«HRVATSKO PRAVO»
Prve stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
16. rujan 2006.
NE VJERUJTE DANAJCIMA NI KADA DAROVE NOSE –
SVETOGRĐE NA SJEDNICI HRVATSKOG DRŽAVNOG VRHA!
Ulična parola izvikivana
na prosvjednim skupovima Hrvatske stranke prava, nasilno oduzete od HDZ-a 28.
rujna 1993. godine «Svi kradu ali nitko ne može preteći hrvatsku vladu», opet
dobiva na punoj aktualnosti nakon ovotjednog skupa takozvanog hrvatskog
državnog vrha, koji ne mareći za trodiobu vlasti naređuje kao u doba Tita i
Tuđmana državnom odvjetništvu i hrvatskom pravosuđu snažnu kampanju radi
suzbijanja korupcije.
Međutim u društvu koje
je posvema utonulo u korupciju djeluje smješno i slonovski gotovo svako
pozivanje na suzbijanje korupcije od onih koji su i sami do usta utonuli u
grijeh korupcije i podmićivanja. Bilo je to vidljivo već navečer, odmah nakon održanog
sastanka Sanader-Mesić-Šeks-Bajić itd., kada su se na zajedničkoj tiskovnoj sa
ovom četvoricom pojavili ni više ni
manje nego Milan Bandić,(da prljavština bude potpuna, na sjednicu o
korupciji utrpana je i točka o gradnji zagrebačke sinagoge, dakle za praktične
bezbožnike kakvima se svakodnevno pokazuju Sanader, Šeks i Mesić židovske
svetinje i kriminal našle su se na istom dnevnom redu, pa je Bandić bio pozvan
na sjednicu vjerojatno zbog odluke o izgradnji zagrebačke sinagoge za koju
Inoslav Bešker i «Jutarnji list» već nebrojeno puta nesitinito i
falsifikatorski pišu da je inicijativa
za njezinu obnovu došla odozgo, makar je neoboriva istina da je inicijativa
za njezinu obnovu došla odozdo, iz naorda, od odvjetnika Smiljana Parage, koji
je u svibnju 1986. godine prvi u Hrvatskoj, ondašnjoj Jugoslaviji i čitavoj
Istočnoj Europi inicirao člankom
objavljenim u Glasu Koncila obnovu porušene zagrebačke sinagoge), zagrebački gradonačelnik, koji je upravo
ovih dana uhvaćen u neobjašnjivoj i po svemu sudeći skroz naskroz nelegalnoj
kupovini golemog i luksuznog stana u središtu Zagreba procijenjenog na sedamsto
tisuća eura a uz njega se je pojavio
kao tobože vrlo zabrinut i odlučan za novu kampanju suzbijanja korupcije
novoimenovani, svima podobni ravnatelj Sigurnosno- obavještajne agencije RH
Tomislav Karamarko, kojega je nekoliko dana ranije javno denuncirao vlasnik
«Sokol Marića», izjavom da Karamarkove privatne zaštitarske tvrtke, mimo
kriterija i tržišne konukrencije nelegalno dobivaju silne poslove, pa se je
promet nekih Karamarkovih tvrtki, otkad je ovaj na visokom državnom položaju,
uvećao i do 400 posto.
Parafrazirajući
američkog predsjednika Abrahama Lincolna da se ne može sve ljude svo vrijeme
varati i lagati, Sanader-Račan-Tuđmanovoj vladi(jedno te isto), sve će se manje
gledati kroz prste.
Naime, sva kampanja u
svezi korupcije došla je isključivo zbog pritisaka izvana i zbog nepovoljnog
izvješća Europske komisije o stanju pravosuđa i korupcije u RH. Kako Sanader
može uvjeriti Zapad da djelatno suzbija korupciju kada su mu najviši dužnosnici
u apsolutnom sukobu interesa, njihove tvrtke dobivaju ogromne državne poslove(
kod Sanadera ima R. Čačića, D. Vrhovnika i sličnih za izvoz) a sinonim za
korupciju i velike financijske afere, bivši ministar vanjskih poslova Miomir
Žužul otvoreno lobira za pojedine tvrtke iz inozemstva( na pr. prodaja Plive,
Bechtel, INA i dr. a čak mu se i djeca školuju i zapošljavaju u nekim
sjedištima tih tvrtki), dok istodobno namješta svojim najbližim rodijacima i ortačko-
mafijaškim gengama najunosnije poslove, dok svejednako sjedi u Saboru kao
saborski zastupnik za plaću, koja je za njega manja od bakšiša.
Sanaderova povika na
zeca, dok sa lisicama i vukovima i dalje glasno zavija, neće nikoga obmanuti u
njegove iskrene namjere već će morati shvatiti da nisu svi dalmatinski tovari i
mulci iz njegovog sokaka i da ih jeftinim štosevima ne može dalje varati.
Vodeći financijski
dnevni list u svijetu «The Wall Street Journal» i vašingtonska zaklada «Heritage»(usprkos Žužulovom dugogodišnjem
prodavanju imotske magle u Vašingtonu), objavili su ovih dana istraživanje o
ekonomskim slobodama u raznim zemljama, a problem Hrvatske se sastoji u slabom
ili nikakvom poštivanju zakona, politički ovisnom sudstvu(tko su danas sve
hrvatski suci a ima ih i sa kaznenim prijavama za ratne zločine-nazdravlje!),
raširenoj korupciji i sve jače organiziranom kriminalu(prvi ispit je
procesuiranje tipova poput Petrača, Zeca, Đapića i cijele lepeze pripadnika
organiziranog političkog podzemlja, kao i istraga tko je bliskom Sanaderovom
prijatelju Leonu Suliću dao mig da bježi sa Županijskog suda u Zagrebu na dan
izricanja sedmogodišnje kazne zatvora).
Sanader se voli
prikazivati kao zagovornik vrijednosti i demokratskih standarda Zapada a njegova
stranka kao politički saveznik američkih republikanaca. Da je stvarnost
različita od želja kao udaljenost neba od zemlje, pokazuje i činjenica da je
Sanader dopro tek do Zeca, a SAD su Sanaderovog kolegu, bivšeg premijera
Ukrajine već osudile na devet godina
zatvora zbog pronevjere i pranja novca, dok je jedan poznati vašingtonski
lobist osuđen prošle godine na zatvorsku kaznu od sedam godina i golemu novčanu
kaznu a isto tako i vijetnamski veteran
i višedesetljetni američki kongresmen Duke Cunningham radi primanja mita.
Gdje je u svemu tome
Sanaderova vlada, kada ne može razotkriti i procesuirati jednog falsifikatora i
korupcionaša kakav je Đapić a kamoli svoje i Račanove pljačkaše i krupne kriminalce, dok o poplavi lažnih više stotina
tisuća branitelja, koje Sanaderova Kosorica podmićuje svakodnevno, bolje
da ne govorimo.