«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
19. rujan 2006.
IZOPAČENOST
GLASNOGOVORNIKA SANADEROVE VLADE
Ako je netko pomislio da će u ovom tekstu pročitati
kritiku na račun službenog glasnogovornika Sanaderove vlade, Ratka Mačeka,
prevario se, jer, priznati ćete, cijenjeni čitatelji Hrvatskog prava, da bi
bavljenje s nekim glasnogovornikom bilo dragocjeno rasipanje papira, tinte i
vremena, osim, naravno, ako bi glasnogovrnik bio osobno upetljan u kakav
korupcijski skandal ili čin obiteljskog nasilja, kao što se dogodilo Sanaderovu
tjelohranitelju uoči ponovnog i nezasluženog dolaska Hrvatske demokratske
zajednice na vlast 2003. godine. Tadašnji skandal sa bivšim tjelohraniteljem
predsjednika vlade Ive Sanadera bila je naznaka serije neprestanih velikih
skandal koji su potresali vladu i cijelo društvo Republike Hrvatske, a koji
zbog teške korupcije u Banskim dvorima i u Hrvatskom saboru («smrdljiva krpa»,
kako ga je nazvao Otac domovine dr. Ante Starčević) nikada nisu raščišćeni,
nego gurnuti pod tepih, te nam danas, cijelom društvu vjetar baca u lice
prašinu i smrad koji je isplivao ispod Sanaderova tepiha. Ako se k tome zbroji
Račanova prašina i smrad i Tuđmanova prašina i smrad, prisutni u političkoj
atmosferi Republike Hrvatske, onda se ne trebamo čuditi ako sve oko nas smrdi
na prijevaru, korupciju, izdaju, laži i druge grijehe i kaznene prijestupe. Kao
točku na «i» cijelog lopovluka, opisan slično u mafijaškim pričama iz Chicaga
tridesetih godina 20. st. ili događajima oko sicilijanske zločinačke
organizacije Cosa Nostre, premijer Sanader je naciji nedavno objavio kako vlada
ukida daljnju reviziju u privatiziranim poduzećima, a predsjednik Republike
Stjepan Mesić brzo je dao podršku predsjedniku vlade u svezi toga, jer, kako
kaže stara njemačka poslovica: jabuka ne
pada daleko od stabla. I tako je pljačka stoljeća u Republici Hrvatskoj,
zvana «privatizacija», završila, za sada, porazom naroda, porazom radnika
(posloprimaca i umirovljenika) i pobjedom tajkuna i drugih majmuna i magaraca u
ljudskom liku, uglavnom, revizija po nepravednom zakonu lopovske privatizacije završila
je pobjedom nepravde! Kritiku takvog kukavičkog ukidanja daljnje revizije privatiziranih
i opljačkanih poduzeća i banaka s dnevnog reda politike neki novinari nazivaju
nužnom, ali da je oporbeni političari ne znaju osmisliti i približiti javnosti,
što je u najmanju ruku dvolično s obzirom da se tisak baš i nije pokazao
previše raspoložen kritizirati nemoralni potez Sanadera i Mesića oko ukidanja daljnje,
revizije privatizacije (koju je glavno državno odvjetništvo i pravosuđe samo
periferno obradilo), umjesto da je Sanader naložio glavnom državnom odvjetniku
i Uskoku da ukinu bojkot držanja u ladici na stotine kriminalnih akata učinjenih
oko privatizacije poduzeća u kojoj su sudjelovali najuži suradnici i
prijatelji, da ne kažemo, drugovi Račana, Sanadera i Vesne Pusić, te pokojnog
Franje Tuđmana i njegovih premijera. Pored toga glavni urednici većine medija
odbijaju i pomisao da putem svojih medija prenose javnosti stavove nekih
oporbenih političara koji se ne nalaze u močvari korupcije. Nekorumpirani
političari i sindikalisti bivaju uglavnom cenzurirani i prešućeni, te
eventualno ismijani od strane medija. Time je začarani krug zatvoren!
Predsjednik sindikata koji je svojedobno na noge protiv režima i nepravde digao
u Zagrebu preko 100 tisuća prosvjednika, riječ je o Borisu Kunstu, dobije u
medijima pažnju eventualno u pismima čitatelja Vjesnika, a sa HRT-a je
«iščezao».
Znanstveni savjetnik dr. sc. Ivan Kordić dao je u
broju Glasa Koncila od 17. rujna jako zanimljiv, točan i duhovit osvrt na
aktualnu ekonomsko-političku situaciji u zemlji, i uopće ne treba dvojiti da je
dotični članak pod naslovom «Izopačenost političara i novinara» nadahnut vjerom
u Boga, za razliku od nekih novinara i političara čije je djelovanje uvjetovano
«vjerom» u zlatno tele odnosno u novac i moć prijevare i velike laži i gradnju
Potemkinovih sela. Tko još uvijek vjeruje u teoriju Charlesa Darwina da je
čovjek nastao od majmuna, a ne da je Bog stvorio čovjeka, neka pogleda u lice
nekim novinarima odnosno neka malo bolje pročita ono što pišu. Navedeni dr.
Kordić ispravno je na početku svojega članka napisao da je «razmišljao o izopačenosti
hrvatskih političara i njihovih glasnogovornika novinara». Zato riječ, dvije o
članku novinara Jutarnjeg lista Nina Đule koji je u članku pod naslovom
«Sanader vodi mesićevsku nadstranačku kampanju», objavljen 17. rujna 2006., skoro
nekritički opisao Sanaderove metode vođenja aktualne jednogodišnje predizborne
kampanje, i pri tome prešutio cijeli niz bitnih činjenica koje su Republiku
Hrvatsku odvele u bankrot, dovele do moralnog kolapsa društva, i do abortusa
pravne države. Nino Đula je prepoznatljiv kao neformalni glasnogovornik vlade
premijera Sanadera, kojega naoko malo kritizira, a u stvarnosti navija za sve
što Sanader čini i radi ili ne radi. Novinar Đula kaže između ostalog i
sljedeće: «(...) Nositelji njegove kampanje bit će državni odvjetnici, državni
inspektor, lokalne inspekcijske službe, statističari, demografski stručnajci,
šefovi manjinskih stranaka, ostala opozicija u pričuvi, svi koji će biti u
stanju proizvoditi sljedeći dojam: ova država je proradila sa Sanaderom. (...)»
Cijenjeni čitatelji, skrećemo Vam pažnju na onaj dio citiranog teksta gdje
novinar Đula kaže da će Sanadera poduprijeti «šefovi manjinskih stranaka i
ostala opozicija u pričuvi».
Tvrdnja novinara Đule je istinita, ali novinar se u
dotičnom tekstu ni riječju nije zapitao niti zabrinuo da postoji «opozicija u
pričuvi», jer takva vrsta opozicije ne postoji u svijetu demokratskih zemalja. Također
se nije zapitao u kojoj mjeri je njegova medijska kuća EPH pridonijela
cvjetanju ovisne, nedemokratske i satelitske opozicije. U zapadnim demokratskim
zemljama oporbene stranke koje nekritički i zbog sinekura podupiru vladajuću
stranku gube lice, obraz i nestaju u vrlo kratkom roku s političke scene – jer
ih birači odbacuju, s obzirom da birači ne vole ulizice. Ne vole birači ulizice
ni kod nas, ali upravo takvi na čelu sa Đapićem i drugovima postoje u Republici
Hrvatskoj jer ih premijer drži na umjetan način na površini da plutaju i ližu
mu pete, a zauzvrat podržavaju sve njegove promašaje i skreću pozornost na
sebe, a ne na Sanadera, ili Račana (u vrijeme kad je Račan manipulirao
oporbenim strankama). Novinar Đula se nije osvrnuo na činjenicu da je
višestranački sustav u RH razbijen 1993. godine državnim režimskim atentatom na
Hrvatsku stranku prava, da su političari poput gospođe Lorger završili u jednom
tjedniku gdje piše horoskop, dok je režim devedesetih godina 20. st. bombama
raznio sjedište njezine stranke – Dalmatinske akcije, niti novinar ne spominje
da niti Račan niti Sanader nisu dali temeljito istražiti i goniti niti jedno
politički motivirano ubojstvo i politički atentat na hrvatske oporbene
političare, državne dužnosnike, vođe sindikata, hrvatske branitelje i
organizatore hrvatske obrane od velikosrpske agresije, čak je i jedna mlada
žena likvidirana od režima kao pripadnica jedne od oporbenih stranaka (Marina
Nuić) itd. (Šestogodišnja istraga oko ubojstva Milana Levara je farsa.) O otimanju
oporbenih stranaka od strane režima ni riječi kod novinara Đule, kako u
navedenom članku, tako ni u drugim člancima – kao da s Račanom i Sanaderom,
t.j. s tim novim dvopartijskim sistemom (HDZ –SDP) počinje novo brojanje
vremena u povijesti čovječanstva. O tome da su Mesić, Bandić, Sanader, Račan i
ostali titoisti, odnosno da potiču bujanje ateističkog kulta titoizma i da
rehabilitiraju komunizam u ionako nominalnoj Republici Hrvatskoj – ni riječi
kod novinara Jutarnjeg lista. O tome da je vladajući HDZ i dan-danas na snazi
ostavio stari i nehumani komunistički zakon o abortusu iz sedamdesetih godina
20. st. ili drži i dalje ozakonjen rad nedjeljom, ni riječi kod liberalnog novinara
Đula, koji se ionako suptilno ruga «narodski opjevanom nestanku Hrvata», a nije
Sanadera kritizirao niti prilikom dolaska na vlast, niti cijelo preteklo
vrijeme, zbog nepostojanja politike demografske obnove.
I tako se pisanje novinara, općenito, danas, u
pravilu svelo na hvaljenje Sanadera, tješenje Račana i davanje dobronamjernih
savjeta tom bivšem komunističkom ideologu, te će tako biti i tijekom započete
jednogodišnje predizborne kampanje za Hrvatski sabor, jer se u takvom sustavu
najbolje osjećaju oni – koji navodno potječu od majmuna.