“JESU LI PRECI VESNE PUSIĆ UISTINU PLEMENITI?!”

Ne želimo predbacivati gđi Vesni Pusić, predsjednici HNS-a i zastupnici Hrvatskog sabora pretke niti podrijetlo, jer nitko ne može odgovarati za grijehe predaka, no odlučili smo, ISTINE RADI, objaviti ovaj članak s povodom, kojeg je redakcija “Slobodne Dalmacije” odbila objaviti prije četiri godine,  izazvani člankom dr. Nikole Anića objavljenim u "Slobodnoj Dalmaciji" 10. srpnja 2002. godine pod naslovom "Plemeniti preci Vesne Pusić".

U samom članku,  budući da ga je napisao povjesničar, kojem bi objektivnost i istinoljubivost trebala biti na prvom mjestu, smeta grubo prešućivanje i izostavljanje pretka gđe Pusić, koji je bio sve samo ne plemenit.

 Naime, dr. Nikola Anić ne bi nikada mogao generalizirati pretke gđe Vesne Pusić kao plemenite, da je samo spomenuo a kamoli naveo punu istinu o bratu Danka Anđelinovića(djeda gđe Pusić) Budislavu Grgi Anđelinoviću, koji je  prešao put od mladog starčevićanca i urednika pravaškog dnevnika Hrvatska država do najžešćeg zagovornika integralnog jugoslavenstva,  utemeljitelja Orjune i glasnogovornika velikosrpske diktature kralja Aleksandra od kojeg je bio instaliran na visoke položaje u Kraljevini SHS i Jugoslaviji.

 Da stvar bude gora, Grga Anđelinović kao izravni zaštitnik velikosrpskih presizanja na Hrvatsku postaje u sudbonosnim danima tzv. ujedinjenja sa Kraljevinom Srbijom 01.12.1918., povjerenik za javnu sigurnost i šef redarstva u Zagrebu i izdaje naredbu za krvavi pokolj hrvatskih vojnika na Trgu bana Jelačića 5. prosinca 1918. godine(ubijeno i ranjeno više desetaka prosvjednika), koji su prosvjedovali protiv stvaranja Kraljevine SHS i za hrvatsku republiku.

 Grga Anđelinović se hvali Beogradu na prolivenoj hrvatskoj krvi, raspušta vojne jedinice hrvatske vojske i poziva srpsku vojsku da preuzme ulogu hrvatske vojske odnosno jedinica Narodnog vijeća.

 Ovaj zloglasni beogradski kvisling, odmah po ubojstvu Stjepana Radića, biva nagrađen sa foteljom ministra građevinarstva(!) 1928. godine a kasnije je senator i ambasador kralja Aleksandra u Pragu i Beču u vrijeme najkrvavije šestosiječanjske diktature.

Valja napomenuti i da je akademik dr. Eugen Pusić, otac gđe Vesne, odmah po "oslobođenju" 1945. godine, obavljao najviše dužnosti u upravi grada Zagreba i Ministarstvu pravosuđa Narodne Republike Hrvatske,  u ondašnjoj Bakarićevoj vladi,  premda je cijelo vrijeme rata bio pod punom zaštitom Pavelićeve NDH  zajedno sa H. Krizmanom i dr.

Za kraj valja napomenuti, da nimalo slučajno dr Savka Dabčević Kučar (za neke ruža Hrvatske, za druge kopriva Hrvatske, ali za sve poznavatelje hrvatske povijesti između dva svjetska rata,  pripadnica starojugoslavenske ORJUNE u Splitu), promovira kao svoju uvaženu nasljednicu Vesnu Pusić, računajući na hrvatsku političku kratkovidnost I slabo povijesno pamćenje.