«HRVATSKO
PRAVO»
Prve
stranačke online novine u Republici Hrvatskoj
26.09.2006.
ZLOČINAČKI
«KOS JNA» I ŠEF VOJNO-OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE RH
U RATU PROTIV
REPUBLIKE HRVATSKE 1991.
S obzirom na izjavu Predsjednika Mesića
u povodu optužbe u “Večernjem listu” od 25. rujna 2006. da Budimira Lončara,
aktualnog savjetnika Predsjednika Mesića za vanjsku politiku, ne misli
smijeniti s položaja u Uredu Predsjednika Republike, te da smatra kako su
optužbe na račun Budimira Lončara i Josipa Perkovića za veleizdaju Republike
Hrvatske neosnovane, donosimo integralni sadržaj dokumenta MORH-a RH koji
dokazuje veleizdaju Perković Josipa, a veleizdaju Budimira Lončara dokazuju
dokumenti UN koji su opisani u članku “Večernjeg lista” od 25. rujna 2006.
(članak “Lončar ’91. osudio Hrvatsku na smrt”) da je tadašnji ministar vanjskih
poslova “SFRJ” Lončar Budimir Miloševićevu čovjeku u Ujedinjenim narodima,
dakle, veleposlaniku “SFRJ” u OUN Vladislavu Jovanoviću naložio da od Vijeća
sigurnosti UN zatraži embargo na izvoz oružja, formalno u “SFRJ”, a praktički u
Republiku Hrvatsku koja je tada, razoružana još 1990. godine, bila izložena
velikosrpskoj agresiji “JNA” i Miloševićevih četnika. Budimir Lončar je 1991.
godine, na traženje vlade Velike Britanije, dao izjavu pred Vijećem sigurnosti
UN da bi Vijeće sigurnosti trebalo uvesti embargo na izvoz oružja u “SFRJ”.
Vijeće sigurnosti UN je 25. rujna 1991. izglasalo odluku o uvođenju
međunarodnog embarga na izvoz oružja u “SFRJ”, čime je Budimir Lončar “Buda”,
bivši partizan i pukovnik zloglasne Ozne i aktualni titoist, nakon što je kao
djelatnik jugoslavenske totalitarne tajne službe bio odgovoran za ubojstva
hrvatskih emigranata, pokušao 1991. ubiti cijeli hrvatski narod, dok je
osumnjičeni Perković Josip bio za vrijeme Titove Jugoslavije odgovoran za
organizaciju ubojstva hrvatskih emigranata, među njima Stjepana Đurekovića. Slijedi
dokaz o veleizdaji Josipa Perkovića, čiji je sin Aleksandar “Saša” zaposlen u
Uredu Predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića kao savjetnik za
nacionalnu sigurnost, koji je na tom položaju sudjelovao u hvatanju generala
Ante Gotovine, i koji trenutno sudjeluje u akcijskom planu predsjednika vlade
RH Ive Sanadera (HDZ) o borbi protiv korupcije u Republici Hrvatskoj:
Posljednje
zločine komunizma u Europi počinila je
posrbljena «JNA» u Hrvatskoj 1991. i Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. pod
simbolom komunizma - crvenom zvijezdom petokrakom !
Dana 17. kolovoza 1990. su Srbi
iz Hrvatske, uz pomoć «JNA» zauzeli hrvatski grad Knin i ilegalnu srpsku tzv.
«Samoupravnu autonomnu oblast Krajinu» («SAO Krajina») protuustavno proglasili
srpskom paradržavom «Republikom Srpskom Krajinom» koja je bila povod ratu u bivšoj Jugoslaviji odnosno u Hrvatskoj
(1991. godine), dok je jedan od uzroka razpada Titove Jugoslavije bila velikosrpska
hegemonija beogradskog režima Slobodana Miloševića.
Rat u bivšoj Jugoslaviji 1991. – 1995. koordinirala je
jugoslavenska vojna Kontraobavještajna
služba «KOS» JNA iz Beograda odnosno
zločinačka organizacija bivše komunističke partije SKJ, s kojom je za vrijeme «jugoslavenske krize» i rata odnosno velikosrpske
agresije usko surađivala hrvatska vojna obavještajna služba SIS i njen šef Josip Perković, u uskoj suradnji sa šefom hrvatske tajne policije
SZUP Josipom Manolićem, bivšim
visokim oficirom totalitarne tajne jugoslavenske službe OZNA. Perković je bio
bivši visoki funkcioner jugoslavenske totalitarne političke policije «Službe
državne bezbednosti» (SDB). Državno
odvjetništvo u Njemačkoj je Perkovića Josipa osumnjičilo 2005. da je
organizirao atentat i sudjelovao 1983. u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića kraj Münchena, a
njemačka krim-policija (Bundeskriminalamt, BKA) je za Perkovićem raspisala
tjeralicu, koja je proslijeđena Interpolu (Perković je u vrieme Đurekovićeva
ubojstva bio šef zagrebačkog odjela Udbe koji je bio zadužen za progon
hrvatskih emigranata.) Vlada premijera Sanader (HDZ) odbila je Perkovića
izručiti njemačkim sudskim vlastima, pozivajući se na to da po hrvatskom ustavu
državljani Hrvatske ne mogu biti izručeni u inozemstvo. (U isto vrieme je RH
službeno od Australije zatražila izručenje stranog državljanina, «kapetana
Dragana», kojega je državno odvjetništvo kazneno prijavilo zbog osnovane sumnje
da je u Hrvatskoj počinio ratni zločin, kao šef paravojne četničke skupine i
instruktor MUP-a Srbije.)
Šef Sigurnosno-informativne službe Ministarstva obrane Republike
Hrvatske (MORH) Josip Perković naveo
je u pismenom dopisu «Službi državne bezbednosti» Ministarstva unutrašnjih
poslova Republike Srbije od 28. lipnja
1992. godine, da su neosnovane («deplasirane») optužbe sa srpske strane, na
račun hrvatske strane, za krivnju o «sramnom raspadu SFR Jugoslavije». Perković
opovrgava optužbe srpske tajne državne policije na račun hrvatskih «kadrova»
Udbe iz Hercegovine Stanka Čolaka, Ivana Lasića i drugih, te na račun hrvatskih
«(…) tajnih operativaca koji su pretežno djelovali u inozemstvu. A to su: VICE
VUKOJEVIĆ*, (…)GOJKO ŠUŠAK (…) i drugi». Vicu Vukojevića je Perković pred
optužbama iz Beograda branio kao jednog od «glavnih konspirativnih organizatora u uklanjanju i
egzekuciji zločinačkog ustaškog generala MAKSA VJEKOSLAVA LUBURIĆA. VICE je
VUKOJEVIĆ 1968. i 1969. djelovao u inozemstvu BEČ – ZURICH – PARIS i uz pomoć
visokog funkcionara UDB-e STANKA KARADEGLIJE koordinirao i držao na vezi ILIJU
STANIĆA. STANIĆ je bio plasiran u domicil generala M.V. LUBURIĆA (…) Odmah
potom VICE VUKOJEVIĆ vraćen je u Jugoslaviju i danas živi u Zagrebu. (…) Kod
perfektne egzekucije imoćanskog teroriste BRUNE BUŠIĆA držao ga je na vezi dok
nije obavljena egzekucija. Odlaskom GOJSKA ŠUŠKA u Canadu UDB-a je u suradnji
američke obavještajne službe CIA cijelu organizaciju OTPOR preuzela u svoje
ruke. Zahvaljujući našim tajnim operativcima MARINU SOPTI i GOJKU ŠUŠKU. (…)
SDB glava OSTOJA VASIĆ Novosađanin steže ucjenama ANTUNA VRDOLJAKA/*/ zbog
afere oružja «avio-oružje KIKAŠ» i 28.godišnjeg obav. rada za UDB-u A VRDOLJAKA
među film-kulturnjacima. Pa zar je Kikaš malo? Ovdje pomenuta elita
obavještajaca morala je pobjeći u Beograd.
(…) Alfa i omega jugoslavenske UDB-e STANKO ČOLAK rekao mi je prije dva
mjeseca slijedeće: «KOS i SDB morali su imati ovaj rat, u protivnom svi UDBAŠI
i KOSOVCI bili bi poubijani, sad je trenutak da nacionalisti izginu.» MI smo do
sada u ovome ratu obavili svoj dio posla. Hrvatska Stranka Prava je dotučena.
Fašisti HOS-a su završili tamo gdje im je mjesto, od PARADŽIKA pa nadalje. (…)
ŠEŠELJEVI fašisti divljaju i dalje. To je naša konstatacija.(…) Mi konstatiramo
da su svi obavještajni Savezni Organi SSUP, SDB i SSNO KOS-a korektno od nas
dobili sve kanale preko kojih je oružje dopremano RH i BiH. Našom zaslugom
Jugoslavenska je Armija na tim kanalima zaplijenila oko 70% svakojakog oružja i
opreme. Za ostatak od oko 30% nismo krivi mi nego Savezni Organi. (…) Brigadir
Josip Perković»
Cilj jedinstvene srpsko-hrvatske obavještajne akcije bila je podjela BiH između Beograda i Zagreba, i očuvanje privilegija jugokomunističkog ustroja u tranzicijskim uvjetima nestanka komunizma i etabliranja demokracije i kapitalističkog sistema.
Bivša
jugokomunistička tajna policija Udba (SDB) i zloglasni KOS JNA bili su
hrvatskom narodu najveće neprijateljske i zločinačke organizacije kojima je u
posljednjim danima Jugoslavije bio cilj stvaranje velike Srbije i ostanak na
vlasti bivših komunista nakon sloma komunizma 1989. godine u uvjetima
demokracije i restauracije kapitalizma. Agenti KOS-a bili su 1990./1991. infiltrirani
u hrvatsku vladu i Sabor, u hrvatsku policiju i obavještajnu zajednicu, u
oružane snage odnosno Hrvatsku vojsku, i u političke stranke, od kojih najviše
u HDZ i SDP. Od optuženih doušnika « KOS-a JNA » se na čelu jedne
parlamentarne političke stranke u Republici Hrvatskoj – otete Hrvatske stranke
prava – danas još nalazi Anto Đapić !!!