«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
21. rujan 2006.
Gospodinu,
hrvatskom branitelju i vitezu
A
N T I P A R A DŽ I K U
(1943.
– 1991.)
I
N M E M O R I A M
Gospodin ANTE PARADŽIK,
dipl. iur., svojevremeno predsjednik Saveza studenata Hrvatske godine 1971. u
vrijeme Hrvatskog proljeća i demokratskog bunta protiv jugokomunističkog unitarizma,
osuđen kao nevin čovjek od titoističkog totalitarnog režima na montiranom
političkom procesu na zatvorsku kaznu koju je u cijelosti odležao, politički
uznik savjesti u Titovoj Jugoslaviji, kritičar komunizma, demokrat i hrvatski
rodoljub, suprug i, u trenutku smrti, obiteljski otac troje maloljetne djece,
suobnovitelj i na demokratskom pravaškom saboru 1991. izabrani dopredsjednik
Hrvatske stranke prava, i ratni načelnik oružanih Hrvatskih obrambenih snaga u
obrani protiv velikosrpske agresije 1991. godine na Republiku Hrvatsku,
organizator hrvatske obrane, hrvatski branitelj i vitez
ubijen 21. rujna 1991. godine, usred velikosrpske agresije, od
domaće ruke u organiziranom političkom atentatu,
kao jedan od vodećih
oporbenih političara u Republici Hrvatskoj, kao kritičar Tuđmanova
nedemokratskog i kriptokomunističkog režima, kao zagovaratelj hrvatske državne
nezavisnosti, kao privrženik demokraciji i slobode, i kao jamac sretnije
budućnosti hrvatskog društva, hrvatske mladeži i dostojanstva i suvereniteta
hrvatskog političkog naroda.
Vjernik u Boga Ante
Paradžik, dosljedni starčevićanac, zagovaratelj tolerancije ili snošljivosti,
borac za ljudska prava, poglavito kao pravnik koji se bavio socijalnim radom i
pomagao socijalno ugroženim osobama, publicist, vrsni politički retoričar,
ubijen je na kontrolnoj točci hrvatske policije u Sesvetama kraj Zagreba, na
radnom mjestu, vraćajući se sa stranačkim kolegama s jednog skupa Hrvatske
stranke prava. Prilikom očevida nadležnih tijela RH nedvojbeno je utvrđeno da
iz automobila u kojemu je pokojni Ante Paradžik putovao, nije pucano niti je
ispaljen ijedan metak na hrvatske policajce, ali je zato Paradžikov automobil
izrešetan, a Ante Paradžik praktički masakriran. Tadašnja vlast prvog
predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana lažno je putem Hrvatske
izvještajne novinske agencije obrazložila u prvom priopćenju nakon atentata da
je navodno prvo pucano iz Paradžikova automobila, i tek nakon uzastopne
intervencije predsjednika Hrvatske stranke prava Dobroslava Parage, čiji je
Paradžik kao pametan, hrabar i pošten čovjek bio dragi prijatelj i kolega, i
vjeran i oštrouman suradnik, za razliku od ološa na čelu s Antom Đapićem,
kojemu je pokojni Paradžik od prvog dana bio sumnjiv i za kojega je Paradžik s
pravom rekao da ga treba što prije izbaciti van iz Hrvatske stranke prava
(Đapić je iz članstva Hrvatske stranke prava isključen 1993. godine), HINA je
na kraju objavila istinu i demanti, da, naime, iz Paradžikova auta nije pucano
na hrvatske policajce, koji su navodno dobili prozirnu dojavu da se u
Paradžikovu automobilu nalaze “martićevci” (srpski pobunjenici). No, do danas
je nedvojbeno utvrđeno da je u političko ubojstvo Ante Paradžika upleten
hrvatski državni vrh. Franjo Tuđman je
kao predsjednik Republike Hrvatske bio odgovoran za to političko ubojstvo, kao
i tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Vekić, a organizatori toga ubojstva
svakako su zločinci iz bivše zloglasne Udbe i totalitarne Ozne, takozvani
udbaši i kosovci u hrvatskim redovima, pripadnici tajne službe Republike
Hrvatske. Fizički izvršitelji tog političkog ubojstva, neki hrvatski policajci,
osuđeni su, na nadležnom sudu RH zbog optužbe za ubojstvo, ali su “žrtveni
jarci” ubrzo pušteni na slobodu nakon što ih je predsjednik Republike Hrvatske
i Hrvatske demokratske zajednice Franjo Tuđman abolirao ili pomilovao (sudac
koji ih je osudio otpušten je iz službe). Jedan od ubojica i dan-danas predaje
na policijskoj akademiji u Zagrebu. Na farsi od suđenja zbog Paradžikova
ubojstva sudac nije dopustio izvođenje krunskog dokaza u vidu svjedočenja
jednog svjedoka koji je kod javnog bilježnika ovjerio svoj iskaz, da je u
kabinetu ministra unutarnjih poslova RH tren uoči atentata na Paradžika čuo
kako ministar preko motorole viče: “Strijeljaj tog Paradžika!”
Motiv političkog
ubojstva Ante Paradžika je optužba Franje Tuđmana da je HOS “paravojna
jedinica”, iako su sve oružane snage RH u to vrijeme, uključujući ZNG, od
strane vojnog vrha zločinačke „JNA“ optužene da su „paravojne jedinice“, a što
su o „paravojnom“ statusu Hrvatskih obrambenih snaga i bojovnika HOS-a mislili
Vukovarci 1991., kojima su hosovci u najkritičnijem trenutku opstanka
vukovarskih stanovnika za vrijeme brutalne opsade grada-heroja došli na njihovu
molbu u pomoć, mogu svjedočiti hrvatski vukovarski branitelji i civili. F.
Tuđman je od bojovnika HOS-a tražio da prestanu s opsadom “kasarni JNA” u
Zagrebu. Sutradan, nakon što je Paradžik ubijen, Predsjednik Tuđman potpisao je
s “JNA” novo u nizu beskorisnih tzv. primirja, nakon kojih je “JNA” još više
napadala Hrvatsku. Dana 7. listopada 1991. godine, na međunarodnom sastanku u
Den Haagu, Slobodan Milošević je od Franje Tuđmana izričito zatražio da zabrani
HOS, i odmah po povratku u Zagreb je F. Tuđman preko Gojka Šuška izdao nalog da
se HOS ultimativno uklopi u ZNG ili da se odmah raspusti.
Razlog što je HOS uopće
osnovan je bio taj što je s dolaskom na vlast 1990. godine Franjo Tuđman
vjerovao Miloševiću s kojim se je o svmeu dogovorio, pa nije organizirao na
vrijeme vojnu obranu a u strukturama vlasti Hrvatske Republike angažirao je
najgore jugoboljševike koji nisu bili
nikakvo jamstvo da će Hrvatska biti slobodna, i da nije bilo HOS-a, pitanje je
bi li Republika Hrvatska danas bila, barem formalno, samostalna država.
HOS je bio
nekomunistička vojska, i prva hrvatska vojska nakon stoljeća koja se nije
nalazila pod kontrolom stranih vladara, nego je u pravom i doslovnom smislu
riječi bila narodna vojska. Na svom je amblemu, uz hrvatski grb, nosila natpis
“HSP”, ne zato što je bila stranačka vojska, nego zato da danas-sutra ne bi
netko tvrdio da je to bila HDZ-vojska. Također, na njenom je amblemu stajao natpis “Za dom spremni”, ali ne zato
što se pozivala na bivše neke ideologije, nego zato što je u pravom smislu riječi bila spremna braniti i što
je branila slobodu od okupatora i neprijatelja, te nikada nije izvjesila bijele
gaće u znak kapitulacije. HOS je bila pobjednička vojska koja je velikosrpskom
neprijatelju pokazala da je zapadna granica “Velike Srbije” na Drini, a ne na
Uni, na kojoj se danas nalazi. HOS je nasilno raspušten skoro godinu dana nakon
Paradžikova ubojstva, kada su Tuđmanove sluge u Hercegovini 9. kolovoza 1992.
ubile generala HOS-a i člana glavnog stožera Armije BiH Blaža Kraljevića i osam
časnika HOS-a, poput Paradžika, u unaprijed postavljenoj zasjedi, od domaće
izdajničke ruke.
Pokojni Ante Paradžik do
danas od hrvatskog državnog vrha nije rehabilitiran, s obzirom da je bivši
totalitarni boljševik i bivši Titov partizan, politički komesar i general “JNA”
Franjo Tuđman oklevetao Hrvatske obrambene snage kao “fašističke formacije”,
dok i dan-danas Tuđmanov nekadašnji najuži suradnik Josip Manolić kleveće HOS,
kao nedavno dok je svjedočio na Haaškom sudu ICTY, da se navodno radilo o
“prvorazrednoj nacističkoj organizaciji”, dok je povijesna istina da su Franjo
Tuđman i Josip Manolić bili 1945. pripadnici provrazredne boljševičke
zločinačke organizacije KPJ, Ozne i partizanskog korpusa, koje su na pravdu
Boga ubijale hrvatske ratne zarobljenike i civile.
Udovica pokojnog Ante
Paradžika do dana-današnjeg nije od hrvatske države, ili bolje rečeno od države
koju su okupirali bivši komunisti, dobila niti jedan jedini papir na kojemu bi
pisalo da joj je suprug bio hrvatski branitelj !!! Paradžikov vjenčani kum
Dražen Budiša, koji je na Paradžikovu pogrebu u Zagrebu javno obećao da će
privesti pravdi njegove ubojice, nije do danas ispunio svoje obećanje, i ne
pamti se da je u javnosti ikada spomenuo svoga kuma ili da je ikada spominjao a
kamoli branio Paradžikova humanistička i domoljubna načela. Sve pravne korake
za istragu o Paradžkovu ubojstvu i kaznene prijave protiv naručitelja,
organizatora i izvršitelja tog kukavičkog ubojstva, te sve demokratske korake
za Paradžikovu rehabilitaciju poduzeo je predsjednik Hrvatske stranke prava
Dobroslav Paraga i predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslav Paraga, a
sa svim detaljima o Paradžikovom ubojstvu upoznate su sve moguće demokratske
institucije i forumi ovoga svijeta, tako da ništa zločinačko što je Tuđmanov
režim činio nije ostala tajna, a povijest će reći svoje, kao i Posljednji Sud
koji zasigurno nije s ovoga nepravednog i surovog babilonskog svijeta.
Neka Hrvati dobro
zapamte da su u Anti Paradžiku imali zaštitnika, i da slijedeći puta, kada
velikosrpska zmija počne siktati otrov po Hrvatskoj i hrvatskom narodu, neće
biti Ante Paradžika da umjesto njih podmetne leđa !
Neka mu je vječna slava
i Božji blagoslov!
Bog i Hrvati ! Hrvatska Hrvatom ! Hrvatska
stranka prava 1861.