kako zbog onog što je učinio za Hrvatsku dok je bio proganjan od službe u kojoj sam ja radio, zatim zbog onog što je učinio tijekom agresije na Hrvatsku, te zbog svega što čini danas. Paraga je po meni, živuća legenda hrvatskog nacionalnog ponosa i nacionalne svijesti.»(Novi list, 01-02.10.1999.)

-         Slobodan Šnajder, istaknuti hrvatski književnik i dramaturg:

«...Problem je, naime, u tome što sam morao sebi priznati (možda sam zato otišao u malo poklonstvo Starčeviću na njegov šestinski grob), da Paragin intervju, pa i stavove s konvencije njegove, jednom pravnom smicalicom priskribirane stranke, gotovo u cjelini potpisujem. Stvar je još i gora:činilo mi se ponekad da Paraga, premda ne vjerujem da me je ikada čitao, varira teze moje kolumne. Dođavola, kakva je to sad opasna veza? Činilo mi se da varira osobito one teze koje su od onih koji sve ono što ja napišem dočekaju na nož, bile osobito napadane.... Naravno, da mi kojima jučerašnji Paraga nije prihvatljiv(a vrijedi dakako i obrat, ali se zbog toga valjda nećemo ubijati, ili?), moramo znati da njegovu stranku gaze kao nijednu drugu: radilo bi se o konkurenciji na iste motive, zatim o činjenici da je on imao uspjeha, i da bi sutra, imao još i više. Moramo držati na pameti po svoj prilici nikad do kraja nerasvijetljene okolnosti ubojstva njegovih stranačkih drugova, jer se vjerojatno radi o klasičnim političkim ubojstvima, kakvih će strahujem u Hrvatskoj biti još mnogo...Ako u Paraginim stavovima danas prepoznajem odslik svojih, možda bi u tome moglo biti i neke radosti, pak i nade...»

Dr  Danko Plevnik, kolumnist i književnik:

«Za hrvatski je politički život dobro da se počela oživljavati moralna kritika, i to ne samo u stereoptiskim sučeljavanjima desnice i ljevice nego i unutar desnice i unutar ljevice. Svojim bacanjem rukavice čitavome Saboru, odustajući od povratka u njega, nakon što je oporba ustanovila kako je riječ o «puču», Dobroslav Paraga je stekao moralni kredit za svoju budućnost, odbijajući ga razmijeniti za «keš», tj. recimo za pojavljivanje u emisiji «Slika na sliku», koja se većini hrvatskih političara čini vrhuncem realnosti. Paraga je smogao snage i da se razračuna sa svojim dojučerašnjim trabantima i odbaci simboliku fašizma koja je demoralizirala mnoge koji su mu se htjeli priključiti. Međutim. odbacujući ekstremizme, nije, kako misle njegovi odbačeni kolege, postao «ljeviji», nego vjerojatno svjesniji značenja moralne dosljednosti u građenju vlastitog političkog imagea. Za Hrvatsku je to u svakom slučaju puno bolje nego licitiranje ekstremizmom u kojemu se natječu pojedinci koji ne drže do javnog morala uopće, a kamoli do politike i kao moralnog načina za razrješenje društvenih nesuglasica...»   

Dakle, književnici i kolumnisti sjedoče o Paraginom moralnom i političkom habitusu, dok  visoki pravosudni dužnosnici, predsjednik i bivši sudac Vrhovnog suda Hrvatske, diplomatski povjerenik Vlade RH, i višegodišnji dužnosnik Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane RH i jugoslavenske Službe državne sigurnosti na najjezgrovitiji način, pobijaju strašne laži i klevete bivšeg hrvatskog predsjednika, koji je Paragu oklevetao putem tjednika «Globus» i njegovu cjelokupnu djelatnost stavio u kontekst pripadnosti takvoj monstruoznoj zločinačkoj organizaciji kao što je jugoslavenski KOS, što nije samo zločin prema istini i činjenicama, nego je i zločin premaParagi, kojeg ne samo da KOS nije zavrbovao i poslao po zadatku u Sloveniju i Ameriku, već je od te iste Amerike odlikovan najvišim mogućim priznanjem, Senatskom Rezolucijom broj 169, od 4. kolovoza 1989. godine, što je jedan i jedinstveni slučaj ne samo u odnosu na bivšu Jugoslaviju već i za sve zemlje Istočne Europe u komunističkom bloku, izuzev nekadašnjeg Sovjetskog Saveza. 

 

Citati koji slijede iz najvišeg američkog zakonodavnog tijela Kongresa SAD-a i vodećeg američkog dnevnog lista «Washigton Post», demantiraju ne samo najgrublje laži koje je «Globus» prenio bez ikakve ograde o Paragi, već svjedoče u kakvoj je misiji on bio u Americi i je li ga tamo poslao KOS ili Paragino aktivno zalaganje za demokraciju i borba protiv komunističkog pakla, čiji je jedan od glavnih protagonista za njegovu uspostavu i očuvanje bio jugoslavenski KOS.

 

-         «...Siguran sam da su odlučnost i hrabrost g. Parage veća prijetnja za represivne totalitarne vođe nego što bi mogla biti bilo kakva vojna sila...»(zapisnik Zastupničkog doma Kongresa SAD, 03. kolovoza 1989., kongresmen W. Lipinski)

-         ...»Marković(jugoslavenski predsjednik vlade) je došao tražiti novac, a morao je većinu svoga vremena potrošiti braneći svoju zemlju od optužbi o kršenju ljudskih prava, što je pokrenuo Paraga...»(The Washington Post, 12.studenoga 1989.)

-         «...Danas, kada zvona slobode zvone u Istočnoj Europi, u Jugoslaviji još šute. I ako budu zvonila još jednom, bit će to zbog heroja poput gospodina Parage...»(zapisnik Zastupničkog doma Kongresa SAD, 24. travnja 1990., kongresmen W. Broomfield)

-         «Budući da je Dobroslav Paraga, vodeći hrvatski djelatnik za ljudska i vjerska prava, donio građanima Sjedinjenih Država, a posebno građanima Chicaga, poruku o kršenjima ljudskih prava i teroru u jugoslavenskim zatvorima....budući da je g. Paraga optužio komunističku vladu Jugoslavije za svoje povrede, fizičke i psihičke, te za zlouporabu moći vlade... budući da Jugoslavija danas ima više političkih zatvorenika (2500) nego ijedna istočnoeuropska zemlja....budući da Dobroslav Paraga predstavlja Hrvate, Slovence, Albance i sve druge kojima su uskraćena ljudska prava u Jugoslaviji.... odlučuje se da građani Chicaga preko svojeg vladajućeg tijela, gradonačelnika i gradskog vijeća grada Chicaga, okupljeni 28. lipnja 1989. godine, iskreno podupirući napore Hrvatskog odbora za ljudska prava, kojeg vodi Dobroslav Paraga, u izloženom držeći odgovornom jugoslavensku vladu, osuđuju Jugoslaviju za kršenje ljudskih prava, zahtjevajući da se to nasilje prekine i da se oslobode svi politički zatvorenici...vlastoručno potpisali: gradonačelnik Chicaga Riharad M. Daley, gradski službenik Walter S. Kzubowski, gradski vijećnik 11. okruga Patrick M. Huels...»(iz Rezolucije grada Chicaga, izglasane 29.06.1989.) 

 

 

Tjednik «Nacional» objavio je 28. veljače 2006. godine spisak hrvatskih sigurnosnih službi sa imenima 1789 imena osoba za koje se je vjeruje da su bili suradnici KOS-a na području Republike Hrvatske u periodu od nekoliko desetljeća. Spisak je nastao na temelju trogodišnjeg rada obavještajnih službi MUP-a i MORH-a, sadrži brojne suradnike najužeg jezgra pokojnog predsjednika Tuđmana, a na tom spisku Paraginog imena nema ni u primisli.

 

Pokojni predsjednik Tuđman sustavno je lažno optuživao i progonio Dobroslava Paragu da prikrije vlastitu mračnu i krvavu prošlost i da onemogući pravu oporbu svojoj autoritarnoj politici obilježenoj ratnim zločinima, odnosno, da onemogući hrvatskoj javnosti da sazna  koje su Paragine zasluge za oslobođenje i utemeljenje Republike Hrvatske kao države koja treba počivati na vladavini prava i poštivanju ljudskih i građanskih prava svim njezinim stanovnicima.