«HRVATSKO PRAVO»

«HRVATSKO PRAVO»

Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj

15. rujan 2006.

MESIĆ NA KUBI HVALI TITA NA ŠTETU DRŽAVNOG PRORAČUNA OPLJAČKANE HRVATSKE!

Dok traje uistinu sramotan Mesićev posjet Kubi u društvu sa bjeloruskim diktatorom Andrejom Lukašenkom(jedini prisutan predsjednik neke države uz Mesića) - zemlji aktualne komunističke diktature Fidela Castra, čiji je revolucionarni totalitarni režim prouzročio smrt deset (10) tisuća nedužnih kubanskih civila ili sedam (7) tisuća ubijenih civila više nego što je pod režimom desničarskog diktatora generala Pinocheta ubijeno u Čileu, pitamo se javno za čiji račun Sanaderova kvazidemokratska vlast daje iz državnog proračuna RH sredstva za ovakvo anakrono i kontraproduktivno Mesićevo putešestvije u trenutku dok Sanader obija pragove za prijem Hrvatske u NATO i EU.

Zar misli Mesić da je on predodređeni nastavljač titoizma bez Tita, pa da će mu se na sam Titov spomen u Havani klanjati jugonostalgičari raznih diktatorskih zemalja kakve najviše i okuplja ovaj preživjeli pokret ocvalih diktatora. Zar mu «prevejani» Buda Lončar nije kazao pravu istinu, kako je njihov neumrli Tito «prošao» prigodom summita nesvrstanih na Kubi. Prošao je tako «dobro» da su još prije 27 godina pažljivi analitičari predvidjeli da će taj Titov posjet koji se je pretvorio u njegov krah, ubrzati diktatorovu smrt.

Zbog ljevičarske propagande zadnjih 50 godina u zemljama zapadnih liberalnih demokracija stvorena je percepcija u javnosti da je Pinochet odgovoran za bezbroj žrtava, a Castrove žrtve da su minimalne. U «Crnoj knjizi komunizma» navedeni su u poglavlju o komunističkim režimima u Latinskoj Americi, pod naslovom «Tropski totalitarizam», zločini Castrova režima nad vlastitim narodom, a u poglavlju pod naslovom «Che Guevara – druga strana medalje mita» detaljno su opisani zločini komunističkog revolucionara i Castrova najužeg suradnika Che Guevare – o kojemu u javnosti također postoji kriva percepcija da se borio za slobodu naroda i sirotinje.

Mnogi pripadnici hrvatske mladeži nose majice s likom Che Guevare – nesvjesni da nose lik zločinca. Bilo bi isto kao kad bi nosili majicu s likom zapovjednika Hitlerove državne sigurnosti Heinricha Heydricha. Che Guevara se iskrcao s kubanskim emigrantima na čelu s Castrom 1956. na Kubi gdje su započeli s terorističkim akcijama:

«(...) U podzemlju bio je Che Guevare imenovan komandantom jedne «kolone», i ubrzo je postao poznat po svojoj nemilosrdnosti. Jedan gerilac iz Che Guevarine kolone, u biti jedan dječak koji je ukrao nešto hrane odmah je bio strijeljan, bez ikakve vrste suđenja. «Nepogrešivi pristaša autoritarizma», kako je Che Guevaru nazvao njegov bivši pristaša iz Bolivije, Regis Debray, sukobio se s nekoliko stvarnih demokratskih kubanskih komandanata (...)» Nadalje se navodi kako je Che Guevara za vrijeme kubanske revolucije dao strijeljati bezbroj neprijateljskih vojnika-ratnih kubanskih zarobljenika, što podsjeća na masovna partizanska strijeljanja zarobljenih hrvatskih vojnika u Drugom svjetskom ratu. U svojemu sjedištu, gdje je stolovao – zatvor La Cabana bio je poprište mnogobrojnih smaknuća koja je naredio idol svjetske mladeži, a zahvaljujući titoističkoj propagandi u većini medija Republike Hrvatske i vođi saborske opozicije Ivici Račanu (SDP), hrvatska mladež o tome nema pojma, te na svojim majicama nose lik zločinca Che Guevare, koje su mogu kupiti u mnogobrojnim zagrebačkim trgovinama i kod uličnih prodavača.

Crna knjiga komunizma, objavljena 1997. u Parizu od strane međunarodnih autora, od kojih je glavni autor Stephane Courtois bivši marksist, nastala je na osnovi vrednovanja preko sedam (7) tisuća bivših sovjetskih dokumenata i dokumenata iz arhiva komunističkih partija na svim kontinentima. U «Crnoj knjizi komunizma» su međunarodni povjesničari dali, na osnovi vrednovane dokumentacije, procjenu od oko 100 milijuna ubijenih nedužnih ljudi na cijelom svijetu od strane totalitarnih režima komunističke partije.

Hrvatski povjesničari «proslavili» su se u vezi Crne knjige komunizma tako da nisu niti jedan izvještaj o titoističkim zločinima poslali u Pariz da se objavi u «Crnoj knjizi komunizma», tako da u toj knjizi od 987 stranica nema riječi niti o jednom komunističkom zločinu s područja bivše Jugoslavije, iako je bilo preko milijun hrvatskih i drugih žrtava jugokomunizma i maršala Tita.

Američka novina The New York Times donjela je u članku od 21. studenoga 1997. godine, pod naslovom «Komunizam i zločini», pozitivnu kritiku Crne knjige komunizma. Unatoč tome predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić ide u komunističku Kubu i tamo se kani družiti s diktatorom Castrom(što mi je viša sila ipak spriječila) i njegovim boljševicima.

No, druženje predsjednika Mesića i Budimira Lončara, savjetnika za vanjsku politiku iz Ureda predsjednika Republike, sa kubanskim boljševicima ne nailazi na prepreke, jer je Budimir Lončar već jednom bio na skupu nesvrstanih u Havani, 1979. godine zajedno s Titom. Pored toga je Budimir Lončar svojedobno u Titovoj Jugoslaviji bio, ne samo bivši ministar vanjskih poslova («sekretar za inostrane poslove»), nego i boljševik i pripadnik totalitarne tajne službe u bivšem «sekretarijatu za spoljne poslove» u Beogradu, zadužen za uhođenje i likvidaciju hrvatskih emigranata.

Predsjednik Mesić najavio je da će na Summitu nesvrstanih u Havani od 14. do 15. rujna 2006 hvaliti Tita i govoriti da je Tito bio «Hrvat» i zaslužan za doprinos međunarodnoj politici u pokretu tzv. nesvrstanih. Taj pokret bio je supstitut za bivšu međunarodnu staljinističku organizaciju Kominternu (Komunistička internacionala), a doprinos diktatora Tita međunarodnoj politici ogleda se, primjerice, u tome da je svom indonezijskom kolegi-diktatoru Sukarnu savjetovao da mir u Indoneziji može učinkovito uspostaviti jakom vojskom i tajnom policijom, a ne osloncem na narod.

Predsjednik Mesić, koji je Hrvat po nacionalnosti, hvali balkanskog Staljina maršala Tita koji je nad hrvatskim narodom zapovijedio i dao izvršiti zločin genocida !!! Nedavno je Jutarnji list napisao pozitivnu kritiku predsjednika Mesića, tvrdeći da je «hrvatski državni vrh rehabilitirao jugoslavenskog predsjednika Tita», pri tome prešućujući da je Tito likvidirao svaku oporbu u bivšoj Jugoslaviji, uveo čeličnu cenzuru u tisku, ukinuo slobodu medija i gazio ljudska prava. Za pravnu državu je rekao da «se ne trebamo držati zakona kao pijani plota», a kada je 1928. u Zagrebu na tzv. Bombaškom procesu osuđen od suda za terorističku djelatnost, Josip Broz Tito izjavio je: «Ne priznajem ovaj građanski sud! Priznajem samo sud /komunističke, op.a./ Partije» Iako je to glavnim urednicima Jutarnjeg lista, Novog Lista i Večernjeg lista kao i Slobodne Dalmacije, Hrvatske televizije i Hrvatskog radija, premijeru Sanderu, predsjedniku Mesiću, Račanu i drugovima i nekim povjesničarima i publicistima aktualne titoističke historiografije u Republici Hrvatskoj savršeno jasno – oni i dalje vrše titoističku propagandu, rehabilitirajući zločinca i masovnog ubojicu maršala Tita, te obnavljajući totalitarni Titov kult ličnosti, i to ne u SFRJ, nego u Republici Hrvatskoj !!!

Međutim, sramotna titoistička propaganda nije od jučer. Ona se godinama u Republici Hrvatskoj sustavno provodi, dok se protuargumenti i općenito argumenti, povijesni dokumenti, demantiji povijesnih agitpropovskih laži sustavno cenzuriraju od glavnih urednika medija, i sustavno bojkotiraju od strane vodećih političara u Republici Hrvatskoj – pripadnika balkanske političke elite. Prošle je godine, primjerice, predsjednik Mesić održao u Zagrebu govor u dvorani «Vatroslav Lisinski» na jednom partizanskom skupu, i to pod zločinačkim simbolom crvene zvijezde petokrake, pozdravljajući lažne «antifašiste» komunističkim pozdravom: «Drugarice i drugovi!».

Također, prošle godine je u Zagrebu održana proslava obljetnice Korpusa narodne obrane Jugoslavije, jedne zločinačke partizanske jedinice koja svoj ekvivalent ima u nacističkim SS-jedinicama za istrebljenje «Sonder-Einsatz-Kommando», jer je KNOJ sudjelovao 1945. u masovnim strijeljanjima zarobljenih hrvatskih civila i ratnih zarobljenika. Draga gošća na tom skupu partizanskih bandita bila je aktualna predsjednika Zagrebačke skupštine Tatjana Holjevac. Vesna Pusić, šefica tzv. «narodnjaka» se nedavno srdačno na jednom partizanskom derneku kod Siska družila s progoniteljima protagonista Hrvatskog proljeća. Republika Hrvatska je jedina zemlja na svijetu, osim Ruske Federacije, u kojoj se sustavno provodi rehabilitacija komunizma, i to pod krinkom demokracije !!!

Institucije Europske Unije kao da su potpuno slijepe ili egoistične da ih to nije briga. Rezolucija Vijeća Europe 1481 od 25. siječnja 2006. uopće nema nikakvog odjeka u Republici Hrvatskoj, niti u službenom Zagrebu, niti od većine intelektualaca, jer mediji provode sustavnu cenzuru nad povijesnom istinom, te su bivši komunisti uspjeli u Republici Hrvatskoj uvesti suptilnu diktaturu koja je prokletija nego Titova diktatura od 1945. do 1980., odnosno do 1990. godine, jer se sve odvija pod krinkom demokracije, odnosno u nominalnoj demokraciji Republike Hrvatske.

U prilogu se nalazi priopćenje Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, odnosno demanti predsjednika Mesića, koji su apsolutno svi mediji u Republici Hrvatskoj cenzurirali odnosno totalno prešutjeli – kao da nikada nije ni napisano.

HRVATSKI CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE ZLOČINA KOMUNIZMA

Ø Priopćenje za tisak povodom Dana Europe, i Mesićevih historijskih falsifikata i kleveta na račun žrtava komunizma

Zagreb, 08.5. 2005.

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma pridružuje se proslavi 60. obljetnice pobjede nad fašizmom koju su 9. svibnja 1945. izborile Sjedinjene Američke Države (USA), ali ne i Titova komunističko partizanska Jugoslavija. (Njemačku okupacijsku vojsku iz Beograda nisu 18.10.1944. protjerali Titovi partizani nego Crvena armija Sovjetskog Saveza, koja je oslobođenje istovremeno pretvorila u novu okupaciju Srbije.) U.S.A. su 1945. pobjedom nad Hitlerovom Njemačkom spasile demokraciju u Europi, a Titova Jugoslavija je pobjedu Zapadne antifašističke koalicije pokvareno iskoristila za instalaciju komunizma u Jugoistočnoj Europi i Hrvatskoj. Pravomoćno osuđeni terorist Tito («Bombaški proces» 1928.) je već na početku «klasne borbe» protiv «klasnog neprijatelja» odnosno protiv naroda 1941. u partizanskom letku «Za što se bore partizani u Bosni i Hercegovini» istaknuo vodeću ratnu ulogu boljševičkog Sovjetskog Saveza i najavio uspostavu komunizma u cijeloj Europi nakon Drugog svjetskog rata. Da bi SSSR kraj rata dočekao na pobjedničkoj strani, Staljin je namjerno izbjegavao borbu protiv njemačke invazijske i okupacijske vojske pod crvenim stijegom proleterske revolucije, svjestan da, zbog likvidacije milijuna nedužnih građana Sovjetskog Saveza u Gulagu prije Drugog svjetskog rata, neće moći u borbu protiv fašističke osovine mobilizirati veći broj branitelja.

Zato je Staljin za vrijeme rata nekoliko puta žestoko ukorio svog povjerenika za Balkan, «druga» Tita, zato što je njegov štićenik krajem 1941. osnovao prvu borbenu jedinicu sa boljševičkim atributom «1. proleterska brigada», jer se Staljin s pravom bojao da će to odbiti narode od antifašističkog pokreta, kao što je u Hrvatskoj, BiH i Srbiji i bio slučaj da su narodi odbili stati na stranu antifašističkog pokreta «NOP», jer je «NOP» bio pod kontrolom komunističke partije, a ne demokratskih snaga, za razliku od Sovjetskog Saveza gdje je Staljin lukavom propagandom narode Sovjetskog Saveza pridobio na antifašističku stranu unatoč boljševičkom genocidu, osim baltičkih republika koje su njemačku vojsku 1941. dočekali kao oslobodilačku, jer je Crvena armija okupirala baltičke republike 1940. nakon pakta Hitler-Staljin, i drugi puta nakon njemačkog poraza 1945. godine.

Predsjednik SAD, George W. Bush, naglasio je povodom 60. obljetnice pobjede nad fašizmom da SSSR 1945. nije oslobodio nego okupirao baltičke republike. Na isti način je prošla i Hrvatska 1945. koju je okupirala Titova partizanska jugokomunistička armija. Stoga ne stoje tvrdnje predsjednika Republike, Stjepana Mesića, da su partizani 1945. oslobodili Hrvatsku, naprotiv, komunisti su 1945. nad hrvatskim narodom izvršili genocid i ostatke naroda porobili. Predsjednik Mesić oklevetao je žrtve i sve demokrate u Republici Hrvatskoj izjavom na partizanskoj proslavi 60. obljetnice pobjede nad fašizmom, u zagrebačkoj kongresnoj dvorani Vatroslavi Lisinski 7. svibnja 2005. godine, tvrdnjom da se između jasenovačkih i bleiburških žrtava ne može povlačiti znak jednakosti, naglasivši da je partizanski jugokomunistički pokolj nad hrvatskim narodom 1945. godine bio «incident». Takvim neljudskim, neciviliziranim stavom je predsjednik Mesić postao «incident» kojim je prekršio Ustav Republike Hrvatske koji propisuje da svi hrvatski državljani i građani Republike Hrvatske moraju biti ravnopravni. Govorom političke nekorektnosti na navedenom partizanskom skupu pod crvenom zvijezdom petokrakom i titovkom s tri roga je Predsjednik Republike pokazao da nije demokrat nego boljševik, a Hrvatska s Oktobarskom revolucijom u Ustavu (ZAVNOH) neće biti primljena u članstvo Europske Unije jer ustavi zemalja članica EU su besprijekorno čisti od totalitarnih ideologija.

Partizani su bili kvislinzi jer su Hrvatsku izdali sovjetskim boljševicima Titu i Staljinu. Titova Jugoslavija nikada nije prestala biti sovjetski satelit, jer je, primjerice, 1971. Brežnjev izravno naredio Titu da mora s vlasti srušiti hrvatske patriote koji su vodili Hrvatsko proljeće. Također ne stoji Mesićev pamflet da se Tita ne smije proglašavati zločincem zato što je navodno bio vrhovni zapovjednik antifašističke borbe. Povijesna je istina da Tito nije bio vrhovni zapovjednik antifašističke borbe, jer je u Drugom svjetskom ratu bio vođa komunističke borbe. Jedini istinski vođe antifašizma u Hrvatskoj bili su Alozije Stepinac i Andrija Hebrang, zato ih je boljševik Tito i dao ubiti s predumišljajem. Ne samo da se Tita smije proglašavati zločincem zbog genocida nad hrvatskim narodom, nego je moralna dužnost Tita proglasiti zločincem par exellence kojega u zločinu nije uspio nadmašiti niti Slobodan Milošević pola stoljeća kasnije. Upravo Mesić svojom prokomunističkom političkom agitacijskom propagandom od današnjeg hrvatskog naroda čini taoca prošlosti, a ne obratno. Što se tiče privilegija za bivše partizane, za koje se Mesić zalaže pod krinkom izjednačavanja prava branitelja, treba primijetiti da su partizani od 1945. do 1990. živjeli kao paraziti «socijalističkog» društva. Navedeni partizanski skup je skup sramote, a Mesić je simbol te sramote jer je pred Europom i svijetom osramotio predsjedničku instituciju Republike Hrvatske, i hrvatski politički narod, a većinu svojih birača je iznevjerio. Sad je potpuno jasno zašto Hrvatska ima problema s ulaskom u EU – probleme, ekscese, provokacije i incidente sustavno stvaraju u Republici Hrvatskoj bivši jugoslavenski komunisti, i to će trajati sve dok se ne sruši Berlinski zid u Hrvatskoj.

Hrvatski cenatr za istraživanje zločina komunizma, Zagreb.

Croatian Center of Survey the Criminal Communism

HR – 10000 Zagreb

Mat. br: 1900072, br. žiro-računa Raiffeisen Bank u Zagrebu: 2484008-1102798141