«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
13. rujan 2006.
Kako vlada
Sanaderova vlada!
Hrvatski radio ima jednu emisiju pod naslovom «Kako
vlada Vlada?» u kojoj obično jednom mjesečno nastupa predsjednik vlade
Republike Hrvatske. U normalnim demokratskim zemljama bi takva emisija bila
normalna, jer premijeri koji u demokratskim zemljama Europske Unije nastupaju u
sličnim emisijama izloženi su moralnom sudu javnosti, tako i mas-medija, ali
kod nas to u pravilu nije slučaj. Neki tjednici u nas već 16 godina, iz tjedna
u tjedan donose zanimljive članke o korupciji naših opozicijskih političara i visokih
državnih dužnosnika, ali niti jedan takav članak nema odjeka kod glavnog
državnog odvjetnika, jer glavni državni odvjetnik u nas uvijek prvo traži
zeleno svjetlo za kazneni progon osumnjičenih kriminalaca, a ako je neki
osumnjičeni kriminalac «slučajno» član vlade ili vladajuće stranke i koalicije,
u pravilu se takav osumnjičeni kriminalac može smatrati srećkovićem, jer ga
ruka pravde zaobilazi u velikom luku. Pošto je takvu praksu «progona» kriminala
u Republici Hrvatskoj prakticirao prvi predsjednik Republike Hrvatske Franjo
Tuđman, te i njegov nasljednik Stipe Mesić, kao i premijeri Račan i Sanader,
Republika Hrvatska je postala u percepciji građana jedna od najkorumpiranijih
država na svijetu, a istina nije daleko od percepcije. Naše društvo, naime,
počiva na VELIKIM LAŽIMA i Potemkinovim selima.
Kako vlada Sanaderova vlada? Sanaderova vlada
upravlja na principu ortakluka, kumstva, «prijateljstva» i onom narodnom «da
jedna ruka drugu mije», i to unatoč tome što je naša Republika kandidatkinja za
članstvo u Europskoj Uniji. Međutim, vladajuća politika korumpirana je u
tolikoj mjeri da nikakvi akcijski planovi o znatnom smanjenju korupcije neće
uroditi plodom, a indicije i dokazi da neće uroditi plodom već sada postoje. O
tome svjedoči i višemjesečna odgoda screeninga (pregledavanje i usklađivanje
zakona) za hrvatsko pravosuđe. Screening je nedavno počeo, ali ono što znaju
dužnosnici Europske komisije i Europskog parlamenta ostavilo je Europljane bez
kose na glavi – u tolikoj mjeri su zgroženi činjenicom da ih je premijer
Sanader vodio za nos.
Inače, naša vlada vlada tako da se ne suspreže ni
korumpirati neke europske dužnosnike i dužnosnike nekih europskih demokratskih
stranaka, što se vidi iz činjenice da neki europski dužnosnici podupiru
demokratski proces u Hrvatskoj bez ikakvih kriterija i kritika, i na taj način
su se Račan i Sanader provlačili kroz ušicu igle, zahvaljujući tome što su proganjali generala Gotovinu, i što su
bez kriterija izlazili i izlaze u susret nekim predstavnicima srpske nacionalne
manjine koji ih ucjenjuju svojim umjetnim statusom «nedodirljivih», iako ustav
RH propisuje da su svi državljani i građani RH ravnopravni. Međutim, dok
hrvatski građani moraju za kupnju stanova dizati skupocjene kredite, oni drugi,
koji su 1990. sudjelovali u pobuni protv Republike Hrvatske, dobivaju sve kao
na pladnju. Međutim, i taj «kredit» koji je Sanader uživao u Bruxellesu brzo se
istopio. Nakon što se «kredit» istopio, pred predstavnicima EU ostale su velike
laži koje im je premijer Sanader servirao. Jedna od tih laži je npr. da
Hrvatska provodi antikorupcijske mjere. Da to nije tako svjedoči MIOMIR ŽUŽUL,
Sanaderov drug, koji unatoč percepciji o korupciji, ali i na osnovi konkretnih
dokaza, uživa slobodu. Ili npr. ANTO ĐAPIĆ, koji je korumpiran do grla, ali dok
je god Sanader premijer, a Račan vođa opozicije (ne oporbe, jer oporba je
oporba, a «opozicija» je u nas dodvornička podrepna konjska muha), Đapić će
uživati plodove svoga kriminala i svoje veleizdaje. Ili npr. MATE GRANIĆ, crni
Mate, savjetnik Sieg-Heil-Đapića. Sanader laže, primjerice, da se bori protiv
antisemitizma (kao na pr. 12.9.2006. u emisiji vijesti na NOVOJ TV), jer
podržava onoga koji je od strane direktora «Simon Wiesenthal Centra» u
Jeruzalemu prošle godine optužen kao antisemit, a to je ANTO ĐAPIĆ. State
Department je Đapića u ovogodišnjem izveštaju o RH optužio, jer je na tiskovnoj
konferenciji u Osijeku izdao zaštićene potencijalne svjedoke u slučaju istrage
navodnog ratnog zločina. Međutim, Đapiću glavni državni odvjetnik Bajić nije
«pakirao». Ili npr. slučaj ČAČIĆ (HNS-LD) i njegova poduzeća «Coninga» i silnih
afera, a da ne govorimo o neriješenim slučajevima mega-pljačke Dubrovačke banke
i Riječke banke itd. Sanader laže da se pravosuđe reformira, dok parnice i dalje
traju u prosjeku pet do deset godina, a upise u gruntovnice građanin može
dobiti također u roku od 10 godina, dok postoje i slučajevi od 25 godina da
neki građani čekaju na izvadak posjedovnog lista, a za to vrijeme im je imovina
blokirana.
Kako vlada Sanaderova vlada? Mnogi se slažu da je
Sanaderova unutarnja politika kontroverzna. Zbog «prepucavanja» s Račanom,
prepucavanja koja uvijek završe «dernekom» na nekoj večeri, trpe recimo građani
požeške Županije zbog duga od 300 milijuna kuna koji je nabio župan hadezeovac,
dok je njegov esdepeovski nasljednik dao blokirati žiro-račun Županije tako da
u toj Županiji ama baš ništa više ne funkcionira. Mnogi imaju pak krivu
percepciju da Sanaderova vanjska politika doživljava renesansu i uzlet, navodno
neviđen na ovim prostorima. To je kriva percepcija, jer Sanaderova vanjska
politika je katastrofalna. O njegovoj i Račanovoj vanjskoj politici već
godinama s argumentima govori Hrvatska stranka prava 1861., nudeći istovremeno
i «antibiotik» za takvo stanje, ali bivši komunisti, koji poput Vladimira
Šeksa, predsjednika Hrvatskog sabora i visoki dužnosnik HDZ-a kraljevski
večeraju na račun javnog poduzeća, bez ikakvog srama i isprike javnosti, imaju
kod međunarodne zajednice «veliki kredit», jer vrše rasprodaju hrvatskog
narodnog gospodarstva, što jedna nekomunistička nacionalna demokratska i
domoljubna vlada ne bi učinila.
Novinarska javnost saznala je da će sjedište Cefte,
trgovinsko-teritorijalne međunarodne organizacije, biti u Beogradu, a ne u
Zagrebu, dok se koordinator za Jugoistočnu Europu Busek crvenio pred hrvatskim
novinarima kada se vidjelo da je Hrvatska prevarena. To je, dakle, Sanaderov
uspjeh?! Ispunjavaju se svi zahtjevi protivnika Republike Hrvatske, Carla
Bildta, koji je još 22. veljače 2000. godine u švedskim novinarima
«Aftonbladet» izrecitirao što se sa Balkanom treba učiniti. Carl Bildt je
dijelu hrvatske javnosti srednje dobi, iz vremena velikosrpske agresije, poznat
kao pristrani međunarodni tzv. posrednik, koji je posredovao u korist «Velike Srbije».
Radi se o reportaži internog raporta (izvješća) sa plaćenog sastanka u
Bruxellesu od 28. travnja 2000. godine pod sponzorstvom kontroverznog američkog
multi-milijardera i špekulanta Georgea
Sorosa. Na njemu je sudjelovalo dvadesetak osoba, među njima i zastupnik
Zapada na Balkanu Carl Bildt,
njemački veleposlanik Natopakta Joachim Bitterlich, i njemački veleposlanik u
krnjoj Jugoslaviji Wilfred Gruber. Razmjena mišljenja (“brain-storming”)
odnosila se na prijedlog kojeg je izradio “Centre for European Policy Studies”
(CEPS). Rezultat razmjene mišljenja je raport pod naslovom: “System for
Post-War South-East Europe” (Sustav poslijeratne Jugoistočne Europe), koji je
napisao Michael Emerson, stručnjak u CEPS:
1. Prvi
korak je direktan: “Ratom stvorena nova situacija omogućuje radikalna rješenja
za integraciju regije političkim putem u modernu Europu”.
Ta “radikalna rješenja” nisu
ništa drugo nego kolonijalno okupiranje bivše Jugoslavije. Ekonomski se čitav
prostor bivše Jugoslavije daje na bezgranično raspolaganje Zapadu. EU će
financirati ratom razorena područja, (pri čemu će ubirati novčane kamate,
op.a.), te preuzeti industriju i
kontrolu luka i granica. Ali, pet
zemalja bivše Jugoslavije, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija,
Srbija i Crna Gora neće imati nikakvu političku moć u Europskoj Uniji. “Opći
stav naroda i elite u toj regiji vidi pozitivnu budućnost u EU”. Postavlja se
pitanje koja je to elita koja je uzela narodu pamet. EU neće prihvatiti tih pet
zemalja plus Albaniju kao ravnopravne članice. Govori se o “virtualnom
članstvu, dakle, članstvu koje samo sliči pravom članstvu, ali to nije.
“Stručnjaci” Zapada dali su na tom sastanku na znanje kako naziv ne bi trebao
izaći u javnost.
2. O nekoj
potpunoj prisutnosti u institucijama EU nema ni govora, time ni glasovanja u
ministarskoj upravi.
U raportu stoji kako su plaće u
tih pet zemalja dovoljno niske tako da nemaju mogućnosti konkurirati zapadnoeuropskim
zemljama. To znači da se Zapadu zbog jeftine radne snage čini isplativim
investirati. Nadalje se naglašava prijetećim tonom kako će biti skupo za male
zemlje ako ostanu izvan monetarne unije Europske Unije. Špekulant Soros zna
kako će uništiti valute malih zemalja.
3. EU
postavlja UVJETE
Uvjet ponovne izgradnje ratom razorenih zemalja je, da te zemlje odustanu
od svoje nezavisnosti.
Kako vlada Sanaderova
vlada ? Na način da ispunjava bilo kakve zahtjeve Međunarodnog monetarnog
fonda, bez obzira išlo to na štetu hrvatskih posloprimaca ili ne, bez obzira
išlo to na štetu rodilja, samohranih majki, hrvatskih branitelja, studenata,
umirovljenika i tako redom. Richard
McGuire, analitičar je britanske agencije Dun&Bradstreet,
koja za račun internacionalnih financijskih institucija izrađuje kreditne ratinge (fon. rejting) ili procjene
rizika ulaganja zapadnog kapitala u istočnoeuropske zemje bivšeg
socijalističkog lagera. Agencija D&B kategorizirala je istočnoeuropske
zemlje po rizičnosti ulaganja zapadnog kapitala. Tako je Richard McGuire
dodijelio Republici Hrvatskoj u svibnju 2000. na ljestvici od najmanjeg do
najvećeg rizika DB 7, procjenu DB5a. To je bio do tada najbolji rating kojega je naša zemlja imala od
osamostaljenja 1991. godine. Po Mc Guirevim riječima u “Jutarnjem
listu” od 7. prosinca 2000. godine Republici
Hrvatskoj on neće (njegova agencija neće) dati viši kreditni rating ako ne potpiše novi aranžman
(novi zajam) s Međunarodnim monetarnim
fondom (IWF). McGuire dalje: “Jer, ako MMF (IWF) odluči da Hrvatska nije dovoljno
učinila što se tiče smanjenja plaća i broja državnih i javnih službenika, zajam
neće biti odobren, a to je loš znak za (zapadni) svijet.” U prethodnoj rečenici leži odgovor kakva je Sanaderova
gospodarska politika, a ista takva je bila i Račanova.
Kako vlada
Sanderova vlada? Hrvatska izvještajna novinska agencija je 7. rujna ov. godine
izvijestila o službenom sastanku u Banskim dvorima između premijera Sanadera i
predsjednika HDZ-a sa predsjednikom HSP-a, pri čemu anonimni novinar koji je
objavio Hininu vijest nije naveo da je HSP u stvarnosti oteta stranka, a Đapić
oktroirani «predsjednik Hrvatske stranke prava». Činjenica da se premijer
Republike Hrvatske sastaje sa Đapićem da s njim razgovara o nacionalnoj
politici, kao i o suradnji HDZ-a i HSP-a na lokalnoj i nacionalnoj razini,
sramota je koja govori sama za sebe, te ne treba poseban komentar, osim možda
one narodne: Zemljo, otvori se! Uglavnom, Sanaderova vlada vlada kao da je
Republika Hrvatska zadnja rupa na sviralu. Stoga
je vrijeme za demokratski preokret koji mora obuhvaćati zbacivanje jarma, a ne
zamjenu Sanaderova jarma s Račanovim jarmom!