povratak na prethodnu stranicu

PRIOPĆENJA

 

"Vjesnik"
n.r. gl. uredniku
g. Nenad Ivanković
Zagreb, 03.09.1998.g.

MESIĆ NE ZNA NIŠTA?

Gospodin Stipe Mesić (HNS) neugodno je iznenadio svojim
najnovijim političkim stavom kako su drugovi Račan i Tomac postali
gospoda a da je njihova partija (SDP) u opozicijskoj fazi dobila profil
europske socijaldemokracije. Predsjednik Sabora R.H., koji to više nije,
i predsjednik jedne političke stranke, kojoj to više nije, jer je u
jednom političkom trenutku pokazao kičmu, sada kao da ju više pokazati ne
može: Hvali Račana na sve strane, poput g. Gotovca (LS) navodnim
reformiranim komunistima daje svojim robijaškim stažom bianko-ček
iskupljenja za grijehe iz komunističkog režima kojemu su vjerno služili.
Kao da je pao s Marsa, g. Mesić stavlja druga Tomca u ulogu polužrtve
koji je, nakon Hrvatskog proljeća umjesto robije izabrao nekakvo
životarenje. Zar profesura na fakultetu predstavlja životarenje u
situaciji kada domoljubi čame u Titinim logorima ? Najveći cinizam je
bio kad je drug Tomac na Radiju 101 izjavio kako je i on bio žrtva
komunizma. Zar Stipe Mesić zbilja ne zna ništa? Zar Stipe Mesić ne zna da
je drug Tomac bio tajnik u kabinetu boljševika Jakova Blaževića, čovjeka
koji je nekoć tužio kardinala Stepinca na osnovi čega je zagrebački
nadbiskup na montiranom političkom procesu nevin osuđen. Zar Stipe Mesić
ne zna da SDP i dan danas slavi notornog ratnog zločinca Maršala Tita
kojega je i "Washington post" 3. kolovoza ov.g. označio kao
"jugoslavenskog tiranina i diktatora". Da li se to "isprofilirani
europski" SDP zalaže za isprofiliranu "diktaturu proletarijata" ? Kakve
Tito ima veze sa antifašizmom ? (Tko na ovo pitanje može pozitivno
odgovoriti trebao bi odmah dobiti Nobelovu nagradu za povijesne
znanosti.) Svi komunisti i boljševici iz Saveza komunista nalaze se
podjednako u SDP-u kao i HDZ-u, i svi su isti i nepopravljivi, pa čak i
oni kao g. Mesić koji je jedno vrijeme pao u nemilost jugoslavenskog
diktatora Tita, ali iz svoje tragične prošlosti nije izvukao nikakve
pouke. Karakteristika svih takvih je da su cijeli život blizu vlasti ili
ju obnašali ili obnašaju. Ali shvaćamo ih, jer tko se hoće grijati na
vatri (ugodnih fotelja nadzornih odbora, partijskih plaća i imovini
hrvatskih građana) mora vatri i prić. Mesić kao da ne zna da SDP kao
nasljednik SKH nije vratio opljačkanu imovinu hrvatskog naroda. Mesić je
jednom Manoliću rekao da živi u prošlom vremenu, ali i Mesić ne zna da i
on živi u prošlom vremenu kada uzima u zaštitu nasljednike crvenih
fašista. Mi u stranci Prava imamo loša iskustva sa drugovima, jer su nas
jednom prevarili u Udruzi 7 stranaka, ali nam ni tada, kada smo bili u
koaliciji sedam stranaka nije padalo na pamet da branimo jednog crvenog
Račana ili Tomca. Mesićevom političkom obratu mogao bi zavidjeti čak i
jedan Kopernik. Ne samo da kušnik marihuane vrti oko malog prsta
disidente i političke zatvorenike, već je sve to možda i zato što nije
samo Šeksov "rep" u ladici.

Ured za odnose s javnošću
Goran Jurišić



"Jutarnji list"
n/r glavnog urednika
g. Tomislava Wrussa

Zagreb, 4. rujna 1998.

Demantij g. Branka Tuđena objavljen u "Jutarnjem listu" br. 144
na strani 2. od 3. 9. 1998. g. je demagoška izjava, obični čitatelj, a
kakvih ima najviše neće razabrati što je Tuđen rekao u svom demantiju:
"Ovime najodlučnije demantiram takvu izjavu. Smatram to krajnje
nekorektnim činom usmjerenim protiv stabilnosti Večernjeg lista, te
pokušajem da se podmetne HDZ-u."
Ako pažljivo pročitamo lako ćemo utvrditi da Branko Tuđen,
urednik Večernjeg lista nije rekao da HDZ nije vlasnik Večernjeg lista,
nego se brani da on nije dao takvu izjavu, da je HDZ vlasnik Večernjeg
lista, što ne znači da HDZ nije u vlasništvu Večernjeg lista. Dakle,
hadezeovac Tuđen se samo brani od takve izjave, jer nije njemu dopušteno
da daje takve vlasničke podatke o imovini HDZ-a, s toga treba njegov
demantij tako i pročitati i razumjeti.
Tuđen je vjerojatno nepažnjom izjavio na kolegiju novinara
Večernjeg lista da je vlasnik toga lista HDZ, a što je doznao Jutarnji
list i objavio tu vijest 2. 9. 1998. godine. Kako s tom izjavom nije bio
zadovoljan HDZ dobio je zadatak g. Tuđen da mora svoju izjavu demantirati
kako javnost ne bi doznala pravu istinu.
Čitatelji Jutarnjeg lista ne bi smjeli Tuđenov demantij primiti
kao čin istine, već kao partijski zadatak HDZ-a.
HSP 1861 smatra da bi urednici tiskovnih listova trebali biti
ozbiljni i korektni, ne prikrivati istinu iako je ona ponekad i bolna,
jer se upravo u tome očituje sloboda istine i demokracije, pa bi bilo
korisno da se Branko Tuđen, urednik Večernjeg lista, pridruži istini i
opovrgne svoj demantij.

Ured za odnose s javnošću
Dragutin Horvat




ELEKTRONIČKIM I TISKANIM
MEDIJIMA U REPUBLICI

Zagreb, 04.09.1998.

PRIOPĆENJE

KORUMPIRANA KOHABITACIJA?

"Washington Post", 24.06.1999., Balkan:
Ultranacionalistička vladajuća stranka hrvatskog predsjednika Tuđmana
(HDZ) izgubila je 22. 06., na praznični "Dan antifašizma" u Hrvatskoj,
izbore za zastupnički dom parlamenta (Sabor). Pobjednici čine koaliciju
bivših komunista iz reformirane Titine komunističke partije i bivši
robijaši iz liberalne stranke. Uz pomoć sljedbenika bivšeg partijskog
sekretara Savke Dabčević, protalijanskih regionalista i seljačke stranke,
koja je pred zoru Drugog svjetskog rata podijelila sa beogradskim režimom
Bosnu kao Tuđman pola stoljeća kasnije, dogovorile su se o formiranju
vlade "antifašističkog narodnog fronta". Gospodin Tuđman prisiljen je sa
svojim bivšim drugovima, koji su započeli karijeru onog dana kada je
diktator Tito slomio studente iz Hrvatskog proljeća, na kohabitaciju.
Predsjednik Tuđman zaprijetio je iz washingtonske vojne bolnice "Walter
Reed" vojskom ukoliko bi ultra-lijeva vlada ugrozila opstojnost nove
nacionalne države na Balkanu i prijateljstvo sa Slobodanom Miloševićem.
Svojim ustavnim uredbama držati će na uzici svoje nove sustanare na
Markovom Trgu u Zagrebu gdje se nalazi Sabor Hrvata, dao je naslutiti šef
predsjednikova ureda Josip Manolić (kojega je Dobroslav Paraga još prošle
godine optužio za trovanje zagrebačkog nadbiskupa Stepinca pedesetih
godina). "Nitko neće dovesti u pitanje predsjednikova dostignuća", bio je
rezolutan bivši i sadašnji šef Tuđmanovih tajnih službi Josip Manolić. Po
izjavama Tuđmanovog oponenta Dobroslava Parage radi se o pobjedi
"Tuđmanove oporbe". Zbog nepostojanja višestranačke izborne kontrole i
neravnopravnog tretmana njegove stranke na državnoj televiziji (HRT),
Paraga dovodi u pitanje poštenje parlamentarnih izbora u Hrvatskoj: "Na
vlast su došli oni, koje je Tuđman korumpirao u zadnjih devet godina.
Hrvatska je jedina zemlja bivšeg istočnog bloka u kojoj komunisti još
nisu sišli s vlasti", izjavio je za "VOA" gospodin Paraga, i dodao:
"Antifašisti i demokrati iz moje stranke već devet godina vode bitku sa
crvenim fašistima i nacional-socijalistima . Narod je uz nas, ali mafija
guši svaki pokušaj demokratizacije naše domovine. Niti pod cijenu života
nećemo odustati od ideje da Hrvatska postane zemlje u kojoj će svaki
Hrvat moći težiti prema osobnoj sreći, a ne prema socijalnoj bijedi i
nacionalnoj apatiji u koju ih je doveo Tuđman sa svojom tkz. oporbom".
Tako bi moglo glasiti izvješće američkih medija s hrvatskih
izbora ukoliko se nastavi trenutni trend u političkoj areni naše
Republike. Zar alternativu mogu ponuditi Račanovi drugovi koji su već
jednom vladali u bivšem jugo-režimu? Zar tkz. ekonomsko-socijalni program
Mate Crkvenca predstavlja alternativu kolabiranom gospodarstvu Tuđmanovih
tajkuna? Oni koji su ekonomiju učili i podučavali iz "Kapitala" Karla
Marxa i nudili "socijalističko samoupravljanje" mogu Hrvatsku preobraziti
u državu relativne socijalne pravde i blagostanja, smanjiti nezaposlenost
i stvoriti nova radna mjesta? SDP je u vrijeme zagrebačke krize pokazao
kako izgleda kohabitacija sa predsjednikom Tuđmanom: Tomac vlada gradskom
skupštinom, Tuđman odbija gradonačelnike Budišinih i Gotovčevih liberala,
Tomčićevi seljaci podupiru HDZ, Tomac izbacuje Paragu iz Udruge sedam
stranaka i priprema teren za prevaru birača u Zagrebu, koji su izabrali
oporbu da zamijeni HDZ na vlasti u glavnome gradu. Točku na "i" stavljaju
Račanovi liberali i ulaze u Canjugino gradsko poglavarstvo.
Prošlogodišnji predsjednički izbori, na kojima se g. Tuđman protuustavno
kandidirao treći put za predsjednika Republike, bili su prilika da
opozicija s jednim kandidatom pobijedi kandidata stranke s pozicije na
vlasti. Tada je oporbeni pobjednički kandidat mogao predložiti ustavne
promjene za izmjenu članka 94. koji predsjedniku Republike omogućava
"brigu" za sve tri državne vlasti, izvršnu, sudsku i zakonodavnu. Nakon
ustavnih promjena novi predsjednik, predsjednik je samo izvršne vlasti, a
Sabor postaje središnja institucija Republike Hrvatske. Daljnji ustavni
amandmani omogućuju međusobnu kontrolu predsjednika Vrhovnog suda R.H.,
Hrvatskog državnog sabora i predsjednika Republike Hrvatske. Potom novi
predsjednik raspisuje nove predsjedničke i parlamentarne izbore. Tako je
mogao i trebao izgledati put u istinsku demokraciju da oporbene stranke
nisu već odavno korumpirane.
Tko nema u glavi, ima u nogama: Sada oporbene stranke trče prema
izborima za Zastupnički dom Sabora, već se proglašavaju pobjednicama koji
će u fantastičnoj harmoniji vladati u kohabitaciji sa predsjednikom
Tuđmanom: Tomac će biti predsjednik Sabora, Račan premijer, Gotovac
zamjenik Tomcu a Budiša Račanu, Čačić ministar vanjskih poslova, Tomčić
ministar gospodarstva, poljoprivrede i graditeljstva. Zbilja nas je bivši
drug, gospodin Tuđman sa svojim drugovima i bivšom gospodom robijašima
doveo do socijalne bijede i nacionalne apatije. Dokle još? Sve dotle, dok
će "antifašisti, narodnjaci, demokršćani, državotvorci, sateliti,
regionalisti, socijaldemokrati, liberali, seljaci i bivši Jugosloveni"
ismijavati Paragu i držati ga pod medijskom blokadom i sudskim istragama.
Kad se više ne budu smijali, vladati će "Bog i Hrvati", a oni će biti
bijedna Tuđmanova oporba koja će na poštenim i slobodnim demokratskim
višestranačkim izborima nestati u bespućima povijesne zbiljnosti. Tada će
Hrvatska biti pravna država, članica Europske unije i glavna uzdanica i
čimbenik mira Nato-saveza u jugoistočnoj Europi. Tada će američki mediji
pisati: "Washington post", 1.01. 2003.g., Jugoistočna Europa: "Hrvatska
više nije balkanska zemlja. Predsjednik Republike Hrvatske Dobroslav
Paraga, Kongresu još iz jugoslavenskih dana poznat kao borac za ljudska
prava, učinio je nacionalnu državu Hrvata demokratskim, jakim,
respektabilnim i iskrenim partnerom Sjedinjenih Država. Hrvatski
parlament (Sabor) s Paraginim pravašima postao je "hrvatski Kongres".
Sada Europljani mogu učiti od Hrvata, koji su s Bošnjacima stvorili jaku
federaciju, kako se gradi demokratska antivelikosrpska državna brana "u
kojoj svaki građanin teži svojoj osobnoj sreći" kao što je to predsjednik
Thomas Jefferson prije 200 godina zbiljski predvidio američkoj naciji
pišući Ustav Sjedinjenih Američkih Država.

Ured za odnose s javnošću
Goran Jurišić





SREDSTVIMA JAVNOG
PRIOPĆAVANJA

PRIOPĆENJE

Zagreb, 5. rujna 1998.

Državni posjet američke tajnice Madeleine Albright Hrvatskoj i
BiH 30. i 31. kolovoza 1998. godine nije s oduševljenjem dočekan na
Pantovčaku. Predsjednik RH dr. Franjo Tuđman znao je da gđa Madeleine
Albright nosi sa sobom popis nespretnih postupaka Tuđmana, koje je učinio
i čini u Hrvatskoj i BiH.
Tuđman je u Hrvatskoj omogućio gospodarski bankrot putem tajkuna
povezanih s bankokracijom i bankomafijom. Blokirao je provedbu
demokracije, suspendirao poštivanje ljudskih prava, ne dopušta slobodu
medija od tiska do HTV-a, stvorio je brojnu državnu birokraciju s
jednoumnim predznakom (HDZ-e), ne dopušta razvoj pravne države, sudstvo
nema nikakve pravne uloge, jer mora slušati izvršnu vlast. Policiji i
raznim drugim špijunskim službama date su neograničene ovlasti nad
pučanstvom u Hrvatskoj. Tuđmanov režim progoni čelnike opozicijskih
političkih stranaka, preimenuje stranke onako kako to Tuđmanovu režimu
odgovara. Postoje i konkretni primjeri: progon g. Dobroslava Parage i
oduzimanje stranke, g. Stipe Mesić oduzimanje stranke, g. Vlado Gotovac
oduzimanje stranke.
To je samo dio Tuđmanovih grijeha i nepromišljenog djelovanja u
RH, čemu treba svakako dodati njegovo mješanje u državu BiH već 1991., a
što nastavlja činiti i danas, s čime onemogućuje jedinstvenu državu BiH.
Državna tajnica SAD Madeleine Albright zatražila je od
predsjednika RH dr. Franje Tuđmana, da svoje strasti prema BiH zaustavi,
jer je to samostalna država i mora ostati jedinstvena. Taj prijedlog
Tuđman je odbio s dosta nespretnim obrazloženjem, da Republika Srpska u
BiH postoji i da koristi svoja obilježja, a da to isto nije dopušteno
hrvatskom narodu u BiH. Tuđman je zaboravio da je s Miloševićem još 1991.
stvorio Republiku Srpsku u BiH, za što nije kriva gospođa Madeleine
Albright. Za stvaranje autokratskog režima u Hrvatskoj osobno je
odgovoran Tuđman, jer ga je on stvorio, pa je zbog tog državna tajnica
SAD gđa Madeleine Albright s pravom zatražila od Tuđmana da mora
dopustiti i otvoriti vrata cjelovitoj demokraciji prema zapadnim
standardima. Zahtjev Madeleine Albright Tuđman je u cjelosti odbio s
obrazloženjem da on provodi onaj sustav demokracije koji njemu odgovara s
čime je iskazao svoj autokratski državni sustav, naučen u Beogradu.
Takav odbojni stav Tuđmana prema SAD nije slučajan. On je
unaprijed dogovoren jer je već 31. 8. 1998. objavljeno da je Tuđman
pozvan u Moskvu na sastanak s Jeljcinom. Čekalo se samo da gđa. Madeleine
Albright napusti Hrvatsku. Treba očekivati da će Tuđman biti vrlo brzo
pozvan i u Kinu, a zatim u Beograd, jer jabuka ne pada daleko od svoga
stabla.
Što očekuje Hrvatsku i njezin narod nakon velikog "NE" Pantovčaka
državnoj tajnici SAD Madeleine Albright ostaje upitno? Svakako da će
slijediti oštrije mjere prema Hrvatskoj i njezinom gospodarstvu što će
ispaštati pučanstvo, ali Pantovčaku neće ništa naškoditi.
Tuđmanovo okretanje prema Rusiji, Kini i Beogradu upropastiti će
Hrvatsku i njezin narod, to je uvod u novi komunizam. Tuđman s ovim
svojim postupkom prijeti hrđavim klinom SAD-u, ali neka pripazi da ga ne
zabije u vlastitu petu.
HSP 1861 u cjelosti se protivi politici Pantovčaka, koja vodi u
komunizam istočnog bloka. Mi podržavamo sva demokratska načela SAD-a, kao
i zahtjeve državne tajnice Madeleine Albright, jer nas to može jedino
spasiti od nasrtaja komunizma u Hrvatsku, tipa Kine, Rusije i Srbije. S
toga pozivamo pučanstvo u Hrvatskoj, da je vrijeme za otvaranje očiju i
za smjenu vladavine Pantovčaka.

Ured za odnose s javnošću
Dragutin Horvat




Za samostalnost Hrvatske izborili su se u prvome redu hrvatski bojovnici

Čitajući u "Vjesniku" od 15. 8. 1998. g. članak o obilježavanju
proslave obljetnice osnivanja Komunističke Partije Hrvatske (KPH) u
organizaciji Socijaldemokratske Partije (SDP) uz sudjelovanje članova
Saveza antifašističkih boraca Hrvatske i Društva "Josip Broz Tito"
smatramo svrsishodnim obavijestiti javnost o nekim zabludama bivših
komunista, isto kao što nije naodmet javno postaviti nekoliko pitanja i
komentirati povijesne događaje (koji se reflektiraju na današnju
politiku) u drugačijem zrcalu od marksističkog.
U afirmaciji hrvatskog nacionalnog pitanja tridesetih godina u
tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji našli su se pod zajedničkim nazivnikom
hrvatski komunisti sa nacionalistima Ustaškog pokreta. Zbog toga su
komunisti i ustaše dijelili zatvorske ćelije u koje ih je slao zajednički
neprijateljski, fašistički, velikosrpski kraljevski režim. Iznad
nazivnika dva pokreta razlikovaše se u činjenici što su se komunisti
zalagali za hrvatsku državu ograničenog suvereniteta kao federativne
jedinice Jugoslavije, dok su se ustaše zalagali za nacionalnu hrvatsku
državu neograničenog suvereniteta kao nezavisnog međunarodnog subjekta. U
Drugom svjetskom ratu su komunisti ostvarili svoj nacionalni program kroz
zavnohovsku Hrvatsku, a ustaše kroz Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Predsjednik ogranka SDP-a iz Samobora g. Gulenko spomenuo je da
je Tito bio donio dalekosežnu odluku o osnivanju nacionalnih
komunističkih političkih stranaka. Povijesna istina je međutim, da takvu
odluku nije donio Tito, jer on nikada nije imao smisla za nacionalne
težnje pošto je bio boljševik, već su odluku o osnivanju KPH donijeli
hrvatski komunisti. Kada je KPH osnovana 1937. godine kraj Samobora u
Anin Dolu, predsjednik hrvatskih komunista (ratni sekretar) Andrija
Hebrang "odrađivao" je dvanaestogodišnju robiju u zatvoru kraljevskog
režima, dok se Tito nalazio u Kominterni u Moskvi, gdje se pripremao za
Staljinovog agenta.
Ustav kvislinškog režima Hrvatske iz 1974. godine nije sprečavao
stvaranje današnje samostalne Republike Hrvatske na osnovi ustavnog
članka o pravu na samoopredjeljenje (što su samoborski nasljednici
komunista dobro konstatirali, ali krivo shvatili smisao i značaj). Pravo
na pravu samostalnost Hrvatske potvrdilo je za vrijeme Domovinskog rata
(1991. - 1995. g.) međunarodno Badinterovo povjerenstvo Europske Unije,
ali je povijesna istina ta, da je Ustav iz 1974. g. donijet zato da se
učvrsti Titina Jugoslavija, a ne da se jednog dana Hrvatska osamostali.
Ustavni članak o samoopredjeljenju bila je samo prašina u oči hrvatskim
komunistima. Stvaranje samostalne Hrvatske je Ustav iz 1974. g.
djelomično olakšao, ali da se za samostalnost nisu izborili hrvatski
bojovnici, koji su međunarodnu zajednicu doveli pred gotov čin, nikakvo
Badinterovo povjerenstvo ne bi pomoglo Hrvatskoj u suzbijanju
velikosrpske agresije. (Imamo danas primjer Kosova gdje se pojavljuje
samo humanitarni plač).
U svojoj nostalgiji je predsjednik samoborske organizacije,
nasljednice KPH/KPJ izrazio nadu kako će "napredne slobodarske težnje
naših naroda dobiti svoje pravo mjesto (...)" Pitamo bivše komuniste, a
današnje navodne socijaldemokrate, na koje to narode u Hrvatskoj misle?
Odgovor im dajemo mi pravaši da se puno ne muče:
U Hrvatskoj postoji samo jedan narod, a to je hrvatski narod. (Po
Ustavu RH pored hrvatskog naroda postoje još samo nacionalne manjine).
Pošto socijaldemokrate ne zanima dr. Ante Starčević, nego samo Josip Broz
Tito, ne mogu ni znati da je Otac domovine afirmirao hrvatsku naciju u
političkom smislu, kao nacionalnu zajednicu Hrvata u kojoj se ljude ne
diskriminira na rasnoj, etničkoj ili vjerskoj osnovi - svi državljani
Hrvatske su prema Starčeviću Hrvati u političkom smislu, kao što su svi
pripadnici američke nacije Amerikanci bez obzira bili protestantske,
katoličke, židovske ili islamske vjere i bez obzira bili bispanskog,
irskog, hrvatskog ili bilo kojeg drugog nacionalnog porijekla.
Postavljamo javnosti pitanje, da li su se današnji
socijaldemokrati uopće reformirali iz bivših komunista u demokrate kada i
dan danas slave Balkanskog krvnika Josipa Broza Tita. "Washington Post"
označio je nedavno Tita kao diktatora. Zar se današnji socijaldemokrati
opet zalažu za "diktaturu proleterijata"? Jesu li gospoda iz SDP-a još
uvijek drugovi? Pitanje je da li su i antifašisti. Navodni antifašizam
tkz. Narodnooslobolilačke borbe, na koji se oni pozivaju više govori o
fašizmu nego o lažnom partizanskom sloganu: "Smrt fašizmu sloboda
narodu!" Hrvatski antifašizam opterećen je Bleiburškim zločinom nad
desecima i desecima tisuća nevinih Hrvata. Takvi antifašisti bili su
ništa drugo nego crveni fašisti. Fašizam bilo koje boje nije potreban
niti dobar za narod nad kojim se provodi, stoga HSP 1861 poručuje svima
da se okanu fašizma svih vrsta.
Ante Musa,
predsjednik Ogranka HSP 1861 u Samoboru
(Objavljeno u "Vjesniku" 7. 8. 1998. u skraćenom obliku)

povratak na prethodnu stranicu