«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
11. rujan 2006.
11. rujan i
Hrvati !
Dan 11. mjeseca rujna 2001. godine usađen je u
svijest cijeloga svijeta. Na taj dan prije pet godina dva velika putnička
mlazna zrakoplova, oteta od strane arapskih terorista, zabila su se u simbol
moći kapitalističkog babilonskog svijeta Zapada - u tornjeve blizance (Twinse)
u gradu New Yorku, a treći oteti zrakoplov srušen je na Pentagon odnosno na
zgradu ministarstva obrane Sjedinjenih Američkih Država u gradu Washingtonu –
centar svjetske vojne i političke moći. U iznenadnom i kukavičkom napadu na
Sjedinjene Američke Države, bez objave rata, poginulo je 2749 nevinih, nedužnih
osoba – žrtve terorističkog rata, ali i žrtve beskrupuloznosti i bezdušnosti
egoističke politike liberalnog Zapada koja u postizanju svojih ciljeva ne preza
u biranju sredstava, (kao ni oni sa Istoka koji su poslali samoubojice koji su se zabili u Twinse), i
koja je spremna, za povećanje svoga golemoga materijalnog bogatstva i profita,
žrtvovati bilo kojeg nedužnoga čovjekova ovoga svijeta. Time smo doktaknuli uzroke
11. rujna 2001. godine, koji je označio početak 21. stoljeća i koji se
nadovezao na početak seriju ratova na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine,
Kosova i Srbije od 1991. do 1999. godine, kada je Zapad na velikosrpsku
agresiju, koju je djelomično poticao i podržao, morao odgovoriti discipliniranjem
velikosrpskih megalomana tromjesečnim zračnim bombardiranjem velikosrpskih
centara moći na Balkanu, sa središtem u Beogradu, i središnjom metom u
Beogradu. Na Zapadu se najučeniji ljudi i analitičari polako bude iz sna i
počinju istraživati uzroke 11. rujna, jer do sada se Zapad bavio uvijek samo
povodima, a ne uzrocima.
Uzrok 11. rujna je zasigurno i besdušno promatranje i
nečinjenje Zapada i vladajuće ideologije liberalizma kada su Miloševićeve i
Karadžićeve komunističke i četničke horde napale 6. travnja 1992. nezavisnu
državu Republiku Bosnu i Hercegovinu (velikosrpska agresija počela je čak i
ranije, napadom na Stolac u Hercegovini) i počele etnički čistiti katoličko i
još više muslimansko stanovništvo, istrebljujući sve što je u vezi s hrvatskom
nacijom i kulturom, s vjerom i religijom, s Bogom, jednom riječju sa –
civilizacijom. Sustavno, praktički tvorničko rušenje džamija, silovanje
muslimanki od strane srpskih vojnika, formalno kršćanskih pravoslavaca, s
obzirom da je Beograd 1945. postao ateistički centar Balkana (iako ni Zagreb
nije daleko od Beograda), preoravanje muslimanskih grobova, spaljivanje
(granatiranjem) drevne knjižnice u Sarajevu s neprocjenjivim islamskim spisima
i uništavanje islamske kulture i muslimanskog svijeta u Bosni i Hercegovini,
koji ima svoje hrvatske, a ne turske korijene, zasigurno je inspirirao mnoge
mudžahedine («Božje borce») koji su se nakon mučeničkih slika iz Bosne uputili
prema Twinsima i drugim simbolima Zapada – toliko omraženog na Istoku i u
svijetu Islama.
Kod Hrvata je drugačije, naime, koliko god se Zapad
kroz povijest i početkom devedesetih godina 20. st. prema Hrvatskoj ponašao
maćehinski i neprijateljski, iako su Hrvati odbacili komunizam i izlaskom iz
istočne i ateističke , velikosrpske Jugoslavije vratili se na Zapad kojemu civilizacijski pripadaju, Hrvati
se identificiraju sa Zapadom kao da su
Hrvati 11. rujna 2001. postali žrtve, a ne Amerikanci. Zapad ne može toliko
napakostiti Hrvatskoj i hrvatskom narodu koliko hrvatski narod može Zapadu biti
privržen. Nažalost, teško je objasniti takav kolektivni mazohizam.
Što se tiče 11. rujna – 11. rujan poznat je cijelom
svijetu, tako i Hrvatima. Tako je to, jer, kad se dogodi nešto u «Rimskom
Carstvu» novoga vijeka, onda to pogađa sve «podanike» toga Carstva. Načela
slobode i demokracije, po kojima se suvremeno «Rimsko Carstvo» razlikuje od
Staroga Rima, kao da su za vrijeme tzv. «jugoslavenske krize» 1991. isparila,
što je vrlo loše, ne samo po Hrvatsku, nego i po cijeli svijet, jer Zapad je
«zaboravio» da je u Sarajevu 1914. počeo Prvi svjetski rat. Daytonski mir iz
1995. godine donio je nove nepravde za nove ratove. Samo pravda stvara mir! Ako
nema pravde, kao što nema pravde u Hrvatskoj, u BiH i na Kosovu – područjima
gdje se vodila serija najkrvavijih europskih ratova nakon Drugog svjetskog
rata, potaknuti velikosrpskom ideologijom, koja ni danas nije poražena (!!!),
onda teško da će se moći govoriti o trajnijem miru u Europi i u svijetu. Da je tome tako svjedoci smo aktualnom
terorističkom ratu koji je već zahvatio pola svijeta, od SAD do Europe (Madrid,
London...) preko Bliskog istoka (Irak, Libanon, Izrael i Palestina...) do
Čečenije i Afganistana itd.
Rečeno je kako 11. rujan ima svoj uzrok u ratu u
bivšoj Jugoslaviji, ali ne smije se zaboraviti da su u vrijeme velikosprske
agresije na Hrvatsku 1991. godine Sjedinjene Američke Države predvodile
koaliciju u Pustinskoj oluji nakon koje su američke postrojbe ostale
stacionirane na svjetskim zalihama nafte na arapskom poluotoku, gdje se nalaze
do danas, zbog čega Bin Ladenovi borci, koji su s jedne strane teroristi, s tim
da u svakom slučaju nisu islamski vjernici, jer vjera u Alaha ili u Boga nikada
nije niti podrazumijeva masovna ubojstva nedužnih, svojim terorističkim
akcijama žele dovesti do odlaska Zapadnih vojski s arapskog polutoka, gdje se
nalaze sveta mjesta Islama, Meka i Medina.
Koliko je 11. rujan važan u moralnom smislu za
nedužne žrtve, tako i za Hrvate, potrebno je da se Hrvati prisjete svojih «11.
rujna» kojih je bilo nekoliko za vrijeme velikosrpske agresije. Prvi «11.
rujan» dogodio se 23. kolovoza 1991. kada je prosrpska «JNA» zapucala na
hrvatski grad Vukovar iz svega raspoloživoga arsenala, s kopna, iz zraka i s
vode (s Dunava), bez značajnijeg odjeka na Zapadu. Tog dana i sljedećih
nekoliko tjedana poginulo je na stotine nedužnih ljudi u Vukovaru. Zatim je
uslijedio drugi «11. rujan» dana 18. studenog 1991. kada je Vukovar pao pod
okupaciju velikosrpske soldateske, komunističkih oficira i četničkih bandita
koji su 18., 19. i 20. studenog 1991. pobili otprilike onoliko Hrvata koliko je
Amerikanaca poginulo 11. rujna 2001. prilikom napada na Twinse i Pentagon. O
ostalim «11. rujnima» u Hrvata nećemo ovom prilikom, ali je osnovna poruka
Hrvatima u vezi 11. rujna, da treba poštivati svaku nedužnu žrtvu, pa tako i
svaku hrvatsku žrtvu iz vremena velikosrpske agresije 1991. – 1995., te bi bilo
svrhovito kada bi Hrvati počeli voditi više računa o svojim nedavnim «11.
rujnima», a ne gledati prema Zapadu kao u zlatno tele.
Potaknuti ljepotom i Božjom veličinom posjeta pape
Benedikta XVI njegovoj rođenoj Bavarskoj i Saveznoj Republici Njemačkoj,
potrebno je da se u Hrvatskoj zapitamo koliko smo se udaljili od Boga i u kolikoj
smo mjeri zaboravili na vlastitu domovinu i jedinu nacionalnu državu Hrvata na
svijetu – na Republiku Hrvatsku i njeno stanovništvo, bez obzira na vjeru i
etničko podrijetlo. Ovaj apel upućen je svima u Hrvatskoj, ali posebno onima
koji se nazivaju političarima u raznoraznim strankama i partijama na vlasti i u
Saboru koji znaju samo za kozmopolitski 11. rujan, ali ne i za seriju hrvatskog
«11. rujna». Hrvatski «11. rujan» nam nije priredio samo velikosrpski agresor.
Potrebno je prisjetiti se i događaja kada su hrvatski branitelji likvidirani od
domaće ruke, kao npr. Ante Paradžik ili general Blaž Kraljević !!! Hrvatski
«Dallas» dogodio se 21. rujna 1991. u Sesvetama kraj Zagreba !!! Uoči hrvatskog
«11. rujna» dana 18. studenog 1991. je hrvatski rodoljub Siniša Glavašević pred
svoju mučeničku smrt na Ovčari uputio tadašnjim saborskim zastupnicima i prvom
predsjedniku Franji Tuđmanu otvoreno pismo u kojemu ih je nazvao «četnicima».
Tek toliko da se ne zaboravi, te uoči proglašenja «Trga Franje Tuđmana» u Zagrebu.
Da se zamislimo mi građani, a današnji saborski zastupnici, predsjednik i
premijer tako i tako nisu u stanju se zamisliti – oni misle samo na sebe !!!