«HRVATSKO PRAVO»
PRVE STRANAČKE ONLINE NOVINE U REPUBLICI
HRVATSKOJ
22. kolovoz
2006.
KAKO JE I
ZAŠTO TUĐMAN UZ POTPORU TJEDNIKA
«GLOBUS» I NOVINARA DAVORA BUTKOVIĆA SUSTAVNO PROGONIO DOBROSLAVA PARAGU?
Nekadašnji predsjednik
Vrhovnog suda Hrvatske Vjekoslav Vidović pred Općinskim sudom u Zagrebu u
predmetu Pn-1544/95 svjedočio je 1995.
godine protiv nekadašnjeg predsjednik RH Franje Tuđmana, da je vršio na njega
silan pritisak da Dobroslav Paraga, ne bude pušten iz pritvora, a kada
predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske nije htio postupiti po tom traženju, koje mu
je osobno prenio Josip Manolić, razriješen je s funkcije predsjednika Vrhovnog
suda.
Tjednik «Globus» prenio je u studenom 1996. godine
lažne i neistinite izjave predsjednika RH Tuđmana o Paragi «... Što se Manolića
tiče evo vam jednog primjera, koji dovoljno govori do koje je mjere on ostao u
tim sferama ili igrama obavještajnih službi. Već 1991. godine znao je za
izvještaj (imam taj dokument), u kojemu piše da je Paraga vrbovan od strane
KOS-a, te da ga je KOS slao najprije u Sloveniju, a zatim i u Ameriku. ON JE
KAO MOJ NAJBLIŽI SURADNIK, ZATAJIO PA SAM ZA TO DOZNAO TEK NAKON GODINU ILI
VIŠE DANA. Paraga je tada bio predsjednik HSP-a, najradikalnije hrvatske
stranke, a ušao je i u Sabor, gdje je postao predsjednikom Odbora za ljudska
prava. TREBALO GA JE, DAKLE SPRIJEČITI DA UĐE U SABOR I DA NE IGRA TU
PROVOKATORSKU ULOGU, koju je od tad pa do današnjeg dana igrao sa HOS-om i s
crnim košuljama i sa sveopćim kompromitiranjem Hrvatske kao tobožnje NDH. A
MANOLIĆ TO NIJE UČINIO, IAKO JE ZA TO SVE ZNAO.»
Nasuprot ovoj gruboj laži
pokojnog hrvatskog predsjednika Tuđmana, upravo iz sudskog predmeta
Pn-1544/95(Vidović-Tuđman) nedvosmisleno proizlazi da je MANOLIĆ NE SAMO
SLIJEDIO I SLUŠAO TUĐMANA, VEĆ JE VRŠIO PROTUZAKONITI I IZRAVNI PRITISAK NA
PREDSTAVNIKE NAJVIŠE PRAVOSUDNE VLASTI U REPUBLICI HRVATSKOJ, DA POSTUPE PO
TUĐMANOVOM NALOGU, DAKLE PROUZAKONITO, DA SE DOBROSLAV PARAGA NE PUSTI IZ
PRITVORA, A KADA PREDSJEDNIK VRHOVNOG SUDA NIJE HTIO POSTUPITI PO TOM TRAŽENJU
MANOLIĆA I TUĐMANA, RAZRIJEŠEN JE S FUNKCIJE PREDSJEDNIKA VRHOVNOG SUDA
REPUBLIKE HRVATSKE.
Dakle, tjednik «Globus»
znajući iz medija za sudski postupak bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Hrvatske
Vjekoslava Vidovića protiv bivšeg predsjednika RH Franje Tuđmana, kao i za
izjave Vidovića o ulozi Manolića i Tuđmana
u Paraginom pritvaranju, prenio je punih 14 mjeseci kasnije ove grube laži o
njemu.
Štoviše, tjednik «Globus» prenio je u kolovozu
1999. godine slijedeću izjavu suca Vidovića:»...Prilikom mojega posljednjeg
razgovora s Tuđmanom, kad je Paraga već bio pušten iz pritvora, rekao mi je:»Nisam
zadovoljan Vama. Kako je Paraga mogao biti pušten iz pritvora? PA ON JE AGENT
CIA-E!» dok je istovremeno bivši
predsjednik RH Franjo Tuđman od predsjednika Vrhovnog suda zahtjevao da bude
OSLOBOĐENA ŠPIJUNSKA GRUPA KOS-A «LABRADOR».
Tjednik «Globus» i njegov glavni urednik Davor
Butković su savršeno dobro znali da prenose najgrublje laži i neistine protiv
Parage, čak što više, Butković i «Globus» su naknadnom provjerom i objavom
intervjua sa bivšim predsjednikom Vrhovnog suda Hrvatske saznali da je upravo
pokojni predsjednik Tuđman štitio agente KOS-a, zahtjevajući njihovo
protuzakonito oslobađanje iz pritvora, dok je istovremeno i još dugo godina
kasnije mnostrouozno i lažno optuživao Paragu i to uz pomoć «Globusa», da je
agent KOS-a zahtijevajući čak i njegovu političku i fizičku likvidaciju. Usprkos tome, «Globus» i
Davor Butković, sada zamjenik glavnog urednika «Jutarnjeg lista» su sve do
danas, 2006. godine, na objavljenim klevetama ustrajali, te se nikada nisu
ispričali niti opovrgli širenje i prenošenje laži o predsjedniku HSP 1861.
Tjednik «Globus» je u maniri najgoreg udbaškog i komunističkog
glasila, svjesno i zlonamjerno, bez ikakve provjere, širio laži i neistine o
Dobroslavu Paragi u spornom intervjuu sa F. Tuđmanom, što dokazuje i činjenica da su ti isti navodi potpuno izostavljeni u kasnije objavljenoj
knjizi Darka Hudelista, (koji je za potrebe te knjige, odnosno, u sklopu
završnih istraživanja za opsežnu predsjednikovu biografiju i napravio sporni
intervju sa Tuđmanom): «Tuđman- biografija» u izdanju Profil International iz
Zagreba, 2004. godine. Darko Hudelist, zaposlenik i novinar «Globusa» savršeno dobro znao da
prenosi najgrublje laži i klevete o Paragi, ali njima je, Hudelistu, «Globusu» i Davoru Butkoviću to
upravo i bio pravi cilj, osramotiti, izvrgnuti ruglu, nanijeti što snažnije
duševne boli i oklevetati Paragu, usprkos tome što su znali i znaju da je pokojni predsjednik Tuđman štitio agente
KOS-a i zahtjevao njihovo oslobađanje dok je Paragu javno klevetao da je agent
KOS-a i zahtjevao njegovo daljnje pritvaranje.
Dobroslav Paraga tužio je tjednik «Globus»
1996. godine a sutkinji Vesni Kresak sa Općinskog suda u Zagrebu trebalo je
više od osam godina da donese skandaloznu prvostupanjsku presudu, koju je 2006.
godine ukinuo Županijski sud u Zagrebu, nakon 10 godina parničenja, što je još
jedan pokazatelj dokle je dogurala reforma hrvatskog pravosuđa i ažurnost
hrvatskih sudova.
Nasuprot neprihvatljivom
stajalištu ukinute prvostupanjske presude da sa objavljenim informacijama tuženika «Globusa» na štetu
tužitelja, «nije povrijeđeno dostojanstvo, ugled i čast tužitelja i to stoga
što je tužitelj političar», Paraga ističe nepobitnu činjenicu da su i
političari također ljudi sa neotuđivim ljudskim, građanskim i političkim pravima, uključujući i pravo na zaštitu
svojeg dostojanstva, ugleda i časti. Štoviše, političarima je u demokratskim društvima zaštita dostojanstva,
ugleda i časti od neprocjenjive važnosti, jer gubitak tih svojstva dovodi do smjenjivanja, gubitka izbora, ostavki i prestanka
bavljenja javnim pozivom kao što je politka, pogotovo kada je u pitanju
kontraobavještajni rad za vojnu i tajnu komunističku policiju. U nekim
tranzicijskim zemljama u zadnjem desetljeću, takve osobe su javno prozvane i
uklonjene sa svih javnih ili državnih dužnosti, uključujući i one
najviše(Češka, Mađarska, Poljska) a Rezolucija Vijeća Europe broj 1481. od 25.
siječnja 2006. godine poziva sve vlade u bivšim europskim komunističkim
zemljama da provedu lustraciju i uklone sa političkih dužnosti sve suradnike i
konfidente tajnih komunističkih policijskih i represivnih službi. Dakle, ovaj
postupak mogao bi imati dalekosežne posljedice za ugled novinara i izdavača
tjednika «Globus» ali i za ugled hrvatskog pravosuđa kao i posljedice za samog
Paragu.
U lipnju ove 2006 godine u Poljskoj je
zamjenica premijera i ministrica smijenjena, jer je bila doušnica tajne
policije, dok je Paraga od strane bivšeg prvog predsjednika Republike Hrvatske
uz pomoć tjednika «Globusa» de facto već deset godina javno proglašen agentom
provokatorom i suradnikom KOS-a, dakle kontraobavještajne službe zločinačke
Jugoslavenske narodne armije, službe koja je počinila, organizirala i naredila
bezbrojne serije zločina, genocida i atentata u vrijeme postojanja komunističke
Jugoslavije i u vrijeme ratne agresije protiv tužiteljeve domovine i Republike Hrvatske.
KOS je kratica od Kontraobavještajne službe
Jugoslavenske Narodne Armije, dakle KOS je vojna tajna policija bivše JNA,
zapravo, politička policija unutar JNA, jer mu je temeljna politička uloga bila
jedinstvo i očuvanje totalitarističkog i terorističkog poretka bivše
komunističke Jugoslavije. KOS je sudjelovao u otkrivanju, uhićenjima i masovnim
pogubljenjima bez suđenja zarobljenih civila i pripadnika poraženih snaga nakon
završetka Drugog svjetskog rata, u razdoblju od 1945. do 1950. godine, dakle to
je služba čiji su pripadnici i dužnosnici počinili masovne ratne zločine u
mirnodopsko vrijeme. Kao tajna služba ustrojena po staljinističkom sovjetskom
NKVD-u imala je na svome čelu zloglasnog Titovog zamjenika Aleksandra
Rankovića. KOS je izlagao žestokim progonima pripadnike različitih religija,
ponajviše pripadnike Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj i Bosni i
Hercegovini, radnike privremeno zaposlene u inozemstvu i političke emigrante.
KOS je sredinom sedamdesetih godina bio izrazito ofenzivna zločinačka
organizacija uključena u brutalno slamanje tzv. hrvatskog proljeća predvođenog
ondašnjim republičkim vodstvom na čelu sa Mikom Tripalom i Savkom D. Kučar. KOS
je organizirao masovne represalije i krvoproliće protiv mirnih prosvjeda
albanskog stanovništva na Kosovu u razdoblju od 1981.-1999. godine sa više
tisuća ubijenih, uhićenih i nestalih.
KOS je izravno organizirao
uhićenje u Ljubljani, Republika Slovenija, u svibnju 1988. godine današnjeg
slovenskog premijera Janeza Janše, sa kojim je Paraga u više navrata blisko
surađivao i osobno predvodio velike
hrvatsko-slovenske demonstracije Torontu,
Kanada, 1989. godine za njegovo oslobođenje iz KOS-ovog zatvora , dok «Globus» 1996. godine prenosi i ne opovrgava
do danas 2006. godine, sulude i pogibeljne izjave bivšeg predsjednika RH Tuđmana da je KOS zavrbovao
i uputio Paragu u Sloveniju a zatim u Ameriku po zadatku.
Kada je riječ o pripremama,
koje je KOS provodio za oružanu agresiju protiv Republike Hrvatske, KOS na sve
načine sprečavao naoružavanje Hrvatske, njezinih policijskih i vojnih postrojbi
i u tom pravcu ilegalno kamerama snimio aktivnosti ondašnjeg hrvatskog minista
obrane Špegelja i ministra unutarnjih poslova Boljkovca, a ministra obrane
Špegelj morao je emigrirati uoči rata u Sloveniju, Austriju i Njemačku da ga
KOS ne bi uhitio ili likvidirao. KOS je ujesen 1991. godine preko svojih tajnih
grupa kodnih imena «Opera» i «Labrador» podmetao eksplozivne naprave pred
Generalni konzulat SAD-a na Zrnjevcu u Zagrebu, u zgradu Židovske općine u
Zagrebu, minirao židovsko groblje na Mirogoju, planirao dići u zrak arhiv
zagrebačkog MUP-a, izvršio serijal ratnih zločina i ubojstava na privremeno
okupranim područjima RH itd. Prema
zapisnicima i svjedočenju visokih i najviših dužnosnika KOS-a JNA(Vasiljević,
Čondić, itd) pred Haškim sudom na suđenju Slobodanu Miloševiću, KOS je imao u
vrhu HDZ-au RH 1990-1991. godine svoje najpouzdanije agente, uključujući i neke
sadašnje najviše dužnosnike hrvatske države.
Nasuprot pisanju novinara
«Globusa» Hudelista i Butkovića, koji bez opravdanja i bilo kakve prethodne
provjere, ili naknadne objave razgovora
sa Paragom, zlonamjerno objavljuju monstruozne klevete tadašnjeg hrvatskog predsjednika
o zavrbovanosti Parage od strane KOS-a, kao zločinačke organizacije bivše
Jugoslavenske narodne armije,(PO TUĐMANU, PARAGU JE KOS POSLAO U SLOVENIJU I
AMERIKU DA RUŠI JUGOSLAVIJU - DAKLE, KOS JE BILA KONTRAOBAVJEŠTAJNA SLUŽBA ZA
RUŠENJE JUGOSLAVIJE I STVARANJE NDH), postoje
javna svjedočenja istaknutih ljudi
u pravosudnom, diplomatskom i
vojno-obavještajnom sustavu Republike Hrvatske, kao i pisanje istaknutih
književnika i novinskih kolumnista, koji su Paragu i njegovo djelovanje u
stvaranju i obrani Republike Hrvatske prikazali slijedećim izjavama i
svjedočenjima:
-
Tomo Sedlo(povjerenik vlade RH za uspostavu diplomatskih odnosa
sa Jeljcinovom Rusijom 1991.g.):» U toku rata posebno se istakla Hrvatska stranka prava dok
su na njenom čelu bili Paraga i Paradžik. Sada se vlast bezobrazno ponaša prema Paragi i
njegovim ljudima, a da nije bilo njih i HOS-a, Hrvatska bi bila skršena od JNA.
Paraga i Paradžik su naoružali HOS, uz našu pomoć izvana, stvorivši snagu koja
se oduprla agresiji. Stranka prava je praktički velikim dijelom zaslužna da je
Hrvatska postala nezavisna. Tu bi stranku treebalo akceptirati baš zato što je bila u
obrani hrvatskog suvereniteta. I ovo sve što je učinila vladajuća stranka
protiv Paragine stranke nije bilo korektno, što će im se jednog dana
osvetiti.»(Novi list, Rijeka, 19.11.1995.)
- Vladimir Primorac, bivši sudac
Vrhovnog suda Hrvatske:»...Ne bih rekao da je Paraga politički egzibicionist, ja bih
rekao da je Paraga jedna vrlo zanimljiva pojava u našem političkom životu. Ono što je Paraga napravio od 1990. godine,
pa do sada, je nevjerojatno. Ne smijete zaboraviti da je osnovao jednu paravojsku – HOS,
da je to čovjek koji je stavio top ispred Starčevićevog doma, da su njegovi
hosovci bili pravi heroji. Ja osobno nisam za paravojne jedinice, jer sam
legalist. To mi se nije sviđalo, jer sam smatrao da je HV dovoljna za obranu
Hrvatske.
Kasnije, nakon tog
desničarskog i neoustaškog ponašanja, Paraga postaje žestoki kritičar režima i
zagovornik ljudskih prava. On je zasigurno najžešći kritičar predsjednika
Tuđmana. To može izgledati kao politički egzibicionizam, međutim, činjenica je
da je Paraga uvjeren u ono što radi. On je sličan srednjovjekovnim propovjednicima, svecima koji su imali
svoju misiju. Paraga će sigurno ostati zapisan u povijesti nove Hrvatske.»(Novi list, Rijeka,
26.08.1997.)
-
Željko Kekić, prvi načelnik SIS-a 137. brigade HV-a, bivši djelatnik
Službe državne sigurnosti i SZUP-a:»...Oružje je mogao kupiti samo Dobroslav Paraga, jer je
jedini on ponudio Janši svoje dobrovoljce za vrijeme slovenskog rata. Ja i
Marin Vrnoga dobili smo zadatak
od ministra da uđemo u taj kanal u Sloveniji i pratili smo te konvoje oružja,
čak do Vukovara, ali i po cijeloj Hrvatskoj. Sve je to rađeno preko Parage. Tako su dovezene i prve
puške u Karlovac...Ja ne bježim od toga što sam radio, 10 godina prije promjena
bio sam u Odjelu za tajno praćenje i pratio ljude od današnjeg predsjednika
(Tuđmana) do Parage, Gotovca, Veselice, Ante Kovačevića, Diane Redžepi, Dušana
Bilandžića, Franje Kuharića i druge tada domaće neprijatelje, strane
diplomate...Mi smo(Paraga i ja, op.tužitelja) u dobrim odnosima. Ja ga izuzetno cijenim kako zbog onog što je
učinio za Hrvatsku dok je bio proganjan od službe u kojoj sam ja radio, zatim
zbog onog što je učinio tijekom agresije na Hrvatsku, te zbog svega što čini
danas. Paraga je po meni, živuća legenda hrvatskog nacionalnog ponosa i
nacionalne svijesti.»(Novi list, 01-02.10.1999.)
-
Slobodan Šnajder, istaknuti hrvatski
književnik i dramaturg:
«...Problem je, naime, u tome što sam morao
sebi priznati (možda sam zato otišao u malo poklonstvo Starčeviću na njegov
šestinski grob), da Paragin intervju, pa i stavove s konvencije njegove, jednom
pravnom smicalicom priskribirane stranke, gotovo u cjelini potpisujem. Stvar je
još i gora:činilo mi se ponekad da Paraga, premda ne vjerujem da me je ikada
čitao, varira teze moje kolumne. Dođavola, kakva je to sad opasna veza? Činilo
mi se da varira osobito one teze koje su od onih koji sve ono što ja napišem
dočekaju na nož, bile osobito napadane.... Naravno, da mi kojima jučerašnji
Paraga nije prihvatljiv(a vrijedi dakako i obrat, ali se zbog toga valjda
nećemo ubijati, ili?), moramo znati da njegovu stranku gaze kao nijednu drugu:
radilo bi se o konkurenciji na iste motive, zatim o činjenici da je on imao
uspjeha, i da bi sutra, imao još i više. Moramo držati na pameti po svoj
prilici nikad do kraja nerasvijetljene okolnosti ubojstva njegovih stranačkih
drugova, jer se vjerojatno radi o klasičnim političkim ubojstvima, kakvih će
strahujem u Hrvatskoj biti još mnogo...Ako u Paraginim stavovima danas
prepoznajem odslik svojih, možda bi u tome moglo biti i neke radosti, pak i
nade...»
Dr Danko Plevnik, kolumnist i književnik:
«Za hrvatski je politički život dobro da se
počela oživljavati moralna kritika, i to ne samo u stereoptiskim sučeljavanjima
desnice i ljevice nego i unutar desnice i unutar ljevice. Svojim bacanjem
rukavice čitavome Saboru, odustajući od povratka u njega, nakon što je oporba
ustanovila kako je riječ o «puču», Dobroslav Paraga je stekao moralni kredit za
svoju budućnost, odbijajući ga razmijeniti za «keš», tj. recimo za
pojavljivanje u emisiji «Slika na sliku», koja se većini hrvatskih političara
čini vrhuncem realnosti. Paraga je smogao snage i da se razračuna sa svojim
dojučerašnjim trabantima i odbaci simboliku fašizma koja je demoralizirala
mnoge koji su mu se htjeli priključiti. Međutim. odbacujući ekstremizme, nije,
kako misle njegovi odbačeni kolege, postao «ljeviji», nego vjerojatno svjesniji
značenja moralne dosljednosti u građenju vlastitog političkog imagea. Za
Hrvatsku je to u svakom slučaju puno bolje nego licitiranje ekstremizmom u
kojemu se natječu pojedinci koji ne drže do javnog morala uopće, a kamoli do
politike i kao moralnog načina za razrješenje društvenih nesuglasica...»
Dakle, književnici i
kolumnisti sjedoče o Paraginom moralnom i političkom habitusu, dok visoki pravosudni dužnosnici, predsjednik i
bivši sudac Vrhovnog suda Hrvatske, diplomatski povjerenik Vlade RH, i
višegodišnji dužnosnik Sigurnosno informativne službe Ministarstva obrane RH i
jugoslavenske Službe državne sigurnosti na najjezgrovitiji način, pobijaju strašne laži i klevete bivšeg
hrvatskog predsjednika, koji je Paragu oklevetao putem tjednika «Globus» i njegovu
cjelokupnu djelatnost stavio u kontekst pripadnosti takvoj monstruoznoj
zločinačkoj organizaciji kao što je jugoslavenski KOS, što nije samo zločin
prema istini i činjenicama, nego je i zločin premaParagi, kojeg ne samo da KOS
nije zavrbovao i poslao po zadatku u Sloveniju i Ameriku, već je od te iste
Amerike odlikovan najvišim mogućim priznanjem, Senatskom Rezolucijom broj 169,
od 4. kolovoza 1989. godine, što je jedan i jedinstveni slučaj ne samo u odnosu
na bivšu Jugoslaviju već i za sve zemlje Istočne Europe u komunističkom bloku,
izuzev nekadašnjeg Sovjetskog Saveza.
Citati koji slijede iz
najvišeg američkog zakonodavnog tijela Kongresa SAD-a i vodećeg američkog
dnevnog lista «Washigton Post», demantiraju ne samo najgrublje laži koje je
«Globus» prenio bez ikakve ograde o Paragi, već svjedoče u kakvoj je misiji on
bio u Americi i je li ga tamo poslao KOS ili Paragino aktivno zalaganje za
demokraciju i borba protiv komunističkog pakla, čiji je jedan od glavnih
protagonista za njegovu uspostavu i očuvanje bio jugoslavenski KOS.
-
«...Siguran
sam da su odlučnost i hrabrost g. Parage veća prijetnja za represivne
totalitarne vođe nego što bi mogla biti bilo kakva vojna sila...»(zapisnik
Zastupničkog doma Kongresa SAD, 03. kolovoza 1989., kongresmen W. Lipinski)
-
...»Marković(jugoslavenski
predsjednik vlade) je došao tražiti novac, a morao je većinu svoga vremena
potrošiti braneći svoju zemlju od optužbi o kršenju ljudskih prava, što je
pokrenuo Paraga...»(The
Washington Post,
12.studenoga 1989.)
-
«...Danas,
kada zvona slobode zvone u Istočnoj Europi, u Jugoslaviji još šute. I ako budu
zvonila još jednom, bit će to zbog heroja poput gospodina Parage...»(zapisnik
Zastupničkog doma Kongresa SAD, 24. travnja 1990., kongresmen W. Broomfield)
-
«Budući da je
Dobroslav Paraga, vodeći hrvatski djelatnik za ljudska i vjerska prava, donio
građanima Sjedinjenih Država, a posebno građanima Chicaga, poruku o kršenjima
ljudskih prava i teroru u jugoslavenskim zatvorima....budući da je g. Paraga
optužio komunističku vladu Jugoslavije za svoje povrede, fizičke i psihičke, te
za zlouporabu moći vlade... budući da Jugoslavija danas ima više političkih
zatvorenika (2500) nego ijedna istočnoeuropska zemlja....budući da Dobroslav
Paraga predstavlja Hrvate, Slovence, Albance i sve druge kojima su uskraćena
ljudska prava u Jugoslaviji.... odlučuje se da građani Chicaga preko svojeg
vladajućeg tijela, gradonačelnika i gradskog vijeća grada Chicaga, okupljeni
28. lipnja 1989. godine, iskreno podupirući napore Hrvatskog odbora za ljudska
prava, kojeg vodi Dobroslav Paraga, u izloženom držeći odgovornom jugoslavensku
vladu, osuđuju Jugoslaviju za kršenje ljudskih prava, zahtjevajući da se to
nasilje prekine i da se oslobode svi politički zatvorenici...vlastoručno
potpisali: gradonačelnik Chicaga Riharad M. Daley, gradski službenik Walter S.
Kzubowski, gradski vijećnik 11. okruga Patrick M. Huels...»(iz Rezolucije grada
Chicaga, izglasane 29.06.1989.)
Tjednik «Nacional» objavio je 28. veljače
2006. godine spisak hrvatskih sigurnosnih službi sa imenima 1789 imena osoba za koje se je vjeruje da su bili
suradnici KOS-a na području Republike
Hrvatske u periodu od nekoliko desetljeća. Spisak je nastao na temelju
trogodišnjeg rada obavještajnih službi MUP-a i MORH-a, sadrži brojne suradnike
najužeg jezgra pokojnog predsjednika Tuđmana, a na tom spisku Paraginog imena
nema ni u primisli.
Pokojni predsjednik Tuđman
sustavno je lažno optuživao i progonio Dobroslava Paragu da prikrije vlastitu
mračnu i krvavu prošlost i da onemogući pravu oporbu svojoj autoritarnoj
politici obilježenoj ratnim zločinima, odnosno, da onemogući hrvatskoj javnosti
da sazna koje su Paragine zasluge za
oslobođenje i utemeljenje Republike Hrvatske kao države koja treba počivati na
vladavini prava i poštivanju ljudskih i građanskih prava svim njezinim
stanovnicima.