«HRVATSKO PRAVO»
PRVE STRANAČKE ON
LINE NOVINE U REPUBLICI HRVATSKOJ
24. kolovoz
2006.
“Ne živite s laži”(A. Solženjicin)
MANOLIĆEVE SOTONSKE LAŽI O HOS-U PRED
HAŠKIM SUDOM 2006 GODINE!
U prvom tjednu mjeseca srpnja ove godine, točnije od 3-6. 07.2006. na
Haškom sudu nekadašnji vodeći egzekutor Udbe za Hrvatsku pod komandnom palicom
Aleksandra Rankovića i Steve Krajačića, zatiratelj i tamničar kardinala
Stepinca i kasniji prvi predsjednik Tuđmanove kriminalne vlade, Josip Manolić
izrekao je najstrašnije moguće klevete i laži pred Međunarodnim kaznenim sudom
za bivšu Jugoslaviju o postrojbama dragovoljaca HOS-a, Hrvatskih obrambenih
snaga u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Na izravan upit zloglasnog bivšeg zapovjednika Vojne policije HVO-a
Valentina Ćorića, (koji je izravno umješan u ratni zločin ubojstva generala
Blaža Kraljevića i njegove osmeročlane pratnje i mnoge druge ratne zločine), a
sve u cillju da svoje i drugih optuženika,
ratne zločine, pokuša pripisati izravno svojim ubijenim žrtvama, «je li se u izvješću SZUP-a iz 1992. godine
o sigurnosnom stanju u BIH, u kojem se navodi da su služba za sigurnost HOS-a i
tzv. skupina za tihu likvidaciju izvršili najmanje 12 otmica i likvidacija osoba srpske nacionalnosti po
nalogu Mirsada Muminagića, šefa HOS-ove tajne službe, govori o tome kakv je to
bio pokret(HOS) i za što smo mi ovdje optuženi?», Manolić je pored ostalog,
odgovorio:»S tim HOS-om je ratovala naša služba a i danas ratuje s njegovim
ostacima. Želim da bude jasno da je HOS krajnje nacistička organizacija koja je
radila na rušenju ustavnog poretka Hrvatske,
a imala je pipke i u BIH».
Postrojbe HOS-a, sastavljene većim dijelom od dragovoljaca Hrvatske stranke
prava branile su odlučno cjelovitost i samostalnost Republike Hrvatske u
vrijeme kada organizirane obrane i hrvatske vojske nije niti bilo 1991. godine,
a kasnije su istim žarom i odlučnošću branile cjelovitost i samostalnost
napadnute BIH u zajedništvu katolika, muslimana i ostalih. Manolić, Tuđman i
vrhuška otpočetka su progonili pripadnike HOS-a i vodstvo HSP-a na čelu sa
Dobroslavom Paragom, jer su se oni suprotstavili tajnom paktu Tuđmana i
Miloševića, odnosno žrtve i agresora, već kod obrane Vukovara. Kasnije, HOS se odlučno suprotstvaljao
provedbi sporazuma iz Karađorđeva o podjeli BIH. Da bi Tuđman, Manolić, Mesić i
dr. imali opravdanje za ubojstva, uhićenja i progon pripadnika HOS-a i HSP-a
stalno su ih bezobzirnim lažima optuživali za ustaštvo, ekstremizam,
paravojnost, pripremu državnog udara itd.
Time su nastojali prikriti svoju u biti izdajničku i nagodbenjačku politiku
kada je bila u pitanju obrana Republike Hrvatske, a fašističku politiku kada je
bila u pitanju podjela susjedne Bosne i Hercegovine, koju su dogovorili
raščerečiti sa Miloševićem uz omjer 70:30 posto u korist male Velike
Srbije.
Vrhovni sud Hrvatske već je 13. prosinca 1991. godine presudio «da HOS nije nikakva protudržavna organizacija koju je organizirao Dobroslav Paraga ili da bi HOS svojim jedinicama sudjelovao u oružanoj pobuni, tim prije ŠTO JE OPĆEPOZNATO DA SU SE TE JEDINICE BORILE NA MNOGIM BOJIŠTIMA DILJEM HRVATSKE PROTIV NEPRIJATELJA».
U BIH predsjednik Predsjedništva BIH Alija Izetbegović priznao je postrojbe HOS-a sastavnim dijelom Oružanih snaga BIH a od Manolića i Tuđmana ubijeni general HOS-a Blaž Kraljević imenovan je članom Glavnog Štaba Armije BIH malo prije tragičnog svršetka.
Josip Manolić(vidi članak «Sotonske laži Josipa Manolića» od 21.07.2006. na
web stranicama «Hrvatskog prava» on line), nastavio je i pred Haškim sudom
bjesomučno lagati skrivajući svoju odgovornost za cijelu seriju ratnih zločina
koje je počinio u svojem dugom i krvavom životnom putu, te pravdajući sebe i
svoju i Tuđmanovu fašističku politiku prema Bosni i Hercegovini, optužio je
ponovno HOS kao krajnje nacističku organizaciju odgovornu za rušenje ustavnog
poretka u RH.
Dakle, krvnik Manolić ne priznaje niti pravosudni sustav Republike Hrvatske
niti povijesne i druge dokaze i činjenice, već lupeta, bulazni i bezočno laže i
zločinački optužuje HOS za nacizam i rušenje ustavnog poretka, a za svoju krvavu rabotu i stalne posjete k
Mesiću na Pantovčak još i dobiva golemu mirovinu, umjesto lepoglavskih
rešetaka.
Sudu i tužiteljstvu u Hagu dobro je poznata pozitivna uloga postrojbi HOS-a
u RH i BIH koje se nisu okaljale o ratne zločine za razliku od Tuđmanovih
poslušnika, čiji najviši vojni i državni kadar u RH i BIH ostaje pod sumnjom
ili je izravno optužen za ratne zločine.
U HOS-u je bilo ljudi koji su bili ubačeni kao agenti provokatori režima,
poput Ante Đapića i dr., kojima je bio zadatak ocrniti HOS i Dobroslava Paragu
kao crnokošuljaše, odnosno neoustašku organizaciju, kako bi se opravdali
njihovi progoni i ubojstva Ante Paradžika, Blaža Kraljevića i dr. ali istina
polako i neupitno dolazi na vidjelo.
Ukoliko je netko iz postrojbi HOS-a bio umješan u bilo kakav ratni zločin,
on će prije ili poslije za njega morati odgovarati i položiti račune, jer
osnivači HOS-a i lideri HSP-a, premda nisu zapovijedali postrojbama HOS-a i
izdvali im ratne naredbe, najstrože su
zabranjivali bilo kakvu samovolju, upotrebu nasilja ili mučenje nad
zarobljenicima neprijateljskih postrojbi, a posebno njihovo pljačkanje ili
ponižavanje pod bilo kakvim i bilo kojim uvjetima. Dobroslav Paraga kao
predsjednik HSP-a i organizator HOS-a, u više je navrata javno isticao da
ukoliko bilo tko zna za bilo kakvo bezakonje od strane HOS-a, da ga slobodno
prijavi i da će krivci i odgovorni biti strogo kažnjeni i predani MUP-u i
pravosuđu.
Dokle je Manolić otišao daleko u svojim lažim pokazuje i njegova izjava
pred Haškim sudom da nije postojao nikakav zločinački plan Tuđmana i Miloševića
o podjeli BIH. No, «zaboravio» je da je u vlastoručno potpisanom pismu,
kojeg je zajedno sa Stipom Mesićem uputio američkom Kongresu u svojstvu
predsjednika Županijskog doma Sabora RH 04. svibnja 1994. godine napisao»...baš
su vlasti Republike Hrvatske izvršile agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu
i pristajanjem uz podjelu suverene BIH, Republiku Hrvatsku od žrtve agresije
dovele u poziciju suagresora...» Dakle, Mnaolić sada u Haagu svjesno laže
da ne bi i sam došao u poziciju da kao visoki državni dužnosnik bude i sam
optužen da je umiješan po zapovjednoj odgovornosti u ratne zločine, ali kada je
u pitanju HOS onda bljuje najgori otrov pun laži i vlastitih zabluda.
Iz stenograma iz prosinca 1991. godine, kada je
dogovoreno osnivanje HZ Herceg Bosne, vidi se da su na tom sastanku bili i Mesić i Manolić. Taj isti Manolić je po zadatku od Tuđmana nakon tog sastanka,
prionuo da organizira susret sa Radovanom Karadžićem i Nikolom Koljevićem u Zagrebu i Grazu, kada je dogovoreno
međusobno priznanje Herceg-Bosne i srpske republike u BiH, kao i sporazum o
nenapadanju. A sad tvrdi da nema nikakvih izravnih spoznaja o podjeli BiH. Manolićeve laži su strašne i ubojite a još
strašnije je ponašanje Sanaderove vlade koja ne dopušta javno iznošenje istine
nasuprot Manolićevih silovanja činjenica i prljanja tuđeg obraza da bi svoj
izbijelio, što je nemoguća misija.
Hrvatska
je i dalje okupirana duhovno, materijalno i fizički od Cro i Yu bolješvika na
vlasti i u opoziciji, i odgovornost hrvatskog naroda u domovini i u svijetu za
ovakvo stanje je ogromna. Nitko se nema pravo smatrati nedužnim za ovakvo
stanje, jer «prema roditeljima smo dužni dok smo živi, a prema domovini dok smo
živi»(Ante Starčević).